Volela bih da mogu da saberem svaki prvi sekund tvog budjenja od kada zivis.Od prvog trenutka kada si udahnuo vazduh pa do poslednje sive zore tvoga postojanja.Te trenutke kada se misao bori sa mutnom svescu,cupa se iz kandzi mraka i snova.Prva misao kao prva rec kao prvi otkucaj za taj dan,najcistija.Da ih sve pretvorim u malu knjigu i da ih citam.Koliko je takvih nesvesnih iskrenih momenata bilo o meni,spontanih nezeljenih,teskih ili radosnih.Kako zivis zanima me.Ma zanimas me ceo.Interesuje me tvoja psiha,sta se mota to po tebi kakvi li te crvi grizu,gde su tvoje stare rane,u kom cosku cuci zec koji drzi sve strahove.Bas zelim da vidim gde je tvoj bes,kakav ti je glas kada puknes,da li treses prozorska okna ili ledis tisinom oko sebe Mozda je to samo moj ego koji rovari po tebi u potrazi za svojim odrazom.Mozda bi mi bilo zadovoljstvo sebicno i bezobrazno da sebe nadjem pa da kazem eto,znala sam.Sitna sam dusa sta da ti kazem Obicno klupko ljudskih slabosti i tastine.Zensko ko zensko.Nisam ni pokusala da idem iznad toga A mozda i nije samo to..mozda nije samo radoznalo njuskanje.Razlaganje na sacinioce prelistavanje slikovnice.Dete koje trpa u usta gumenu igracku i ispituje je.Ima vise..vise u tome .Kao da si coveculjak u staklenoj kugli koju prevrcem pa pada sneg.