Rasrbljivanje Crnogoraca

Rasrbljivanje Crnogoraca (1)

Preci se u grobu prevrću[/COLOR]

Svedočenja predaka današnjih Crnogoraca o svom srpskom nacionalnom osećanju u vreme dinastije Petrović Njegoša

Mitropolit Danilo, rodonačelnik dinastije Petrović Njegoš, napisao je svojom rukom na rukopisnom jevanđelju, izrađenom na pergamentu, sledeće:
"Danilo, vladika cetinjski, Njegoš, vojevodič srpskoj zemlji, kupi ovo svetoje jevangelije cenoju zlatnu 5 u Ivana Kaluđerovića s Risna, preneseno od zemlji moldavskije njekotorim kupcem. I semu mi od našega truda upravismo srebro - obraz Hritov i 4 jevanđelista i s druge strane počeh od srebra pet - u sve pečah 10 i priložih ga u Patrijaršiji pećkoj hramu Voznesenija Hristova..." (Ljubomir Stojanović, Stari srpski zapisi i natpisi, Beograd, knjiga úú, strana 91).

U cetinjskim "Zapisima", za oktobar 1939, objavljen je prepis sledećeg teksta, pisanog rukom mitropolita Danila:
"Va ljeto 7207 (1698) mjeseca julija 17 na neđelju Svetih otec, da jet vjedomo kako kupih siju duše spasniju knjigu Žitije Svetogo Savi, prvago arhiepiskopa i učitelja srbskago az grešni i smireni Danil, narečeni vladika cetinjski..."

Na Mitrovdan 1714. godine, mitropolit Danilo je uputio ovu poruku Crnogorskom zboru i glavarima:
"Mila bi mi bila smrt da ste vi htjeli da svi ujedinjeni izginemo časno i slavno, kao što je to učinio sam Knez Lazar i Miloš Obilić koji ubi cara na Kosovu, pa najzad i sam pogibe sa svojim gospodarom i svih sedam hiljada boraca - što nas Crnogorce dovelo u ove krše - ostavivši poslije sebe slavu i čast... Kao što sami znate, u vaše vrijeme, za teškog bečkog rata, koliko je hrabrih Srba, Grka i Bugara, Ugara i Njemaca propalo.." (Gligor Stanojević, Crna Gora u doba Vladike Danila, Cetinje, 1955).

Mitropolit Danilo piše u Beču, 2. decembra 1714, Gavrilu Golovkinu, predstavniku ruskog cara Petra Velikog, kod cara Austrije:
"A sada mene su ovdje zaustavili... Ne znam šta će biti od mog života u tuđem carstvu, jer bih ja prvo sebe obeščastio, a zatim naša srpska plemena, kada bih molio pomoć od drugih država, i rugale bi nam se druge vjere..." (Gligor Stanojević, Crna Gora u doba Vladike Danila, Cetinje, 1955).

Mitropoliti Sava i Vasilije. U pismu patrijarha srpskog Atanasija i crnogorskog mitropolita Save Petrovića Njegoša, datiranom 25. maja 1752, na Cetinju u "Rezidenciji cetinjskih mitropolita", koje je u Rusiju nosio arhimandrit (potonji mitropolit) Vasilije Petrović Njegoš, uz ostalo, piše:
"... Naročito je svakog saučešća dostojna srpska zemlja koja ne samo da je svakog svog prava lišena, nego i stalno leži pod nogama protivnika, i njena stradanja i uzdahe teško je opisati...

Jedina slobodna knjaževina crnogorska koja je svoju vjeru i hrabrost, kao i ranije, uvjek gotova pokazati cijelom našem slovenosrpskom narodu..." (Politički i kulturni odnosi Rusije sa jugoslovenskim zemljama u XVII veku, Moskva, 1984, str. 159).

Mitropolit Vasilije Petrović Njegoš, u svojoj "Istoriji o Crnoj Gori", koja je odštampana u Moskvi, na ruskom jeziku, 1754, uz ostalo, kaže:
"Za velike grijehove naše, a osobito za ubistvo mladoga cara Uroša, Bog se je razgnjevio i dopuštio te su Turci zavladali gotovo cijelijem srpskim carstvom...

... Crna Gora naseljena je većinom doseljenicima, koji u ove gore dobježaše poslije propasti carstva srpskoga. Svako takvo pleme pamti i svog rodonačelnika koji se je preselio u Crnu Goru, svako pleme ima, u narodnom predanju, svoju istoriju; svako priča kad su se doselili u Crnu Goru njegovi stari, ko su oni bili, odakle su se doselili itd. Privešću nekoliko primjera. Njegoš na primjer pričaju kako su ispod Njegoša planine, iz Hercegovine (to je sada nikšićki kraj - B.J.), došla dva brata - Erak i Raič, pa se naselili u Njeguše od kojijeh se je i prozvalo mjesto Njeguši, a od ova dva brata postala su dva jaka sela: Erakovići i Raičevići...

... Pri izboru knjaza Lazara za cara srpskoga, bili su svi srpske velmože, osim zetskoga i crnogorskoga ercoga, koji je u to vrijeme bio Balša, sin Stracimirov, koji je naslijedio ercogstvo, poslije Jovana I ercoga, koji je proizilazio od familije knjaza Vukana, Simeona Nemanje sina, i zvao se Jovan I Crnojević...

Balša, kojega sam prije spomenuo, došao je na Kosovo treći dan poslije one nesrećne bitke 897. od stvorena svijeta, od rođenja Hristova 1389. junija 15. Balša je bio odveć žalostan što nije stigao da bude u boju na Kosovu..."

Posle toga se u ovoj istoriji govori da je mitropolit Vasilije "stupio u političku i bratsku svezu sa okolnijema Crnoj Gori srpskijema plemenima. On je stupio u bratsku svezu sa Srbima Boke Kotorske, nekijema plemenima Hercegovine, sa junačkijema Brđanima...

Piše: Batrić Jovanović
Sutra: Pismo carici Mariji Tereziji


http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2003/10/14/srpski/F03101301.shtml

Vojinovici Prizren 1420.samo toliko.Hvala,posto sam negdje naveo da ime - nadimak Njegos potice od Njegos planine i da su Njegusi dobili ime po njoj,a prisvojeno je od Petrovica jer su porjeklom ispod nje,pozdrav.
 
"Vijesti", 06. jun 2010., rubrika Forum


PISMA UREDNIKU

Pred popis, tražim odgovore



Nedavno je na jednoj radio stanici gostovao jedan visoki funkcioner iz Zete, "građanskog" SNP-a. Izjavio je da će na sljedećem popisu SNP aktivno učestvovati i ubjeđivati narod da su Srbi i Crnogorci isti narod. Ja bih volio da SNP i mene ubijedi u tako nešto, pa predlažem da mi odgovore na ova lagana pitanja, koja me kopkaju.

1. Zašto su se države na ovom prostoru zvale Duklja, Zeta, Crna Gora? Ako smo isti narod sa Srbima, zašto su ga naši preci tako komplikovali, zašto državu nijesu nazvali jednostavno Južna Srbija ili npr. kraljevina Srba, ili Republika Srpska, što su ga tako komplikovali, ako su bili isto što i Srbi? Da nije prste umiješala Kominterna u srednjem vijeku, pa dala ime - Zeta, a poslije Crne Gora?
2. Kako se zvala kapa koju su nam preci nosili?
3. Kako se zvala nošnja koju su nam preci nosili?
4. Kako se zvala crkva prije 1918, u koju su nam preci išli, tačan naziv?
5. Kako se zvala igra, oro, koje su nam preci igrali?
6. Zašto su stari Crnogorci pred bitke klikovali "A, ko je vitez, ko je Crnogorac", kako navode Rovinski i Vuk Karadžić, što nijesu klikovali, "A, ko je vitez, ko je Srbin"? Da ih nije bila ufatila "brozomora" u 19. vijeku, opaka bolest, koju često navodi naš dobri Amfilohije?
7. Zašto je rukopis koji je otišao u Beograd, kao - Ogledalo crnogorsko, kako navodi akademik i CANU i DANU Branko Pavićević, vraćen na Cetinje odštampan kao - Ogledalo srpsko, zašto mu je promijenjen naziv u Beogradu, ako smo isti narod?
8. Zašto na crnogorskoj kapi ne postoji 4S prije ulaska srpske vojske 1918. godine?
9. Je li došao ko iz Srbije da se bori na Carevom Lazu, Martinićima, Krusima?...
10. Zašto Petar I Sveti, nije učestvovao u I srpskom ustanku, iako ga je Karađorđe nekoliko puta pismom pozivao da se priključi I srpskom ustanku?
11. Zašto Petar I i Marko Miljanov nikad i nikako nijesu htjeli svoj jezik da nazovu srpskim?
12. Zašto u Crnoj Gori nije postojala zastava sa 4S prije 1918?
13. Zašto cetinjski i manastir Ostrog nemaju kupole kao Gračanica, Žiča, Ravanica..., zašto su drugačijeg arhitektonskog stila, ako smo isti narod?
14. Zašto u 13. vijeku Domentijan, učenik i biograf Svetog Save, Jadransko more zove - Dukljansko more? Da nije podlijegao strašnoj propagandi DANU?
15. Da li su Crnogorci isti narod sa srpskim narodom koji je prikazan u filmu Zona Zamfirova?
16. Zašto je 1927. u Beogradu Gorski Vijenac preveden na srpski jezik?
Molim SNP, NS, SPC i druge, koji najavljuju da će otvoreno da posrbljavaju narod, da mi razjasne ove sitnice u vezi moga identiteta, pa kad mi razjasne, ja ću im zahvaliti na njihovom znanju, o mom identitetu!


Vuk Popović, Cetinje (elektronskom poštom)


Pvodom Marka Miljanova,da nije htio da zove srpski jezik,,Dijele se srbi na komade''ostalo znas vi ste to prekrecili.
 
Lijepo sam naglasio sta pise na grobu popa Mila,mozda nisi pazljivo procitao.

Dok na gusle traje dlaka i u srpstvu dokle bude dobrih ljudi i junaka.

Odreci se necu srpskog ,,pa sve da ce okrilatit turci''

Tada se govorilo "srpska" i "turska" vjera i iz toga je sve proizlazilo.

A koga je ono pop Milo Jovović branio?
I koga je imao za vladara, pa da dokaže svoju vjernost, ode na megdan Turčinu begu Mušoviću kao Obilić Muratu.
 
Tada se govorilo "srpska" i "turska" vjera i iz toga je sve proizlazilo.

A koga je ono pop Milo Jovović branio?
I koga je imao za vladara, pa da dokaže svoju vjernost, ode na megdan Turčinu begu Mušoviću kao Obilić Muratu.

Pa kako bez tebe da prodje,djesi Moracaninu sta ima?Vec smo ustanovili da se ja ne odricem Srpskog zarad Crnogorskog i obratno.To sto je Milo poginuo pod starom Crnogorskom trobojkom ili vec krstas barjakom,ne uvecava ga kao Crnogorca niti umanjuje kao Srbina i obratno.Pokusao sam da ti to objasnim zato sto sam mislio da nisi ogrezao previse,pa isad mislim da nisi.Ne odricem se 450god.slobode niti srpske baklje slobode iz koje poticem.Ali se ne odricem ovog,sto je naveo Serdar Scepan Radojevic[po ocu Radojevic inace Todorovic,donja markovina] Svi mi pogotovu sto vucemo bas korijene iz stare Crne Gore znamo od koga smo i odakle dosli[prije sam naveo] i svi smo uglavnom sa kosova kao sto i navodi Njegos naravno.Znaci opet ne odrici se djeda zaradi oca i obratno,samo tako se ujutro mozes umiti i znati kosi i taj odraz ljubiti.Mozes jedino kao i posve Dukljani da se odrices i ovog djela Srpske sparte i Njegosa i svega srpskog.Cinjelo mi se da ti nisi takav,sto bi reklo sudjenje Serdaru Scepanu Radojevicu,a ti biraj na koju ces stranu ili knjazu ili kapetanu.Nekad je bila cast reci se Crnogorcem kao najvecim Srbinom a sad obratno,nego kad znas ko si nije bitno kako te ko dozivljava vec kako se ti osjecas.
 

Kao najvecim Srbinom,sad se pola odrice a drugi dio je na putu,ka tome.Ne moze jedno drugo da potire to ti i kazem,jedno ide sa drugim kao nekad.Ili nema umivanja izjutra ja se ne stidim kad me zovu Crnogorac vec ponosim kao i Srbin iz CG.u tome je razlika.Zato sto sve znam sta i kako,kako svi prije mene tako i ja.Nema savijanja ni mijenjanja,pa opet cu realno sve da sagledam i osudim ili podrzim.
 
Da ti kazem ja nesto Moracaninu sadasnji Vladar ti nece jos malo dati kako je krenulo dok se posve ne odreknes ni Njegosa ni svetog Petra ni Nikole Zeka manitoga ni svih Petrovica tog djela istorije i svega sto nas povezuje sa srbima ,da se kazes da si Crnogorac.To je izgleda sustina zato ako koristis mozak sad dolje nisi dobro dosao,ako ne volis svjezu istoriju itd...Pozdrav ovako bi se moglo u nedogled.
 
Што се расправљате бре око будалаштина?

Срби: Његош, Стјепан Митров Љубиша, Марко Миљанов.

Црногорци ("етнички"): Секула Дрљевић, Јеврем Брковић, Мило Ђукановић.

Је л' треба ту још неки коментар?

Узгред, и ови други су били Срби, пре него што су постали Црногорци.
 
Poslednja izmena:
Evo ga pa čitaj ako znaš?
http://digital.nb.rs/scr/direct.php?sign=RA-ustav-1838
http://www.dobrnje.com/literatura/hatiserif-iz-1838.god..php
Evo ovako je izgledao srpski jezik samo prije 180 godina.
A kako je izgledai crnogorski jezik, pogledajte Gorski Vijenac, nastao približno u isto vrijeme.

GV možemo i danas čitati bez većih problema a onaj Ustav :dontunderstand:

Opet, tako sto je Carstvo priznalo Srbima zastavu, ne moze se interpretirati i prezentovati kao da im ju je darovalo. :rumenko:

Pa Moracanine, valjda razlikujes narodni jezik i knjizevni?

Kako to poredis jedan ustav i jedno knjizevno djelo! Pogledaj Rat za srpski jezik i pravopis od Djure Danicica iz 1847. godine, upravo na sajtu koji si citirao:

http://digital.nb.rs/scr/direct.php?sign=S-II-0214

Eto, to je srpski jezik od prije vise od 150 godina.
 
Poslednja izmena:
Loš termin,ne postoji rasrbljavanje već odrođivanje.
Ali ni spajanje ni razdvajanje ne bi trebalo da bude moguće političkim sredstvima.
Ako jeste onda to nije pravo i iskreno.
Kada je sijala naša zastava svi su hteli da budu Srbi sada kada smo pali svi nas se odriču.
Tako je kako je ostaće oni koji jesu unutar i izvan Srbije.
Nacionalnost nije stvar koja se plasira i nameće ljudima putem političkog marketinga.
 
Целу историју су били Срби, од Дукље, Зете па до Црне Горе. Сви њихови владари, све истакнутије личности њихове историје су били Срби. Као црногорци су се једино изјашњавали појединци, углавном сепаратисти и историјски негативци, попут Секуле Дрљевића, који је цео рат провео у Загребу код Павелића, до Мила Ђукановића, који је Николо Макијавели модерног доба.
И од једном постадоше нација. Нису имали ни језик, гооворили су увек српски, из поузданих извора знам да им се језик у школи до недавно, ако не и још увек, звао матерњи језик! Дакле, предмет им се звао матерњи језик! Шта то значи? Да њихов језик не постоји.
Увели су одједном 2-3 нова слова, и од једном имају и језик, и писмо, и цркву, ма све. Постоје већ 1000 година, али им зли Срби нису дали да се изјашњавају као црногорци.
Јадни.
 
...malo se zamislimo,
- poslije 600.godina, koliko je neko Srbin, Crnogorac, Albanac ili Grk...mi smo samo hibridi nekakvi i zato sto imamo konglomerat gena u tijelu , ovako se istrebljujemo i zlojadimo...trebamo mi Evropi da se ne bi ona mucila, sve cemo mi to sami ?????!
 
"Vijesti", 06. jun 2010., rubrika Forum


PISMA UREDNIKU

Pred popis, tražim odgovore



Nedavno je na jednoj radio stanici gostovao jedan visoki funkcioner iz Zete, "građanskog" SNP-a. Izjavio je da će na sljedećem popisu SNP aktivno učestvovati i ubjeđivati narod da su Srbi i Crnogorci isti narod. Ja bih volio da SNP i mene ubijedi u tako nešto, pa predlažem da mi odgovore na ova lagana pitanja, koja me kopkaju.

1. Zašto su se države na ovom prostoru zvale Duklja, Zeta, Crna Gora? Ako smo isti narod sa Srbima, zašto su ga naši preci tako komplikovali, zašto državu nijesu nazvali jednostavno Južna Srbija ili npr. kraljevina Srba, ili Republika Srpska, što su ga tako komplikovali, ako su bili isto što i Srbi? Da nije prste umiješala Kominterna u srednjem vijeku, pa dala ime - Zeta, a poslije Crne Gora?
2. Kako se zvala kapa koju su nam preci nosili?
3. Kako se zvala nošnja koju su nam preci nosili?
4. Kako se zvala crkva prije 1918, u koju su nam preci išli, tačan naziv?
5. Kako se zvala igra, oro, koje su nam preci igrali?
6. Zašto su stari Crnogorci pred bitke klikovali "A, ko je vitez, ko je Crnogorac", kako navode Rovinski i Vuk Karadžić, što nijesu klikovali, "A, ko je vitez, ko je Srbin"? Da ih nije bila ufatila "brozomora" u 19. vijeku, opaka bolest, koju često navodi naš dobri Amfilohije?
7. Zašto je rukopis koji je otišao u Beograd, kao - Ogledalo crnogorsko, kako navodi akademik i CANU i DANU Branko Pavićević, vraćen na Cetinje odštampan kao - Ogledalo srpsko, zašto mu je promijenjen naziv u Beogradu, ako smo isti narod?
8. Zašto na crnogorskoj kapi ne postoji 4S prije ulaska srpske vojske 1918. godine?
9. Je li došao ko iz Srbije da se bori na Carevom Lazu, Martinićima, Krusima?...
10. Zašto Petar I Sveti, nije učestvovao u I srpskom ustanku, iako ga je Karađorđe nekoliko puta pismom pozivao da se priključi I srpskom ustanku?
11. Zašto Petar I i Marko Miljanov nikad i nikako nijesu htjeli svoj jezik da nazovu srpskim?
12. Zašto u Crnoj Gori nije postojala zastava sa 4S prije 1918?
13. Zašto cetinjski i manastir Ostrog nemaju kupole kao Gračanica, Žiča, Ravanica..., zašto su drugačijeg arhitektonskog stila, ako smo isti narod?
14. Zašto u 13. vijeku Domentijan, učenik i biograf Svetog Save, Jadransko more zove - Dukljansko more? Da nije podlijegao strašnoj propagandi DANU?
15. Da li su Crnogorci isti narod sa srpskim narodom koji je prikazan u filmu Zona Zamfirova?
16. Zašto je 1927. u Beogradu Gorski Vijenac preveden na srpski jezik?
Molim SNP, NS, SPC i druge, koji najavljuju da će otvoreno da posrbljavaju narod, da mi razjasne ove sitnice u vezi moga identiteta, pa kad mi razjasne, ja ću im zahvaliti na njihovom znanju, o mom identitetu!


Vuk Popović, Cetinje (elektronskom poštom)


Ne budite slijepi poslušnici
srijeda, 09 jun 2010 10:33 Joco Markuš/IN4S

nikola%20cetkovic.jpg


Prije nekoliko dana sam pročitao na vašem portalu pismo sa mnogo pitanja izvjesnog Vuka Popovića sa Cetinja, koje je preuzeto iz dnevnog lista "Vijesti", a povodom predstojećeg popisa stanovništva koji bi trebao da se obavi 2011. godine. Prof. dr Desanka Kosanović-Ćetković, koja je cio svoj radni vijek provela na Infektivnoj klinici Medicinskog fakulteta Beogradskog univerziteta, je objavila svojevremeno knjigu "Prisjećanja i zapisi". Tim povodom Miodrag Maksimović je u dnevnom listu "Politika" (24.februara 2002. godine) objavio izvod iz knjige, zanimljivu anegdotu iz života porodice Ćetković, u kojem piše sledeće:


"Može se reći da je malo građana koji nijesu manje ili više opterećeni današnjim odnosima Srbije i Crne Gore. Međutim, ovaj odnos nije od juče, a posebno je postao aktuelan 1945–1946. godine poslije članaka Milovana Đilasa da je u Narodnooslobodilačkoj borbi istovremeno konačno riješeno i nacionalno pitanje, te je tako priznata i crnogorska nacija.

To se odrazilo ne samo na mnoge segmente života zemlje, nego i na živote i odnose mnogih porodica i pojedinaca. Već 1945. godine počela je zamjena ličnih karata u Beogradu, a na osnovu ranije podijeljenih formulara, u kojima je svako, pored ostalog, trebalo da navede i svoju nacionalnu pripadnost. Upravo tada nastaju veliki problemi u mojoj porodici.

Stariji brat i ja smo bili komunisti, učesnici Narodnooslobodilačke borbe i logoraši. Bilo nam je "jasno" da mi kao članovi komunističke partije možemo biti samo Crnogorci, Tako smo se i izjasnili u formularima i bez problema brzo dobili lične karte u Ozninom odjeljenju u Čika Ljubinoj ulici.

Poslije nekoliko dana na isto mjesto došao je i naš otac Nikola Ćetković, star 62 godine i umjesto lične karte dobio – 15 dana zatvora!

Naime, on se izjasnio da je Srbin i nadležni oficir mu nije dao ličnu kartu, jer on ne može biti Srbin nego Crnogorac rođen u Podgorici. Otac nije htio da odstupi od svoje izjave i tada je nastalo njegovo uporno dokazivanje istorijskih činjenica, ali i stradanje.

Tvrdio je da je on od djetinjstva znao da je Srbin, da je zato decembra 1915. krenuo preko Albanije do Krfa i dalje. Moj otac je 1909. godine u Beču završno studije i mogao je mirno da sačeka austrijsku okupaciju Crne Gore i da kao njihov student i poliglota dobije visoko zvanje, kao i ličnu sigurnost, ali on je, kao patriota i Srbin, krenuo sa srpskom vojskom i njenom sudbinom. Govorio je oficiru Ozne da se otac srpske dinastije Nemanja rodio kao i on – u Podgorici, u Ribnici na Zeti, i da je Nemanjin sin Sveti Sava osnovao prvu srpsku arhiepiskopiju…

No, to nije bilo dovoljno, pa su Nikolu Ćetkovića zbog njegovih patriotskih ubjeđenja zatvorili u Oznin zatvor, gdje je na golom betonu odležao punih 15 dana. Oficir ga je svakodnevno izvodio na saslušanje i pitao: "Jesi li ti Nikola Ćetkoviću Crnogorac ili Srbin?". Moj otac je na to odgovarao stihovima Njegoša i kralja Nikole o srpstvu i navodio istorijske činjenice da su Srbi i Crnogorci jedan narod, ali – uzalud.

Poslije odležanih niše od dvije nedjelje u zatvoru i istrajnosti moga oca u njegovim stavovima, data mu je lična karta u kojoj je ipak stajalo da je on, Nikola Ćetković – Srbin.

Mi, njegova djeca, nijesmo odobravali njegovo držanje u Ozni, niti njegovo "srbovanje", jer su nama kao komunistima, odmah bili "jasni" Đilasovi stavovi o crnogorskoj naciji. Zato smo našeg oca svi spontano bojkotovali kada se vratio kući, iako smo ga mnogo voljeli i poštovali. On je naš bojkot prihvatio dostojanstveno, bez ijedne riječi osude i prekora, iako smo svi i tada jeli njegov hljeb.

Bio je hladni zimski dan nove 1946, godine i svi smo sjedjeli u trpezariji. koja se jedina i grijala, a mi djeca se spremali za ispite. Tada je naša majka prekinula mrtvu tišinu i zapitala oca šta da napiše u formularu – rubrika za nacionalnost. On joj je odgovorio da je ona znala da je Srpkinja za vrijeme Balkanskih ratova i oba svjetska rata i zašto ga to baš sada pita.

Naša majka je znala i osjećala da je očev stav veoma mnogo naškodio nama kao komunistima i htjela je da nas zaštiti od daljih nemilih posljedica. Zato je jasno izjavila da će ona biti uz svoju djecu, to jest kao i mi Crnogorka.

Otac je bio iznenađen, ali ne i poražen. On je naglo ustao i obratio se majci hladnim glasom da ona od sjutra neće više biti njegova žena. Majka je zaplakala i opomenula ga da bi takav razvod braka bio velika sramota za našu porodicu i da time preuzima veliku odgovornost za "nafaku" (sudbina, udadbena sreća) svoje tri odrasle kćeri.

Na to je otac dostojanstveno odgovorio da svako bira svoj put, a da on neće ni zbog koga i ni zbog čega izdati pripadnost svome narodu. Majka je dobro znala da otac neće promijeniti svoj stav, pa ga je, izmijenivši taktiku, umiljato upitala: "Nikola, ti veliš da smo mi Srbi. Pa kako smo mi Srbi mogli roditi đecu Crnogorce? Reci mi, Nikola, kako"?

A otac mirno odgovara: "Danice, čedo moje, mi smo Srbi, a rodili smo slijepe poslušnike, Plačimo, jadnice, plačimo"!

Naš otac Nikola Ćetković umro je 1957. godine pred drugi poslijeratni popis stanovništva. Sa prekornim sjećanjem na naš bojkot oca i naše tadašnje nacionalno opredjeljenje, mi njegova djeca, spontano smo se izjasnili kao Srbi".

http://www.in4s.net/kultura/73-kultura/18958-2010-06-09-09-49-00
 
E a "zaboravio" je da spomene manastir Moraču.:mrgreen:

Ej.... dovoljno mi je bilo da procitam samo ovu stavku iz onog tzv. pisma pa da coveka koji ga je napisao smatram za totalnog morona.
Evo ja postavljam kontrapitanje: Milo Djukanovic, Dukljanin i Jevrem Brkovic zive u kucama sasvim razlicitih arhitekturalnih stilova (a bogami i cene). a svi sebe smatraju cistokrvnim montenegrinima.... Zar mogu da budu montenegrini a da ne zive u istim kucama? :)
 

Back
Top