Putem pagana

pagan girl.jpg

~ Reč "pagan" potiče od latinske reči "paganus", a koja se odnosi na one ljude koji žive u ruralnim predelima. Kasnije se reč koristila da etiketira sve one koji nisu monoteističke veroispovesti, u tom periodu Hrišćani. ~

Proveo sam veći deo života kontemplirajući da li postoji nešto što je iznad nas, nešto što nas ne čini samima, postoji li tvorac, kreator ovog sveta ili smo zaista nastali evolucijom. Mnogo su to pitanja na koje sam želeo odgovor, ali prosto nisam imao.

Živeći u okruženju gde su svi religiozni, ili se bar tako izjašnjavaju pred drugima, na neki način sam verujući roditeljima prihvatio Hrišćanstvo i zaista verovao da je Bog jedan, a da su ostale monoteističke i politeističke vere prevara. Neko vreme to se činilo okej, godinama sam to smatrao validnim, premda se u meni uvek provlačila misao šta ako to nije tako. Imao sam mnoga pitanja koja su se ticala biblije, čija mi logika nije smislena. Naravno, pitao sam ljude da mi pojasne ali mi sami odgovori nisu ništa pomogli osim da još više sumnjam u verodostojnost biblije.
Vremenom, u meni je sve više nestajala vera, polako ali postepeno došao sam do momenta kada sam postao indiferentan prema hrišćanstvu ili bilo kojoj drugoj monoteističkoj religiji.

Danas, uz istraživanje dolazim do neke vrste povezanosti, pojačanog interesovanja, neke vrste spoznaje da je paganizam nešto što me je i ranije privlačilo i delovalo smislenije od bilo čega drugog. Naime, izdvojiću nešto izuzetno važno!

"Paganizam zauzima stav da su ljudska bića nesavršena u svojoj prirodi, da nisu duhovno osuđena ili prokleta, da su rođena sa svim alatima i veštinama potrebnim za etički i duhovni život, i da su prirodno usmerena ka sopstvenom najvećem rastu i razvoju. Nijedan deo paganskih verovanja, praksi, rituala nije osmišljen da "spasi" pagane od nesavršene ili korumpirane prirode, niti da spreči natprirodnu kaznu koja proističe iz takvih navodnih nesavršenosti."

Čitajući ovo shvatio sam da sam zaista proveo život u iluziji da sam ne samo inicijalno grešan svojim rođenjen, već i da trebam juriti sa nekim spasenjem koji mi naravno može dati jedino Bog, tvorac svega, a koji je inače i tvorac tog greha zbog kojeg se ja moram dodvoravati.

Nemojte misliti da rđavo mislim o hrišćanima ili bilo kome drugome ko ima svoju veroispovest. Ne, ukazujem na nešto što je meni "zasmetalo" i što me je navelo da napustim hrišćanstvo i krenem putem pagana. Dug je to put, zasigurno, ali me sama pomisao i delanje ispunjava više nego što sam ikada ranije bio ispunjen. Ovaj blog upravo posvećujem tom putu kojim hodam.

Ukoliko želite da vodite raspravu o mojim razmišljanjima, za to otvorite temu na religiji. Ovaj blog nije za bilo kakvu diskusiju. Kome je do čitanja, dobrodošao je. Kome je do "kavge", nije.
 
ada8d35c4043b5ae3f76613b153340ee.jpg

Povezivanje sa prirodom je sastavni deo paganizma. Zato, kroz različite rituale koji se obavljaju na već poznate datume a koji su jako važni u prirodnom ciklusu, odaje se počast i iskazuje zahvalnost. Neki pagani obožavaju određene Bogove i Boginje kao jedan vid personifikacije za ono što je u prirodi, za određene promene, dok neki ne veruju u Bogove i Boginje, već eto, odaju počast prirodi.

Moderan čovek se otuđio od prirode, od našeg prirodnog okruženja i time je doživeo fizički i moralni pad. Izgubili smo neophodne veštine da preživimo, oslanjamo se uvek na druge i verujemo da će hrane biti uvek i zauvek. Kada se čovek udalji od prirode, a približi gradskom životu, počinje veoma ubrzan tempo života. Čitav koncept egzistencije se menja i ono što je njemu u prirodi naravno nedostaje u gradu. Jede se nezdrava hrana, vazduh je zagađen, a zbog same organizacije i neophodnosti takvog života, stvara se mnogo otpada koji nije lako razgradiv, a što utiče na samu okolinu (čitaj prirodu).

Čovekova sebičnost počela je kada se udaljio od prirode jer ne oseća posledice svojih dela, nije svestan da mu se to može obiti o glavu u nekom trenutku, a već se obija.

Za sada toliko.
 
0207db8a92d6620cf29cdb5f6df1ec22.jpg

Priznati sebi šta jesi je lako, biti spreman da budeš to što jesi pred drugima iziskuje hrabrost. Nije problem napisati na forumu da sam pagan, pisati o tome, to je lako. Ali, dok sam napipavao reakcije ljudi, šta misle o ovome ili onome, primetio sam tu zatucanost koja mi uopšte ne odgovara.

Kako to da sam ja spreman prihvatiti tuđe opredeljenje, dok drugi nisu? Možda je do doktrine njihove religije i vođeni jednoumljem, nisu spremni da prihvate druge različitosti.

Zbog ovoga se osećam na neki način usamljenim, ne postoji osoba sa kojom bih seo negde i popričao, podelio mišljenja, a možda i iskustva. Znam pagane online koji su iz Srbije, ali to nije isto. Živa reč mi je neophodna.
Nije da nema pagana u Srbiji, ima ih. Neki se čak okupljaju, imaju različita dešavanja koliko sam mogao videti. Doduše, oni su rekonstruisali pravoverje, pokušaj da se oformi religija na osnovu ostataka koje imamo o verovanjima naših predaka. Naravno, tu imamo i paganske običaje koji su očuvani kroz hrišćanstvo jer nisu mogli to da izbace ili je bilo lakše zameniti neke stvari kako bi lakše pristali na hrišćanstvo.

Posećujem i strane forume za paganizam i ok su ljudi. Gledam youtube kanale i čitam blogove. Ovde pišem tek onako. Možda i prestanem, a prebacim se na pisanje dnevnika, nešto ipak privatnije. A postoji dobra šansa za to.
 
cf623cde20924647e25b5bd190ea568d.jpg

Osvanuo je novi dan, a sa njim dolaze nova iskustva, nova znanja, usponi i padovi, ali i radost. Nakon obavljenog treninga, nastavio sam sa čitanjem e-knjige: "Paganism - An Introduction to Earth- Centered Religions". Naučio sam svašta nešto i ne mogu, a da ne kažem da sam fasciniram samom knjigom. Tako su lepo objasnili sve koncepte, napisali suštinu svega onoga što bih našao na internetu, ali razbacano i nesigurno da li je informacija validna.

Slušao sam muziku i gledao youtube kanal "Zelene veštice". Mogu samo misliti kako neke ljude iritira kada čuju reč veštica. :kafa:
Razmišljao sam kako da odbacim neke loše navike, a zatim da ih zamenim nečim korisnim kako bih ostao istrajan u tome. I ranije sam pokušavao da neke nepotrebne stvari redukujem ili potpuno izbacim, ali to je tako teško učiniti nekada, odnosno uvek.

Isto tako sam razmišljao o pisanju dnevnika, kao i o beleženju svojih snova jer snevam prilično učestalo, praktično svake noći. Da li se tu kriju neke poruke moje podsvesti? Zaista ne znam ali vredi probati tako nešto. Možda bih išao tako daleko da ovladam lucidnim snovima. Kao dete sam imao uspeha sa time i to se praktično zasnivalo na mojoj želji da imam takve snove. Izgleda da je autosugestija jako moćna ako neko ume koristiti istu.

Samouverenije koračam kroz život, iako je put kojim sam krenuo poprilično dug, a tek sam pošao njime. Iako anksiozno gledam na neke stvari koje će me neminovno stići, opet im se radujem kao životnim izazovima koje moram prebroditi da bih napokon prihvatio sebe samoga. Još je teže proći sve to sam, ali možda je upravo to i bolje jer kako kaže jedna izreka "Čak će te i sopstvena senka napustiti kada si u tami".

Dobar je osećaj pronaći sebe, ili bolje reći vratiti se svojem inicijalnom bivstvovanju dok sam još bio dete. Kasnije sam to napustio usled različitih uticaja, ali je vreme vratiti se "korenima". :okok:
 
Poslednja izmena:
b27423838ea67ff769348dc1f58aebbf.jpg

Šta je istina, a šta ne, ne određuje čovek već priroda stvari. Moja subjektivna realnost nije važna kada govorimo o istini. Istina je jedna, a lažni su beskrajne. Svet je vođen nekim nepisanim pravilom da ako većina jeste saglasna oko nečega, ona nekim konsenzusom to mora biti tako.

Znamo da pobednici pišu istoriji, a samim tim i fabrikuju istinu (realnost). Za mnoge stvari nećemo znati šta one zapravo jesu, ma koliko god žudili da znamo. Dobre ljude mogu naružiti, pravdu učiniti nepravdom..

Sumnja! Sumnja je osnova kada tragamo za istinom ali smo naučeni zbog različitih dogmi, ali i pritisaka autoriteta da ne sumnjamo od malih nogu. Sve što kažu roditelji, učitelji, vlade, crkve, to je apsolutna istina i sumnjati u to dovešće do toga da zaradimo koji epitet više, i to negativan.

Ko si ti uopšte da sumnjaš? Šta ti znaš bolje od Boga, od vlade, od roditelja? Tek si se ispilio i misliš da si najpametniji i najmudriji. Ne poštuješ roditelje, huliš na Boga, teoretičar si zavere..

Tužan je život onih koji nikada ne sumnjaju i nikada ne tragaju za istinom. Koji su izmanipulisani da budu ukalupljeni, da budu isti (ne da nalikuju). Uniformisanost, to je prava stvar! Da li je?
 
61557affc5836e48a8b765cc676f3a7d.jpg

Sumnjaj u sve i tragaj za istinom! To je nešto što dugujemo sebi samima kao jedna svesna i racionalna bića. Međutim, većina ljudi sledi autoritete, slepo verujući svakoj reči koja je ili zapisana ili izgovorena. Ovde ne govorim o politici, niti želim to činiti. To je posebna tema i meni potpuno dosadna. Neću prljati blog politikom.

Do sada sam u životu dobrim delom sumnjao u stvari, ali kada su u pitanju one najbitnije, dozvolio sam sebi da me zaslepe religiozne dogme, nikada ne dovodeći u pitanje validnost tvrdnji. Međutim, što sam duže vremena provodio u crkvi, što sam više pričao sa religioznim ljudima monoteističkih religija, to mi se više ceo taj koncept raspadao pred očima i to me je, priznajem, uplašilo. Šta ako ne postoji hrišćanski Bog? Kako to sada tako odjednom? Jesu li ljudi hiljadama godina bili prevareni? Jesu li polagali nade da će neka Božanska pravda biti zadovoljena nakon sudnjeg dana? Jesu li oni, kao i neki danas verovali da su poslednja vremena pred nama i da je Jovanovo otkrivanje pred vratima?

Dalje, tarot? Hmmm. Naravno, monoteističke religije odbacuju tako nešto i ja sam to prosto tako prihvatio, a da nisam ni testirao ima li istine u tome. Voljan sam isprobati, možda i empirijski zapisati rezultate i probati da dokučim ima li tu nečega.

Tragati i tragati za istinom. Koristim ovu fotografiju u blogu kao simbol svetlosti u tami. Ma koliko god bilo neistina, istina ipak sija i ne može biti ugašena. Istina je negde tamo, ali gde? Ako i nema Boga, da li je to tako strašno? Zašto su nekada ljudi verovali u više Bogova? Da li je u pitanju puka personifikacija gde se njome postiže pretvaranje ideje u nešto živo?

Naposletku, želim se zahvaliti dragoj Soradže što čita moj blog i pomno prati moj put. Ne znam šta je njoj primamljivo, ali drago mi je da joj se dopada. :heart2:
 
41fcde81115855946efecf598776e66d.jpg

Ljubav ne zna za granice koje um može skrojiti, ljubav, ali ona prava i istinska ljubav gde čovek može biti ono što jeste, a opet biti voljen zbog toga - nje su dostojni oni koji su bezazleni kao golubovi, neiskvareni.

Da li svi zaslužujemo ljubav? Da! Ali, da li svi zaslužujemo da budemo voljeni? Opet se vraćamo na ono da ljubav ne poznaje granice i ne stvara uslove, no opet, ako je neko mnogo rđav čovek, ako je mnogo zla učinio, kako ga voleti? Dakle, ljubav se zaslužuje? Nešto tu nije kako treba, zar ne? :think:
Možda je majčinska ljubav najbliža Božijoj ljubavi i samo majka može voleti sina/ćerku koja je nanela mnoga zla drugima. Znači li to da je majka slepa ili pak da ona vidi ljudskost koju drugi ne žele da vide (ma koliko malena ta ljudskost bila)?

Nevinost koju imamo kao deca gubimo kako sazrevamo jer je to prirodan tok stvari. Ne možemo zauvek biti deca, postoji izvesni ciklus u životu i upravo to je put u život, dok je postojanost put u smrt.

Danas imamo samo privide ljubavi. Mi smo uvereni da umemo voleti, da poznajemo pravu ljubav dok je realnost drugačija. Volim ženu ALI prvo mora to i to da zadovolji... Voleću mamu i tatu, ALI oni moraju da..

Ne poznaje ljubav uslove. Ljubav ume biti iracionalna. Zamislite da je vaša majka rđava i da vas stalno razočarava i povređuje, ali vi je i dalje volite uprkos tome.
 
7ffa7d562f1ef93fe491b72f77a9da42.jpg

Težnja da se pripada je sasvim prirodna kod ljudi jer smo, naposletku, društvena bića i biti izolovan prosto nije prirodno. Valja razlikovati zdravu težnju da budemo deo neke veće celine, i one težnje gde želimo pripadati samo zato što bežimo od nečega drugog ili prosto se osećamo izgubljenim.

Ono što sam zapazio kao član mnogih neo-paganski grupa onlajn jeste da imamo puno LGBTQ+ pripadnika koji se prosto pojavljuju tu jer su generalno neprihvaćeni ili ne mogu naći neko mesto gde oni zapravo pripadaju. Ono što je, takođe, svojstveno za neo-pagane jeste bezgranično razumevanje za sve pojedince i za razliku od monoteističkih religija gde se osuđuje homoseksualnost, kod neo-pagana osuda ne postoji.
Međutim, tu se javlja jedan problem, prevelika tolerancija zarad samoubeđenja kako smo mi veliki ljudi jer poštujemo druge nije dobra jer zbog naših sebičnih razloga, žrtvujemo celo društvo.

Čitam kako ljudi pišu da su cismale, cisfemale, non-binary.. Lista je beskrajna. Taj pristup životu je loš. Ne možemo podržavati ljude koji žive u zabludi. Zapravo, prava reč bila bi NE SMEMO. Ljudi koji imaju pogrešnu sliku realnosti trebaju čuti šta jeste, a šta nije. Nećemo dozvoliti daltonisti da nas ubedi da je jabuka siva, kada ona to nije. Nećemo dozvoliti šizofrenoj osobi da nas ubedi kako je neko njegovo priviđenje stvarno i da zbog tolerancije prihvatimo to kao realnost. Pa tako, nećemo prihvatiti da je muško žena samo zato što se on tako oseća. Činjenice se ne interesuju kako se vi osećate.

Dakle, neo-pagani dosta štete čine sebi dozvoljavajući da se svako izjasni kao jedan od njih samo zato što nema kuda otići i misli da je sebi našao pravu grupu. Tu se nameće drugo pitanje. Da li su monoteističke religije krive što su vekovima progonili i osuđivali homoseksualizam zbog čega je ta mala grupacija ljudi kao neka vrsta bunta odbegla u neku drugu krajnost? Kao što sam video, nezadovoljni su Bogom jer ih on ne prihvata zbog toga što jesi, i šta učiniti nego otići u neo-pagane gde će ih drugi Bogovi prihvatiti oberučke.

Ko želi biti neo-pagan mora jako dobro razmisliti pre nego li odluči. Valjda pročitati knjige, pogledati klipove, biti deo tih onlajn zajednica kako bi se stvorila jasnija slika.
 
cf623cde20924647e25b5bd190ea568d.jpg

Osvanuo je novi dan, a sa njim dolaze nova iskustva, nova znanja, usponi i padovi, ali i radost. Nakon obavljenog treninga, nastavio sam sa čitanjem e-knjige: "Paganism - An Introduction to Earth- Centered Religions". Naučio sam svašta nešto i ne mogu, a da ne kažem da sam fasciniram samom knjigom. Tako su lepo objasnili sve koncepte, napisali suštinu svega onoga što bih našao na internetu, ali razbacano i nesigurno da li je informacija validna.

Slušao sam muziku i gledao youtube kanal "Zelene veštice". Mogu samo misliti kako neke ljude iritira kada čuju reč veštica. :kafa:
Razmišljao sam kako da odbacim neke loše navike, a zatim da ih zamenim nečim korisnim kako bih ostao istrajan u tome. I ranije sam pokušavao da neke nepotrebne stvari redukujem ili potpuno izbacim, ali to je tako teško učiniti nekada, odnosno uvek.

Isto tako sam razmišljao o pisanju dnevnika, kao i o beleženju svojih snova jer snevam prilično učestalo, praktično svake noći. Da li se tu kriju neke poruke moje podsvesti? Zaista ne znam ali vredi probati tako nešto. Možda bih išao tako daleko da ovladam lucidnim snovima. Kao dete sam imao uspeha sa time i to se praktično zasnivalo na mojoj želji da imam takve snove. Izgleda da je autosugestija jako moćna ako neko ume koristiti istu.

Samouverenije koračam kroz život, iako je put kojim sam krenuo poprilično dug, a tek sam pošao njime. Iako anksiozno gledam na neke stvari koje će me neminovno stići, opet im se radujem kao životnim izazovima koje moram prebroditi da bih napokon prihvatio sebe samoga. Još je teže proći sve to sam, ali možda je upravo to i bolje jer kako kaže jedna izreka "Čak će te i sopstvena senka napustiti kada si u tami".

Dobar je osećaj pronaći sebe, ili bolje reći vratiti se svojem inicijalnom bivstvovanju dok sam još bio dete. Kasnije sam to napustio usled različitih uticaja, ali je vreme vratiti se "korenima". :okok:
Svi snovi nose neku poruku, počni da ih zapisuješ 🥰
 
14d1cea6ff2b343089e6704b1fadbde0.jpg

Za razliku od monoteističkih religija, neo-pagani polažu mnogo na ravnopravnost između polova što se da videti iz obožavanja dualnosti jednog božanstva - Boga i Boginje. Kod neo-pagana ne postoji dominantna uloga muškarca naspram žene. Ona mu nije potčinjena, nije manje vredna i ne služi mu. Kada je u pitanju sveštenstvo, opet, jednaki su u svakom pogledu.

To je nešto što vernici monoteističkih religija teško prihvataju jer je dogmatsko učenje doprinelo da jedan mora biti dominantniji od drugog, a sve je bazirano na priči gde Bog kažnjava Evu da služi Adamu zbog toga što ga je uvela u greh. Gde je logika u toj prili? Ako je i Adam imao slobodnu volju, on je mogao odbiti iskušenje i reći joj ne, ali to se ipak nije tako desilo, i onda je žena, naravno, kriva.

U današnje vreme sve više vidimo borbu za jednakost polova, premda to već postaje druga krajnost gde žene nadmašuju muškarce po pitanju prava i benefita. Što bi običan čovek rekao "Šta je muškarci, ne dopada vam se kada je neko iznad vas i u boljem položaju?"
Razumljivo, niko i ne treba biti u položaju da dominira nad drugim, već da svet bude satkan od jednakih prilika i prava ali suštinski muškarci i žene ne mogu biti jednaki. U tome i jeste lepota jer mi zajedno, kroz saradnju uspevamo da postanemo jedno, jedna vrsta savršenstva. Različite kulture na različit način govore o spajanju muškaraca i žena ali je suština ista.

Drage žene, nemojte biti zavedene propagandnom mašinerijom kako se morate dokazivati muškarcima da im možete biti jednake, da ste dovoljno jake. Čemu borba, prosto čemu težnja za nadmetanjem? To oni koji vladaju nama i žele, raskol između žena i muškaraca. Zar je nedovoljno biti žena? Zar morate pokazati muškarcima kako možete biti nezavisne? I onda, šta? Ostaćete same do kraja života, kakav tužan život.

Prihvatite svoju ženstvenost, budite žene! Ovo je moje mišljenje (ne morate se složiti), ali ne postoji ništa dragocenije i lepše u životu žene nego postati majka. Ne znam da li ste svesna kakva je hrabrost potrebna da bi se postala majka (ali dobra majka) i kakvo veličanstvo delo jedna žena čini samom odlukom da bude majka. Doneće nov život na ovaj svet. Kakva moć i privilegija! Zar je iznenađujuće što će istinski, pravi muškarac učiniti sve za svoju ženu i decu? To se dešava kada postajemo jedno, kada budemo ono za šta nas je priroda stvorila.

Naravno, ako ne želite biti majke, niko vas ne tera, ostvarićete se na drugačiji način i doprineti svetu svoj kvalitet nešto drugačije. Koliko je svet u kome živimo uvrnut da se muškarci i žene ne podnose, da vidimo samo loše i da generalizujemo stvari. Žene, govorim vam kao muškarac, budite ženstvene i nema tog muškarca (pravi) koji neće dati sve za vas.
 
Kada sam god pod nekom vrstom stresa i potrebno mi je prizemljenje, pustim plejlistu ovakve muzike. Sama melodija, instrumenti, ritam.. Podsećaju me na nešto davno izgubljeno, ali i davno poštovano, a sada zaboravljeno.

 
b4ca91a867a1a55459dec5d6e0b1e434.jpg

Kada govorimo o ženama u monoteističkim religijama nailazimo na nešto jako toksično, a to je krivica da su one izvorno razlog greha, propasti čoveka i zbog toga osuđene da služe muškarca. Hmmm, kako zgodno, zar ne? E, zato neo-paganske "religije" ili duhovnosti nude realniju sliku sveta oko nas. Pazi sada.. Muškarci i žene su jednaki. 🤯

Tako je. Konkretno, jedna od najpopularnijih neo-paganskih, ovoga puta slobodno mogu reći religija, Wicca veruje u dualitet jednog božanstva. Boginja i Bog. Žena je predstavljena kao mesec, a muškarac kao sunce. Postoje naravno i varijacije kada je ovo u pitanju jer neki neo-pagani prihvataju nordijska verovanja, keltska, pa i kod nas "pravoverje", ostatke religije naših predaka.

Pogledajte samo crtež koji sam pronašao, tu harmoniju, tu draž i lepotu. Žive u skladu sa prirodom, jednostavan i težak život, ali se međusobno poštuju. Čuvajte se dame, dakle, svih onih koji vam govore da ste niže od muškaraca po bilo kakvoj hijerarjihi, a na konto religije. Ovde ne govorim o biološkim razlikama koje su očigledne već o važnosti jednog pola u poređenju sa drugim.

S druge strane, nemojte iz prkosa prema religiji zamrzeti muškarce jer nisu svi isti. Neki od njih će vas poštovati i smatrati vas jednakim. Nema potrebe da se takmičite i dokazujete bilo kome da vi zaslužujete jednakost. Racionalnom biću ali i duhovno probuđenoj osobi je to već jasno i bez da se dokazujete. Krenete li putem dokazivanja, izgubićete ženstvenost i biće vam teže da nađete partnera, a onda ćete još više mrzeti muškarce. Dozvolite sebi da budete ono što jeste u svojoj prirodi.

Ako vas pak interesuju žene, neka bude tako. Samo je tu jako važno razumeti sledeće. Lezbejke nisu bolesne mentalno, ali jesu devijantne. E sada, obratite pažnju jer je izuzetno važno objasniti to. Ljudi koriste reč devijantno kao nešto loše, ali to nije ništa loše. Devijantan - oanj ko odstupa od nečega. Znamo da biološki za produženje vrste treba muško i žensko, a ne istopolna veza. Upravo zato je devijacija biti sa istim polom ali to nije loše. U prirodi postoje razna odstupanja i mutacije koje su upravo to - prirodne. Odstupati od prirodnog poretka stvari nije nikakva bolest, nije deformitet, ali jeste devijacija. Tako da, bez ikakvog pritiska, volite se jer niste kažnjeni i nećete biti.
 
Poslednja izmena:
360f8dc46f320218033af2173fc253db.jpg

Žene - ta fascinantna i nedokučiva bića. U neo-paganskim verovanjima, žene imaju tri faze života:
  • Mlada devojka (Maiden) - mladost, čistota, novi početak. Predstavlja proces učenja i traganja svog duhovnog puta.
  • Majka (Mother) - plodnost, briga, odgovornost. Predstavlja prihvatanje ženstvenosti koja obuhvata brigu o drugima, saosećanje i stvaranje (rađanje).
  • Starica (Crone) - mudrost, transformacija i završetak. Predstavlja kulminaciju životnog iskustva i mudrosti koja dolazi sa godinama.
Kao što možemo videti, tu se jako lepe etape u životu žene i premda ne prolaze sve žene kroz te etape, posebno kroz drugu, to ih ne čini manje vrednim. Priroda ima svoj poredak stvari i boriti se protiv toga protivno je nama samima. Ide nama na štetu.

Kada bih god video neku staricu, odmah bi se zapitao: "Kako li je izgledala u mladosti, koliko li je samo momaka želelo da ona bude baš njihova devojka? Koliko je nevinosti bilo u njenom duhu? Kako je ona sama prihvatila svoju starost koju žene teško prihvataju jer je lepota nešto vrlo važno u oku muškaraca."

Bake (starije žene) mogu biti vrlo voljene od strane svoje dece, a posebno unuka. To je jedna velika radost koju imaju (ako su se odlučile za put majčinstva) u starosti jer je ona mladalačka lepota prolazna.

Svaka etapa kod ljudi, podjednako žena i muškaraca, predivna je i valja poštovati te prirodne cikluse. Kao što se smenjuju godišnja doba, tako i mi prolazimo kroz prirodne etape.
 
Kako je ona sama prihvatila svoju starost koju žene teško prihvataju jer je lepota nešto vrlo važno u oku muškaraca."
Volim da čitam tvoje napisano...
Upoznajem te kroz reči koje pišeš...

Ali...
Ova rečenica koji sam izdvojila iz tvog teksta ne pije vodu... To što pišeš nije tačno...
To je veeelika zabluda vidim tvoja, ali i muškog sveta. Pa čak i mladih žena...

Žena lako prihvata svoju starost, jer je priroda ženi u godinama oduzela hormone, one
hormone zbog kojih se osećala, ali i živela kao seksualni objekat (decenijama ranije).

Pa tako, mozak oslobođen hormona, postaje jasan, ona postaje smirena i mudra.

Paralelno sa oslobođenjem mozga od hormona, žena se oslobađa ideje da je ženska
lepota veoma važna "u oku muškarca", čak joj ta sloboda od muških pogleda neopisivo
prija.

Tako da, žene sa radošću prihvataju decenijsko robijanje muškom pogledu, a njen
mental i psiha sa ogromnom jasnoćom i osećanjem slobode doživljava vreme starosti
kao blagoslov sa neba.

Eto...
Grlim
:vzagrljaj:
 
c7c86dfb525d320be9234dbf9ab32b4c.jpg

Razlika između neo-pagana iz monoteističkih religija koje imaju svoje dogme ogleda se u tome što se od neo-pagana zahteva da dobro razmisle i odrede šta je moralno, kojim će se moralnim načelima voditi kroz život i šta je najbolje ne za njih samo, već za sve ljude oko njih. Zašto je ovo podjednako prednost, ali može biti i mana? Naime, kada čovek počne da misli svojom glavom, kada postavlja pitanja šta je dobro, a šta loše, šta je moralno, a šta nije, otkrivaće mu se realnost onakva kakva jeste jer je u potrazi za istinom. Zahvaljujući tome, njegove dalje definicije morala mogu biti kvalitetne. Međutim, postoje neuviđajni ljudi, ma koliko god oni tragali za istinom, zaključci im mogu biti loši.

Bez obzira na sve to, bolje je da čovek sam preispituje sebe i svet oko sebe nego da pročita i posluša dogme neke crkve i da to prisvoje automatski bez da se potrudi da razume bilo šta od toga. Ako se vodi time (a mnogi idu linijom manjeg otpora u životu), onda neće imati snažnu volju da ispoštuje te dogme jer ne oseća to u srcu. Nije došao samostalno do tih zaključaka, nametnuti su mu.

Zato, biti neo-pagan jeste jedan vrlo zahtevan put jer se zahteva od pojedinca da spozna svet i sebe, a to je svakako dug put. Ogradiću se ovde jer nisu neo-pagani jedini koji teže ovome u životu, ali je to mnogo češća pojava kod nas ali i kod budista.
Nema ništa kvalitetnije od čoveka koji je spoznao sebe i svet i čija su zapažanja objektivna i samim tim reakcije na dešavanja oko njega ispravne.

Ne znam šta bih još rekao osim da se zahvalim onim ljudima koji čitaju moji blog. :heart2:
 
7f8db69e50697f2b231a70494f9423ca.jpg

Tradicija davanja cveća postoji još iz drevnog Egipta. Davanje cveća predstavlja iskazivanje naših emocija bez izgovorene reči što je prilično lep gest. Cveće možemo dati preminulima kao simbol naših osećanja koje i dalje gajimo, ali i živima, recimo devojci da iskažemo svoja osećanja.

Kada dajem cveće ženi, ne činimo to samo da iskažem svoja osećanja, već da istaknem lepotu žene. Ljudi često kažu "Izgledaš lepo sa tim cvetnim vencem na glavi" aludirajući da izgledaju lepo samo zato što je venac tu. Međutim, stava sam da venac samo ističe lepotu te osobe, a ne čini je lepom isključivo dok je venac tu, dok bez njega, nije lepa.

Cveće je samo po sebi prelepo. Tako mnogo jakih boja, tako je mnogo prelepih oblika i čini se da ide uz sve! Meni najdraži oku jeste kada stoji na kosi žene (posebno ako je duga kosa). Govorim o pravom cveću, ne o plastici koja izgleda kao cvet. Ima tu neku romantičnu notu, spajanje sa prirodom.

style1.jpg
 
d5b0a2e06b67dced5734cbbbb7208a96.jpg

Ono što je nauka zapazila jeste da čovek može snagom volje fizički promeniti ćelije u svom telu, ako dovoljno veruje da je to moguće. Tako nešto poznato je pod nazivom "placebo efekat". Naime, pacijent bi dobio vitamine, ali bi verovao da je to lek koji će mu sigurno pomoći. Njegovo telo je ozdravilo uprkos tome što nije dobio nikakav tretman, ali njegov um jeste promenio ćelije u njegovom telu samim uverenjem da će biti izlečen.

Ovim dolazimo do jednostavnog zaključka da čovek može mnogo toga ukoliko bi naučio da kontroliše ovo, ili da kanališe tu veru. Hrišćani ovo kanališu kroz molitvu ka Bogu. Čvrsto uvereni da će im Bog pomoći i ponekad se to i ostvari (zavisno od jačine vere). Sa druge strane, neo-pagani to praktikuju kroz rituale u kojima se koriste alatima ali i snagom volje da promene realnost. Razlika je što se neo-pagani oslanjaju na sebe, a ne na Boga.

Primer kako bi izgledao jedan ritual. Wiccani bi uvek napravili zaštitni krug oko sebe, kao neko sveto mesto gde rade "magiju" dok bi ostali neo-pagani ili sledili njihov primer ili to činili bez kruga. Recimo, uzmimo za primer "zelenu vešticu" (green witch). Ona je vešta u radu sa biljkama, travkama. Ona bi, poznajući svojstva bilja znala ako je bolesna od ovoga ili onoga upotrebila pravi lek (čaj od tog bilja) ali bi pre toga bacanjem "čini" pojačala efekat jer bi verovala da to pomaže. Takvim činjenjem forsira svoje telo da se leči ne samo čajem, već na neki naučno nepoznat način, svojom voljom.

Ovo nije ništa svojstveno za neo-pagane. Mnoge vere se koriste ovim metodama. Hrišćani i muslimani verom u Boga i molitvama. Budisti kroz meditaciju. Bilo je situacija gde bi doktori otpisali pacijenta zbog raka, ali bi pacijent zanemario lupetanja tih doktora i svojom verom da će mu biti bolje, ne samo da se izlečio, nego je živeo još dvadeset godina nakon toga.

Nije li fascinantno šta sve čovek može uraditi svojom voljom?
 
7030d831c3a86517001940998e78e7ed.jpg

Citiraću jedan šokantan odlomak iz knjige "Paganism An Introduction to Earth- Centered Religions"

Sveti Toma Akvinski, takođe dominikanac koji je umro 1274. godine, došao je do zaključka, nakon proučavanja Aristotela i drugih, da su žene defektni muškarci; to jest, žene postoje zbog greške u procesu začeća ili trudnoće. U Tomino vreme verovalo se da su muškarci jedini aktivni činilac u izazivanju trudnoće i da žene ne doprinose začeću, osim što su pasivni sudovi. Toma je čvrsto verovao da aktivni element može proizvesti samo nešto slično sebi, stoga bi samo muškarci trebalo da se rađaju iz seksualnog čina; drugim rečima, energija semena ima za cilj da proizvede nešto jednako savršeno kao što je samo seme, ali zbog nepovoljnih okolnosti—kao što su vlažni, južni vetrovi—povremeno se rađaju žene. Dakle, žena započinje svoj život kao biološki neuspeh—"razvojno retardiran muškarac"—koji je očigledno "defektan u svojoj sposobnosti rasuđivanja". Prema Tomi, zbog uticaja ovih vlažnih, južnih vetrova, žene imaju veći sadržaj vode nego muškarci i lakše su zavedene seksualnim zadovoljstvom i iskušenjem.

Uveravam vas da ovo nije neki film gde imate ovakvo zatucano razmišljanje, ovo je istinsko razmišljanje o ženama koje je imao Toma Akvinski, a koja su se prenosila vekovima tokom lova na veštice u srednjem veku. Obratite pažnju na boldovan tekst. To su tako mizoginistički stavovi..

Koliko je samo religija gušila žene kroz istoriju, spuštala ih i ubeđivala da su one niže od muškarca. Zato je bitno da se čovek oslobodi crkvenih dogmi (religijskih) i da počne da misli svojom glavom. Da preispituje sve što mu je rečeno i da aktivno gleda svet oko sebe. Postavljam sebi iznova retoričko pitanje "Kako neko može videti ženu kao inferiornu kada ona donosi život?"
 
Veoma mi se dopada glas izvođača, muzika, ali i tekst same pesme. Poseduje elemente gde vidimo povezanost sa prirodom, ali i evociranje prošlosti.
Rado slušam ovu pesmu kada mi nedostaje inspiracija.

 

Back
Top