Ravnopravnost

...jaoj Highlanderu tebe covek prosto ima potrebu da porazi...dodjes idealan za domino dame:lol:

Lutko odakle ti vizija mene u takvim igricama ?
Kako ti je "njuh" dobar, čudo da još imaš ruke da kuckaš :)

Ja sam demokrata na ulici, džentlmen iz crno belih filmova u svim mogućim situacijama ali u krevetu ...sve i svašta samo ne neko kome može da se naređuje.
 
fotka sa pdf politika...

:zcepanje:

tetovaza10.jpg
 
Lutko odakle ti vizija mene u takvim igricama ?
Kako ti je "njuh" dobar, čudo da još imaš ruke da kuckaš :)

Ja sam demokrata na ulici, džentlmen iz crno belih filmova u svim mogućim situacijama ali u krevetu ...sve i svašta samo ne neko kome može da se naređuje.

Doktor Dzekil mister Hajd:zper:...na ulici otvoris vrata uz ugladjen smesak a onda pojedes bananu, sednes za racunar i pospes pepelom tu istu zenu...prevedi dzentlmen bukvalno pa ces naci rec neznost u znacenju...
 
Lexo, ono smo sto smo bioloski, ja zena a on muskarac. Jednakost i ravnopravnost nisu isti pojmovi ma koliko slicni bili.
Pojasnila sam da svet vidim kao nefer, necivilizovano, nekulturno i prostacko mesto. Svet u celini, ne pojedine drzave.
Stara Evropa je sacica nekakve kulture, mrvica na mapi sveta. Nije mi previse vazno da li ce me odbiti kao zenu (da li samo zbog toga, da li se zene to uopste pitaju ili je postao vrhunski izgovor da smo ZENE a niko se ne pita da li ZAISTA jesmo NAJBOLJI izbor za neki posao?) ili zato sto sam Srpkinja sa no name skolom, ili zato sto mi je glas promukao. Odbijanje je meni isto i znaci da nisam uspela.
Zasto je neko uspeo...to se uvek mozemo pitati, bukvalno za svaku osobu koja malo ispada iz proseka.

Na taj prostacki svet pun ludaka koji otkidaju glave, bombarduju zemlje, ponizavaju druge narode, bacaju stare u neke rupe a od dece prave ili princeve ili robove dodaj Srbiju kao zemlju koju nema kuce za sta da ujede. O kakvoj ljudskosti mi tu uopste govorimo, kamoli ravnopravnosti prilikom izbora za mesto u CEO neke kompanije?

Ni najmanje nije zanemarljiva i cinjenica da zene same u jednom momentu prestanu da se trude koliko su se trudile, po pravilu kada dobiju decu. Mogla je biti fantasticna, ako se ta uzlazna putanja ne nastavi, krece nizbrdo a njen kolega mozda godinama dobija na ambiciji.

...mislim stacu...bacam misli, imam ih gomilu ali osecam da ces opet, jedno te isto te jedno te isto...a ne mogu tako da pricam, stvarno...
U pravu si ti i kapiram šta hoćeš da kažeš, samo mi promiče poenta onog "ravnopravna sam po celom telu", možda te pogrešno razumem a možda i ne.
Prosto mi nije dovoljno da mislim da sam ravnopravna kad nisam, šta više smatram to blesavim tešenjem bez ikakve poente i uvek polazim od toga da problem najpre treba priznati pa ga onda rešavati.

I da neke nisu to uradile pre nas, ti i ja se ne bismo školovale uopšte. E sad, koliko se ispostavilo da to vredi u ovoj zemlji - druga je priča, ali pismenost?!, opšte znanje, interesovanja..... pa i mogućnost da radimo taj usrani posao sutra koji nismo želele, ali da ne budemo ničija posluga... lepo je to. Makar nešto.

Tako da ne želim da tvrdim da sam ravnopravna kada to nisam. Negde jesam, negde baš i nisam, negde sam i više nego ravnopravna :think: al' to su okolnosti... ne "unutrašnje osećanje".
Mada, kapiram te sad malo bolje.
 
Jezim se na sljokice, hellou kity, drecavo rozu, snalice, bizuteriju itd...
Odrasla sam sa bratom, 4 godine starijim. I jos 3 brata od ujaka s kojima sam provodila svaki vikend i raspust.
Mama mi skoro nikad nije kupovala roze stvari, snalice, barbike, lutke... bilo je i toga, nije da nije ali vrlo minimalno...
Jedna barbika, celavko lutka, i ako ja trazim snalice gumice itd...
Od malih nogu sam u skolu nosila bratove dukseve, patike su mi bile najudobnije.
Torba ljubicasto plava, od 1-4, crveno crna od 5-8. Vezana kosa u rep.
U srednjoj sam kao i vecina pocela da nosim "zenske" farke, majicice, itd... ali mi uvek omiljena boja bila i ostala svetlo plava.
Nikad roza nikad crvena. Nikad te zenske boje i zenske stvari me nisu zanimale.
Sa 19 sam imala ozbiljnu vezu, upisala fax i zivela sa momkom. Da mi je doneo hellou kity za rodjendan, verovatno me nikad ne bi video u zivotu.

Ne razumem tu infatilnost i vracanje u detinjstvo.
Roze peronice i gumice za brisanje. Sljastece olovke i flomastere.
Devojcice koje vidim sa hellou kity sljokicastim torbama i 5 snalica na kosi,
roze helanke i drececa majica...
Sve vristi "Ja sam Zensko!"
Meni to pomalo spuki.
Zasto roditelji to forsiraju? Ili jos bolje pitanje zasto deca to hoce da nose?
Kao roditelj se samo nadam da moja cerka meni nece traziti sljokice i hellou kity i ostali kic jer ne znam sta cu raditi.

Cemu toliko naglasavanje te podele ako zivimo u 21.veku i ravnopravnost polova je nesto normalno?
Cemu spustanje devojke od 19 godina na nivo devojcice?

Moguce da je moj rani razvoj u drustvu decaka uticao na mene. Ne znam. Imala sam ja i dosta drugarica. Ali nikad nisam zelela da se sminkam i lakiram nokte. Bar ne toliko koliko su one zelele. Sve mi je to bila farba i gubljenje vremena.
Na kraju, to nikako nije uticalo na moju licnost, unutrasnju, jer sam.oduvek bila i ostala njanjavo zensko.
A prva asocijacija ljudi koji me znaju je Zenstvenost.
Takva sam.

Ajte sad vi...

Otpor koji imas prema svemu zenskom, nije zbog ravnopravnosti, vec neprijateljstvo prema zenskom iracionalnom delu. Medjutim, to prodje cim odrastes, makar to bilo i u 40.Verujem da ces u 40. godini zivota imati potrebu da nosic crvene haljinice, jos gore, mini crvene haljinice koje si propustila.
 
Otpor koji imas prema svemu zenskom, nije zbog ravnopravnosti, vec neprijateljstvo prema zenskom iracionalnom delu. Medjutim, to prodje cim odrastes, makar to bilo i u 40.Verujem da ces u 40. godini zivota imati potrebu da nosic crvene haljinice, jos gore, mini crvene haljinice koje si propustila.

Način na koji razmišljaš nije baziran na logici već na emocijama koje bi želeo, kao predstavnik dominantnog roda, da su reprezent nečega temeljenog na nauci.
Većina muškog roda čak i kroz samoobmanu želi da po svaku cenu zadrži dominantnu ulogu, makar samo u sopstvenim očima.

Otuda i potiče ideja da svako žensko mora da voli roze boju, te da je negativna reakcija na istu "otpor ženskom" kakvo bi patrijarhalno društvo volelo da održi po svaku cenu. Iako nema nikakve veze ni sa čim, u realnosti, osim sa davno pomenutim društvenim normama, a koje su, opet, istovremeno proizvod i koren gore pomenutog.
 
Evo i primera kako društvene norme utiču na oba pola u pogledu toga šta je za ženu društveno prihvatljivo:

1. Žena koja ima kratku kosu - potajno želi da bude muškarac ili je nezrela;
2. Muškarac koji ne voli velike grudi kod žene: gej.
3. Žena koja se bavi sportom: nije upoznala svoju pravu prirodu a to je da bude majka.
4. Muškarac koji voli roze: ne postoji. Poznaje li neko nekog ko će to javno reći a da nije... gej?
5. Ako bi postojao muškarac koji voli roze, ne bi smeo da prizna zbog stavke 4.
6. Ljudski mozak je prava linija. Maltene dolazimo do zaključka da smo svi jedna te ista osoba: muškarac i žena.
7. Sve preferencije u životu, sva shvatanja - ponašanje, razmišljanje, strasti i talenti: sve je isključivo vezano za pol. Kada je rasa u pitanju, pak, malo se teže ljudi odlučuju na takvu kritiku.
8. Društveno je nepoželjno biti šovinista po pitanju rase; kada je pol u pitanju koriste se drugi izrazi te se ljudima lako zamažu oči da je u pitanju jedna te ista stvar.
9. Koliko vas je u stanju reći Kinezu da je ružan? Ne, Kinez je različit. Koliko vas je u stanju reći ženi da je pripadnik slabijeg pola? Svi? Jer je to činjenica? Lepota je u oku posmatrača?
10. A mentalne razlike? Koje često imamo u primerima: http://sh.wikipedia.org/wiki/Seksizam
11. Dakle dolazimo do toga da postoji mentalna razlika u muškarca i žene i da ako žena ne voli roze boju ona samu sebe zavarava?
12. Šta ćemo sa uticajem društva, onda? Šta se desi kada muškarac obuče suknju? Stavimo na stranu da li se to njemu zaista sviđa ili ne, na trenutak.
13. Nisu baš omiljeni takvi ljudi? Može li muškarac šetati ulicom u suknji i osećati se prijatno? Može li čovek unakaženog lica svratiti u obdanište i očekivati od dece da ga se ne boje?
14. Žena koja se bavi takozvanim muškim poslom često je u centru pažnje ali je retko ozbiljno shvaćena. Smatra se da hormoni i društvena presija čine suštinu ljudskog bića.
15. U takvom svetu mi živimo. A u takvom svetu žene se umotavaju u marame jer muškarci ne mogu da kontrolišu - svoje - hormone, koje društvo indirektno opravdava jer čine suštinu ljudskog bića.
16. Pa smo došli do toga da je hormon = odrasla jedinka. Što i nije sasvim nelogično. Ali je u najmanju ruku ponižavajuće i nema veze sa mozgom.
17. Doslovno, nema veze sa mozgom. Mozak je poslednja stvar koja se ovde razmatra.

Ako bih na trenutak stavila na stranu sve idiote od žena koje sam upoznala i čije mudrosti često srećem, ovde na primer... uh, mentalna barijera :rumenko: veliki rud mi treba da zaboravim sve morone.....
.....
.........................
.............................................................. ............ ........................... ................
Konstatovala bih jedno, a nije samo kradena frazetina u pitanju: žene su daleko, daleko hrabrije od muškaraca.
Nije potrebno da elaboriram, dovoljno je da svako pogleda oko sebe kako i na koji način odrastaju žene, kako muškarci.
I onda pogleda šta je definicija hrabrosti.

Tu jednu stvar vam priznajem, žene. Naravno, generalno.
 
Poslednja izmena:
Inspirisana uzasnim gestom na "Sta kuvamo danas" gde momak od 24 godine devojci od 19 poklanja hellou kiti kolace za rodjendan, dodjoh do teme.

Kako vidite danasnju ravnopravnost polova?
Da li zene moraju da budu mace a muskarci kuce?

Kako ste odgajani?
Da li ste nosile roze suknjice i brdo snalica ili ste bile u sivim trenerkama kroz odrastanje?
Da li je to ostavilo uticaja na vas i vase stavove o ravnopravnosti polova?

Decaci vole da se igraju sa macama. Gde je tu problem?!
 

Back
Top