Radionica

Super tema, ima bas kreativnih ljudi (zena :manikir:), i ideja...
Ja volim svasta da radim, ne znam koliko je to uspjesno, meni se dopada, i ispunjava me...Pravim nakit za svoju dusu, sijem torbe, novcanike, prepravljam stvari, krecim, crtam (sto na papiru, sto po zidovima), oslikavam staklo, tacnije neke interesantne tegle pretvaram u vazne...kupim boje za staklo, pa masti na volju...;)
Sadim i cvijece, pogotovo volim citruse, kad ih sama iz kospice "uzgajam"...Nemam fotke sad svega sto "prckam"... :rumenko:...ali evo jedne-limun star 3 god., cekam jos malo da ojaca, pa da ga kalemim...

http://img251.imageshack.us/i/dscn8605.jpg/
 
ovo je spas za mene
gubim mindjuse svuda po kuci a i van iste
ovako mi sve stoje na jednom mestu
kao sto vidite u pitanju je obicna vesalica-ofinger
i esarpa koju ne nosim
2nvz9zk.jpg
 
Sinoć sam 'ladno na Spens-u videla ženu koja pije kafu i štrika džemper. Dete joj je bilo u igraonici i onda ona (žena) ustane malo da prošeta i proveri šta joj mala radi, a štrikeraj ne ispušta i usput štrika dok šeta okolo.
Žene su još nekako i ostajale uzdržane, ali muškarci su okolo crkavali od smeha. Ali naša štrikačica se nije dala ometi i potpuno ih je ignorisala. :lol:
Eto šta ti je strast! :super:
 
a kad je otišlo iz mode?:eek:

:lol:

tu nije stvar u modi je ili nije,nego voliš li ili ne..ako voliš,radiš to bez obzira na sve jer te ispunjava mirom,raduješ se kad nešto svojim rukama stvoriš..:ok:
 
Prvo da Vas sve pozdravim.Ja sam ovde nova ,pa je red,barem mislim :D
Lepa tema,malo da se vratimo starim-novim ,lepim stvarima,da se sastanemo, skuvamo kaficu i druzimo.....ali nazalost,sve je manje vremena.Rucne radove inace volim,smiruju me,samo sto danas su svi nesto protiv toga,neznam zasto :(
 
Bas mi je drago da se neko pojavio!
Nije klasicna pesma,vec jedna lepa prica,barem meni i kad god mi je tesko ja je procitam,malo me podigne.
Moze se uvecati i procitati,inace podloga je saten svila,radi se sa posebnom vrstom papira i kao sto si primetila ucvrsceno je pecatnim voskom.
Ukras je kanap,ali imam jos nekih sa drugim detaljima i podlogama.
 
Evo i tekst,ako zelis da procitas.



Tragovi u pesku


Sanjah jedne noći, kako šetasmo morskom obalom, moj Gospod Bog i ja.
Pred mojim očima pojavi se brzinom filma moj život.
Za svaki deo mog `žvota, kako mi se činilo, otkrih tragove stopala u pesku. Jedan par tragova pripadaše meni, drugi mom Gospodu.
Kad i poslednja slika pred mojim je očima preletela, osvrnuh se natrag i videh, kako je u pesku često ostao samo jedan par tragova, a drugi je iščeznuo.
Ti tragovi označavahu delove mog života, meni ponajteže.
To me zbunilo.

Okrenuh se Gospodu i upitah ga:

"Kad sam ti onomad sve što imah predao, da te mogu slediti, tada si mi rekao da ćeš uvek biti uza me. A sad vidim da najdubljee krize mog života prati samo jedan par tragova u pesku. Zašto si me ostavio upravo tada, kad sam te, sav očajan, najviše trebao?"

Gospod me uze za ruku i reče:

"Drago dete, nikad te nisam ostavio samog, a pogotovo sam bio uza te u vreme tvojih patnji i boli. Tamo gde vidiš samo jedan par tragova u pesku, Tamo sam te na svojim rukama nosio."

Eto toliko od mene za sada :)
 
Divno. Ja sam takođe bila sklona zagubljivanju minđuša po stanu, ali sada sam našla sjajno rešenje. Kupila sam onu bambusovu asuricu tamnoljubičaste boje, okačila je na zid svetloljubičasto okrečen, i nanizala sve minđuše koje imam. Izgleda mnogo lepo, a drugarice počele da mi kradu fazončić :) Ovo mi je takođe izvrsna ideja. :)
 

Back
Top