(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci)
RAT
Keruša svoje štene pustila
Na volju mu učinila poštujuć volju mladosti
Jer i svoju je tražila da drugi poštuju.
Srca stegnutog, kao što majka samo ume
Isprati štene sa štencima drugim
U čopor bez čopora da se bori
A ona osta da se za goli život njegov moli.
Pismo po neko krvavo stiže
Lavež u njemu na njeno štene ne liči
A jeste porod njen
Reči mu imaju neke druge boje,
Boje suludih juruša za nekakve ideale
Ranjene duše što ranjavaju i dalje
U roptaju ugriza jedni druge ujedaju
Osvit zore u tuđim krvima čekaju
I vrebaju....život ili smrt....nije ni važno...
Bolesno je njeno štene....od bolesti kojoj nema leka.
Štene se majci vratilo
Molitve njene ne oživeše.
Kraj humke leže.....i ne usta više
Štenetu pravi vođa će trebati
A ko će mu bolje u mraku put pokazati
I izujedanu dušu dušom zagrliti
Do keruša majka....
Ne volim revolucije
Jer one uvek više odnose
Nego što donose.
PS Dobro veče lepi rečni svete.....ili svete od reči