Evo jedna malo starija vest - iz 2007. godine:
http://www.blic.rs/Vesti/Vojvodina/15297/Idu-u-Tripoli-zbog--plate-od-2000-evra
Našim brodograditeljima dosadio minimalac
Idu u Tripoli zbog plate od 2.000 evra
Sofija Pualić - Špero | 06. 10. 2007. - 11:25h | Komentara: 4
APATIN - Brodograditeljski radnici, električari, bravari, brodomonteri, varioci, sve češće odlaze u inostranstvo za desetostruko većom zaradom, nego što ostvaruju u našim brodogradilištima. Zasad, istina, još uvek manje grupe brodgraditelja odlaze za Libiju, u luku Tripoli, gde im se nudi mesečna zarada i do 2.000 evra, hotelski smeštaj i hrana. Deo se opredeljuje za Pulu i Rijeku.
Među ovim savremenim gastarbajterima, koji se sakupljaju iz svih srpskih brodgradilišta, nalaze se poznati po svom umeću i iskustvu i radnici apatinskog brodogradilišta koji objašnjavaju da im je bolje dati otkaz, ostaviti na izvesno vreme familije, otići u Libiju, nego raditi težak brodograđevinski posao za minimalac.
- Prema dogovorenom odlazim prvo na šest meseci, za platu od 1.350 evra, radni dan od sedam sati, i svaki prekovremeni sat i dan mi se po obećanom, posebno plaća- kaže Petar K., brodomonter sa iskustvom, koji u Tripoli odlazi sa još dva brodomontera. Posle šest meseci dobija se godišnji odmor od mesec dana, ukoliko se radi sedam i osam meseci, dobija se odmor od dva i tri meseca.
Radni staž se plaća.Pre njih u Libiju su otišla četvorica brodgraditelja i prema rečima njihovih familija oni su vrlo zadovoljni kako zaradama tako i hotelskim smeštajem i besplatnom hranom.
Deo radnika iz bezdanskog brodgradilišta uputio se put Pule i Rijeke. Tamo se sat rada plaća pet evra, smeštaj i dva obroka su besplatni. Brodograditelji nerado govore o tome šta ih je nateralo, pored zarade, da se otisnu u beli svet, ostavljajući familije. Jedan od razloga koji navode je što se, prema njihovom mišljenju, u brodgradnji nije ništa izmenilo posle privatizacije.
- To što su počeli da se grade brodovi za inostranstvo nama radnicima ne znači mnogo. Radimo ko crnci na 40 stepeni, a zarade su mizerne i neredovne. Da bi se zaradilo 300 evra mora se raditi prekovremeno čak subotom i nedeljom, kaže jedan od zanatlija, koji odlazi za Libiju. On dodaje da posao svakog radnika u brodogradnji vredi i ovde 1.350 evra, ali da te pare ne dobijaju oni koji su ih zaradili, već da gazde baš na njima zarađuju.
- Smešno je reći, ali danas u 21. veku, nejveći profit gazde ostavruju na jeftinoj radnoj snazi, a ne na drugim elemntima proizvodnje, kaže brodomonter Petar.
Odlazak grupa i pojedinaca iz apatinskog brodgradilišta još nije poprimio šire razmere, tako da se još ne osećaju poremećaji u radnom procesu zbog odlaska iskusnih i potrebnih zanatlija. Da li će naša brodgradnja uskoro ostati bez potrebnih radnika ostaje da se vidi, jer je potražnja na svetskom tržištu brodgraditeljske radne snage sve veća.