Пут Русије

krauterbox:
Duh Sekire:"Шта је уопште универзалност? Може ли постојати ако нема универзалног идентитета?Тешка питања."

Kada se pomene «Put Rusije» to uvijek asocira na «Rusku ideju», a ona je religiozno-mesijanski fenomen, koji nikada nije shvatan partikularno. «Ruska ideja» je ideja svjetske misije ruskog naroda.
Upravo zbog toga sam ja novi «Put Rusije» taržio u novoj univerzalnoj ideji ili redefinisanju stare.
Partikularizam nikako ne mogu prihvatiti kao odgovor na «Zapadnu ideju», niti kao rješenje na duge staze. Slažem se da je Kina odličan primjer i uzor, ali zar ti se ne čini da njezin otpor neselektivnoj vesternizaciji, baziran na partikularnim vrijednostima, upravo zbog toga što ga i Ti i ja i mnogi drugi gledaju kao uzor i smatraju svojom «borbom», tendira ka univerzalnom.

Компликовано ми ово, па ћу ти одговорити на личном примеру:
Ја се по форумима "борим" против америчке и уопште западне хегемоније. Ето тако, занимљиво ми. после ћу написати тему зашто је то добро.
Коју музику слушам - Nightwish, Iron Maiden, Metallica, Dead Kennedys, Sisters of Mercy, New Model Army... био сам и на Цецином концерту и не стидим се тога, нити желим да се фолирам. Писци: Толкин, Хаксли, Орвел, Херберт... Филмови - добро да не набрајам, најомиљенији ми СФ/фантази (узгред, ето "Ноћна стража" одлична руска фантастика)...
Дакле, је немам ништа против, чак "конзумирам" ту западну културу. Наравно, не пада ми напамет да се ограничавам само на то, волим све што је егзотично... Тек ми не пада напамет да ту културу проглашавам "бољом". Уосталом, по ком критеријуму?!
Па ипак подржавам Кину, Русију, Индију, Венецуелу, Бразил... понекад чак и муслимане у борби против њихове доминације. Зашто? Зато што свака власт квари, а апсолутна квари апсолутно. Преузимати апсолутне прерогативе, што управо Буш ради спроводећи "мисију од Бога", "увођење демократије" и слично... то је дакле по мени директно против Бога - Апсолута који мора остати трансцедентан. Наравно, муслимани не би били ништа бољи. Били би вероватно и гори, мада су својевремено били веома толерантни. Али они немају толику силу као Америка. Некада је хришћанство било апсолутистичка религија. Више није. Чак и они који су оптерећени антикомунизмом, па свуда виде опасност од комуниста, по мени тешко греше и у заблуди су. Комунизам није глобална опасност већ најмање 15 година. У том случају зашто не бих тактички подржао муслимана, клерикалца или комунисту у борби против западне хегемоније. Наравно, нећу ни једноме од ове тројице дати да МЕНИ нешто одређује, али видесно да они то тешко да могу.
Шта је онда универзално. Универзална је борба против наметања једног центра целом свету. Уосталом, не пишу ли велика књижевна дела о томе. Рецимо Толкинов Саурон је оличење Новог светског поретка - Свевидеће око.
Наравно, доћи ће време за једну владу, али нека се природно формира један идентитет (који не искључује друге идентитете). И још важније - нека се семисле методи контроле те једне владе.
Најзад звездане стазе - мислио сам испрва да је то само америчко просеравање, али није. ПРИМАРНА ДИРЕКТИВА - Не мешати се - нема ама баш ништа заједничко са америчком полтиком. Au contraire, то је типично кинеска политика или филозофија, позната кроз многа имена у историји - од принципа веи-ву-веи - делање кроз неделање, до касније "мирољубиве коегзистенције".
 
@krauterbox

To nepostojanje sistema je u određenoj mjeri i posljedica deideologizacije, kao bitne karakteristike postmoderne.

ja bih rekao da je deideologizacija dosla kao posledica moderne. jer strukturalisticku misao ja ne smatram pocetkom postmoderne vec krajem moderne. poststrukturalisticka misao u svojim brojnim oblicima borbe protiv strukturalizma je proizveo taj siroki kulturni pojam postmoderne. strukturalizam je uzeo sam sistem, sredstvo, jezik, za predmet proucavanja (zacece semiologije, psihoanalize, itd). poceo je da dekonstruise aparate drustvene konstrukcije da bi ih bolje razumeo. strukturalizam je neposredno proizveo savremene medije, njihove aksiome i mehanizme. proizveo je i realnu politiku, 'jezik geopolitike', neposredni rezultat je deideologizacija. ironicno je to, jer termin ideologija je i sam cisto strukturalisticko shvatanje onoga sto se do tada moglo zvati religija (od religare) ili kultura (od cultivare), ranije jednostavno - vera i obicaj. 'ideologija' kao pojam vec govori o refleksiranju nad strukturom vere i obicaja (ovde ukljucujem ceo misaoni aparat, 'jezik' u celini) sto pretpostavlja emancipaciju. to cesto zaboravljamo. a ova postmoderna, pa taj naziv dovoljno govori o tome koliko vredi kao vreme. kao i poststrukturalizam. zivimo u vakuumu, u vremenu totalno odredjenim samo svojim pokusajem savladavanja moderne, tj njene osovine - strukturalizma. jos uvek ovo nazivamo postmodernom jer u masovnoj kulturi (a na zapadu cak ni u kulturi elita) nisu jos poceli da se realizuju novi trendovi misli, stari vec minimum 50 godina. oni se jos uvek ogranicavaju na dve jedine nezavisne i jos uvek sasvim hermeticne discipline - fizika koja objedinjava 'prirodnu sa 'drustvenim' naukama i semiotika koja objedinjuje drustvene nauke sa prirodnim. zasto ovo pisem? zato sto je ovo vreme posebno bas time sto po prvi put novu integraciju kutura nece vrsiti zapadna misao, koja je ostala u vakuumu poststrukturalizma, uhvacena u raskoraku. taj vakuum ja i nazivam odsustvom MODELA, ne ideologije, nosilac jedine svetske ideologije je upravo zapad, ali to je ideologija bez svog MODELA za novo modelovanje savremenog drustva po svojoj meri. zato, to sto jedino danas koci 'civilizaciju' da iz 'post' faze stupi u novu kulturnu epohu je sraslost tkiva zapadne kulture sa njenim politickim misljenjem. zapadna kultura je postala identicna zapadnoj politici, ona ne moze da zada novi model u tako sterilnoj situaciji. a politicka misao bice upravo objekat prve i poslednje dekonstrukcije od strane novog coveka.


Tvoj optimizam povodom «decentracije». «Decentraciju» vidim kao modifikovani centralizam, jer sistem državnog uređenja ne određuje to da li prerogativi «lutaju» ili ne (o ovlaštenjima da ne govorimo), nego njihova legitimna (ustavna) ili dekoncentracija ili koncentracija.

kada ustav u burzoaskom smislu prestaje da bude osnovni konstituent drzave, kao sto je to u rusiji danas, onda mogu da ga odredjuju samo licna i kolektivna svest o duznosti i odgovornosti. samodrzavlje je prestalo da postoji kao takvo kada je usvojilo koncept ustava, materijalnog izraza vere u vlast. ova materijalizacija dovela je do brzog deljenja prava od vere i duznosti od obicaja. kulminacija te sizofrenije je trgovacko-malogradjanski drzavni udar u parizu, koju jos zovu i velika francuska gradjanska revolucija. ono sto se danas pokuvasava u rusiji, po mom misljenju, je prosto uslovni povratak na principe samodrzavlja (voleo bih da ga ne mesamo za zapadnim pojmom imperije). a kazem uslovni, jer o realnom povratku ne moze biti reci, s obzirom da samodrzavlje uvek dolazi kao savrseni izraz jedinstvenih teznji i jedinstvene volje naroda. posto toga danas apriori ne moze da bude (sta je narod, sta je kolektivna volja i teznja dnas?) svi su svesni da se ono moze pojaviti samo kroz opstu transformaciju globalnih procesa. 'narodna ideja' danas moze da bude samo ta koja ce biti 'ideja o covecanstvu', i tako dolazimo do jedinog neresenog pitanja - same ideje. sve sto ja tvrdim je to da rusija priprema okostali i nesvsishodni zapadni aparat za potpunu transformaciju. zeli da postigne dovoljno elasticnu i neuhvatljivu strukturu vlasti koja ce preziveti lansiranje novog koncepta. pod pretpostavkom (mozda osnovanom, mozda ne) da ovo lansiranje zapadni 'model' ne moze da prezivi. sto se tice same 'ideje', njene nagovestaje imate u druge dve vrednosti troclanog 'jezgra' koje sam spomenuo, posto niste trazili da ih razjasnim pretpostavljam da ste razumeli na sta sam mislio. tako da, nemojte posmatrati 'decentraciju' koju sam mozda i nevesto nazvao i opisao, posmatrajte to kao samo jednu od tri dimenzije, ravni projekcije ;) savremenog ruskog drzavnog ustrojstva.

Takođe tvrdnja po kojoj će «centrizam» razviti zajedničku političku svijest o zajedn. interesu je apsolutno nedokaziva. Ne postoje nikakve garancije da je to nužna posljedica «centrizma». Po mom skromnom mišljenju npr. iz takve moći centra, jedino što se može realno očekivati je veoma plauzibilna azijska restauracija.


upravo tako. ja nisam rekao da se ovaj model uzima kao strateski. to je takticki model prihvacen samo za specificnu situaciju u kojoj se rusija devedesetih nasla. cak i koncept licnosti i koncept tehnoloskog drustva danas se samo daju kroz vec postojece kanale komunikacije i izrazavaju u definitivno malaksalim, polumrtvim diskursima. zato i decentraciju ne treba gledati kao fundamentalnu novu vrednost unutar ruske politicke doktrine, ali treba imati u vidu da u svoj svojoj 'poznatosti' (jer se realizuje u starom politickom sistemu - demokratskom, i u zastarelom politickom diskursu) 'decentracija' zapravo nosi nagovestaj one politicke misli koja jos nije nasla (ili ne zeli da pusti u promet) svoj sopstveni politicki jezik.
sto se tice maksimuma ocekivanja ukoliko do ovoga nikada ne dodje, sasvim ste u pravu. to je ono sto zapad zeli, ali na poseban nacin, jer takva restauracija bila bi moguca samo usred decentralizacije i raspada rusije na 'nezavisne regione koji ce voditi politiku svojih realnih interesa'. simulacija decentralizacije (decentracija) meni se cini, dovela je uspesno u zabludu zapadnu politiku (onu populisticku makar) da rusija ide ka dezintegraciji. tako je amerika i krenula u 'finalne radove' na istoku i centralnoj aziji. ipak, ispalo je da rusija ima i doktrinu i aparat, iako nije tako izgledalo, cak sve do 2001, 2002 godine. istorija ce uveren sam pokazati da se sssr nikada nije raspao, to jest, da se sigurno raspao ali negde osamdesetih godina, kada je 'rusija' zaista preuzela od 'internacionale' vlast. a raspad 90-ih je jednostavno skolski odigrana ofsajd zamka. svi su znali da je moguce, dugo su se nadali da nije, danas veruju da jeste ali su sigurni da je utakmica svejedno njihova... mislim da ce morati opet da se preispitaju, a vec julski samit g8 bice najbolji indikator novog stava i novih planova.

*ja ne verujem u sve sto sam napisao, samo pokusavam da objasnim doktrinu koja evidentno postoji
**takodje, poslednji deo odgovora samo nominalno sadrzi kvalifikacije 'znali su/nisu znali', 'kako ce reagovati', 'planovi'... pisem samo o tome kako ce to izgledati kad se provuce kroz medije. ne o realnom znanju i neznanju, makar ne onih koji zaista vode 'zapadnu politiku' i dobro znaju kuda ide jedna amerika, jer je naravno oni tuda i vode.
***imajuci u vidu sve sto sam napisao, ja se slazem sa vasim stavom o virtualnosti 'kineskog fenomena'. kina je samo jedan od jarkijih primera multipolarizacije, preraspodele americkih OBAVEZA prema svetskom poretku, a nikako preraspodela njenih neprikosnovenih PRAVA. bar jos neko vreme. u rusiji ipak nema vise 'ideologije' koja bi trazila put da se utemelji i koristila za to partikularne vrednosti. to sto vidimo naokolo samo su takticki manevri (evroazijska integracija, pravoslavna imperija, itd) koji nose deo nove ideje (ne ideologije) ali ga interpretiraju na starom 'jeziku'. sve u svemu, mislim da se mi ne slazemo samo u oceni sadasnje situacije, iako je strukturno blisko opisujemo. ja jednostavno biram da verujem u sadasnjost, vi birate da ste skeptik. vidjenje proslog, neposredno proslog i buduceg nam je zato verovatno mnogo blize. posto ne zahteva licnu odgovornost ;)
 
Duh Sekire: "Шта је онда универзално. Универзална је борба против наметања једног центра целом свету."

Tvoj primjer je u suštini i moj primjer (istina bez Cece). Samo što ja više preferiram Blues, Hard rock, Kraut rock (otuda i nickname) i sl. Sve je to toliko uticalo na moje formiranje (kao i stripovi, SF, fantasy …) da kada bi se isčupalo iz mene ja bi se “rasuo k’o riža.
Hoću reći da za mene Zapad nije apsolutno zlo, zlo je ta njegova težnja ka univerzalnoj moći, a važan dio nove univerzalnosti je, tu si u pravu, borba protiv te univerzalne moći.
Uzgred (ne zamjeri što si na kraju dopuštam jednu digresiju), čuo sam da se pojavila I “Dnevna straža” i jel’ možda znaš da li je počelo prikazivanje “Vukodava”?
 
Zarathustra:
....чини ми се, како год, да ће пре или касније и тај "колонизаторски део" човечанства такође платити цену глобализације...
....а највећи парадокс може бити тај ако им се управо њихов сопствени рецепт обије о главу...

....пр. - ЕУ је недавно увела посебне царине на увоз робе, посебно текстила из Азије. Питам какве то везе има са фундаменталним принципом либералне економије :confused:

То је управо контрадикција о којој говориш.

...ne verujem da ce globalni kapitalizam "preziveti" ...bar ne u ovom obliku....vecini ljudi na ovoj planeti on nije doneo nista dobro - ni Istocnoj Evropi, ni Africi, ni Aziji, ni Latinskoj Americi gde zivotni standard opada pod programima ekonomskih reformi koje diktira MMF i zapadne vlade ali ni u razvijenim zemljama kao sto su Amerika, Zapadna Evropa ili Japan nije bolje - zivotni standard takodje opada ili stagnira....Od globalizma ima koristi samo 475 najbogatijih ljudi na planeti koji su enormno uvecali svoje bogatstvo koje sada iznosi koliko i ukupni godisnji prihodi 50% naroda u svetu ili 3 milijarde ljudi - zbog takvih posledica ljudi protestuju...put kojim ide americko drustvo je dominacija velikih korporacija koje samo stvaraju sve veci jaz izmedju bogatih i siromasnih, opsesija bogatstvom, obozavanje armije, ravnodusnost vlasti prema potrebama naroda...dvojica Americkih decaka su pre par godina dosla u skolu naoruzana puskama i bombama i ubila desetak ucenika, jednog ucitelja a onda i sami sebe....kasnije je na sajtu jednog od njih pronadjena poruka : "Ja sam zakon, ako vam se ne svidja, umrite. Ako mi se ne svidjate, ili mi se ne svidja ono sto hocete da radim, onda ste mrtvi." ...Ova osecanja, izrazena sa malo vise takta, izrazavaju i stav americke vlade i americkog krupnog kapitala prema ostatku sveta: "Radite onako kako mi zelimo ili cemo vas unistiti."
 
krauterbox:
Duh Sekire: "Шта је онда универзално. Универзална је борба против наметања једног центра целом свету."

Tvoj primjer je u suštini i moj primjer (istina bez Cece). Samo što ja više preferiram Blues, Hard rock, Kraut rock (otuda i nickname) i sl. Sve je to toliko uticalo na moje formiranje (kao i stripovi, SF, fantasy …) da kada bi se isčupalo iz mene ja bi se “rasuo k’o riža.
Hoću reći da za mene Zapad nije apsolutno zlo, zlo je ta njegova težnja ka univerzalnoj moći, a važan dio nove univerzalnosti je, tu si u pravu, borba protiv te univerzalne moći.
Uzgred (ne zamjeri što si na kraju dopuštam jednu digresiju), čuo sam da se pojavila I “Dnevna straža” i jel’ možda znaš da li je počelo prikazivanje “Vukodava”?

"Вукодав" ћу да читам кад овде преведу све четири књиге. А можда бих могао и на руском можда... Моја девојка читала прве две књиге и одушевљена је. Има филм... Одлично - понекад прво филм па књига...

Но да се вратимо универзалности. Ево једног примера који радо истичем. Изађе милион Британистанаца на улице Лондона против рата у Ираку. Блер к'о да ништа није било. Крене у рат. Дођу избори. Еконимија углавном добра, међу бољима у Европи, мисли народ... па добро тај Ирак, можда није толико важно. Е онда рокну борци андерграунд да их подсете како је некоме важно...
Дакле, нисам ја за уништење Запада који нам је дао фантастику :D
Бар док Исток не преузме у потпуности то и друге добре ствари. Кинези су лепо кренули са економијом и архитектуром. Пре је Запад преузимао од Истока, што рече Заратустра. ОК, нека и даље функционишу и тамо где сунце залази... Али док не добију по пи... док не осете на свој кожи, ако не бруталну силу, онда економске последице империјализма... НЕЋЕ СЕ ПОВУЋИ.
Бојим се да је то константа историје. Ево сад помињу бацање нуклеарке на Иран, пре него што овај добије своју нуклеарку. Није им био доста Ирак који НИЈЕ имао оружја за уништење. После Хирошиме биће Нагасаки :-x :-x :x
 
@JABUCHILO

Baš sam se pitao da li češ primjetiti onu, vjeruj mi nesvjesnu, zamjenu «teza»: model-ideologija, ja sam je primjetio neposredno pred slanje i nije mi se dalo da ponovo sve redefinišem, a i kako si ti pokazao, redefenicija bi bila u najboljem slučaju poluuspješna.
Tako da Tvoja primjedba i sve ono što iz nje proizilazi, apsolutno stoji. Postmodernizam jeste interregnum, odnosno vakuum, kako ti kažeš. Nije samo problem to što se, osim pri demontaži strukturalizma, postmoderna nije uopšte autohtono misaono artikulisala, nego je sama po sebi strašna i činjenica da ni cijeli 20. vijek, vijek moderne, nije uspio da porodi nijedan filozofski sistem.
Ono što danas Zapadna civilizacija (a tu spada i slovenski svijet) ima kao koliko-toliko cjelovite ideološke konstrukte su njezine religije, a one i jesu arheideologije ili ideologije par exellence. Problem je istina koliko one odgovaraju potrebama vremena, pri tome ja ne mislim na ona jezgra njihovih učenja, koja jesu i moraju biti vanvremenska, nego na modalitete njihovih institucinalizovanih oblika prema društvima u kojima su, kroz i kao i «velike formalne organizacije» (sociološko shvatanje), integrisane.
Bojim se da je, kada su u pitanju sva tri «institucionalizovana subsistema» hrišćanstva (opet sociološko shvatanje), nažalost pravoslavlje najmanje spremno da odgovori na zahtjeve vremena.
U onom drugom poglavlju u kojem govoriš o nefunkcionisanju ustava i o pokušaju prelaska na ličnu i kolektivnu svijest o dužnosti koja bi bila shvaćena kao «savršeni izraz jedinstvenih težnji i jedinstvene volje naroda», zapravo je riječ o nečemu što uveliko prevazilazi okvire Rusije. To bi ustvari bilo ostvarenje velikog djela svjetske misije Rusije.
No shodno onome što si rekao u trećem dijelu, bojim se da Rusija za to nema snage. Pogotovo zbog toga što u ruskoj istoriji nema iskustva tog «savršenog izraza jedinstvenih ...». Naravno to ne znači da tako nešto ne može biti postavljeno kao cilj, jer nekada je dovoljno i samo htijenje.
Treći dio počinje zapravo sa posljednjim rečenicama drugog dijela i tačno je da bi «centrizam» trebalo posmatrati u kontekstu «tročlanog» jezgra, a to (priznajem) ja nisam uradio. Takođe je i moguće da bi novi politički diskurs donio i novu političku artikulaciju pojma «decentracije». Što se tiče onih opservacija o SSSR-u, to mi je novo i zato mi je bilo i zanimljivo i stvarno bih volio ... i to bi baš jako volio, da se pokažu kao tačne.
Moj svjesni izbor jeste skepticizam i to skepticizam u baš u svemu, ali kad je u pitanju Rusija, onaj moj .., a valjda iracionalni dio uvijek nekako dođe više do izražaja. Mislim da je veoma teško provesti jedan dio života u Rusiji i zadržati prema njoj isključivo racionalni pristup. Ko god misli da je to moguće trebalo bi ga odvesti u Tjumensku oblast, popeti ga na protupožarni toranj i pustiti ga da preko tajge traži horizont. Mislim da je dovoljna minuta da shvatiš da horizonta nema i da su nebo i zemlja zapravo jedno. Na prste jedne ruke se mogu nabrojati mjesta na Zemlji kao što je taj toranj, mjesta na kojima ne postoji ta manihejsko-dualistička horizontala i mjesta gdje je, pred tom duhovnošću natopljenom vertikalom, ateizam nemoguć, a ratio nemoćan.
Kada se god sjetim Rusije sjetim se tog tornja, a ubrzo zatim i Tjutčeva i onog negovog:»В Россию можно только верить».
 
@krauterbox


hvala za odgovor na koji nemam sta da dodam. hteo bih samo da osvetlim tvoje poslednje reci, kazem tvoje, jer se oseti da nisu manje tvoje nego onog koji ih je 'zaista' napisao. u vezi sa Jominijevom primedbom, necu da pisem dug post - samo cu citirati jedan deo jedne misli jednog Coveka ;)


"... O, mi ćemo ih naposletku ubediti da ne budu oholi zato što si ih Ti uzdigao i time ih naučio da budu oholi; dokazaćemo im da su slabi, da su samo bedna deca, ali da je dečja sreća slađa od svake druge. Oni će postati bojažljivi i počeće gledati u nas i privijati se uz nas u strahu kao ptići uz onu koja ih je izvela. Oni će se diviti i užasavati gledajući nas i ponosiće se što smo mi tako silni i umni da smo mogli umiriti nemirno stado od hiljada miliona. Oni će iznemoglo drhtati od gneva našega, umovi će se njihovi uplašiti, oči će im se napuniti suzama kao u dece i u žena, ali isto će tako lako, kad im damo znak, prelaziti na veselje i smeh, vedru radost i na srećnu dečiju pesmicu. Da, nagnaćemo ih da rade. Ali u časove slobodne od rada, mi ćemo im udesiti život kao dečju igru, sa dečjim pesmama, horom, sa nevinim igrama. O, mi ćemo im dopustiti i da greše. Oni su slabi i nemoćni i voleće nas kao deca zato što ćemo im dozvoliti i da greše. A mi ćemo im kazati da će svaki greh biti iskupljen, ako bude učinjen sa našom dozvolom; dozvoljavamo im pak da greše stoga što ih volimo, a kaznu za te grehe, neka im bude, preuzećemo na sebe. I odista ćemo je preuzeti na sebe, a oni će nas obožavati kao dobrotvore koji su pred Bogom uzeli na sebe njihove grehe. I neće imati nikakvih tajni pred nama. Mi ćemo im dozvoljavati ili zabranjivati da žive sa svojim ženama i naložnicama, da imaju ili nemaju dece - sve će to zavisiti od njihove pokornosti - i oni će nam se pokoravati rado i veselo. Najmučnije tajne njihove savesti, sve, sve će to iznositi pred nas, a mi ćemo sve razrešiti, i oni će poverovati našoj odluci s radošću, jer će ih ona izbaviti velike brige i sadašnjih strahovitih muka ličnog i slobodnog odlučivanja. I svi će biti srećni, svi milioni bića, osim stotine hiljada njihovih upravljača. Jer samo mi, mi koji čuvamo tajnu, samo ćemo mi biti nesrećni. Biće hiljade miliona srećne dečice i sto hiljada stradalnika koji su uzeli na sebe prokletstvo spoznanja dobra i zla. Oni će mirno umirati, mirno će trnuti u ime Tvoje i za grobom će nalaziti samo smrt. Ali mi ćemo sačuvati tajnu i radi njihove sreće mamićemo ih nagradom nebeskom i večnom. Jer, kad bi čega i bilo na onome svetu, onda to, naravno, nije za takve kao što su oni. Govori se i proriče da ćeš Ti doći i da ćeš nanovo pobediti, da ćeš doći sa svojim izabranicima, sa svojim ponositima i silnima; i mi ćemo kazati da su oni spasli samo sebe sáme, a da smo mi spasli sve. Kažu da će osramoćena biti bludnica koja jaše na zveri i drži u rukama svojima tajnu, da će se slabi nanovo pobuniti, da će razderati njen ogrtač i razgolititi njeno 'gadno' telo. Ali ja ću tada ustati i pokazaću Ti hiljade miliona srećne dečice koja nisu znala za greh. I mi koji smo uzeli na sebe grehe im, radi sreće njihove, mi ćemo stati pred lice Tvoje i reći: 'Sudi nas ako možeš i smeš.' Znaj da Te se ja ne bojim. Znaj da sam i ja bio u pustinji, da sam i ja jeo skakavce i korenje, da sam i ja blagosiljao slobodu kojom si Ti blagoslovio ljude, i ja sam se spremao da stanem među izabranike Tvoje, među moćne i snažne, željan da 'popunim broj'. Ali trgoh se i ne htedoh služiti ludosti. Vratih se i priđoh mnoštvu onih koji su popravili podvig Tvoj. Otidoh od ponositih i vratih se krotkima radi sreće ovih krotkih. Ovo što Ti kazujem zbiće se, i carstvo će se naše sazdati. Ponavljam Ti, već sutra ćeš videti to poslušno stado koje će na prvi znak moje ruke pohrliti da zgrće žeravicu na Tvoju lomaču, gde ću Te spaliti zato što si došao da nam smetaš. Jer ako je igda postojao neko ko je većma zaslužio našu lomaču, onda si to Ti. Sutra ću Te spaliti. Dixi."


i jedan bratski odgovor, istog Coveka, samom sebi:

"Jednu devojčicu, malu, petogodišnju, omrzli su otac i mati, "vrlo uvaženi ljudi, činovnici, obrazovani i vaspitani". Vidiš, ja još jednom odlučno tvrdim da mnogi ljudi imaju naročitu osobinu - strast da muče decu, ali samo decu. Prema svima drugim subjektima ljudskog roda ti se isti mučitelji drže čak blagonaklono i krotko, kao obrazovani i humani evropski ljudi, ali jako vole da muče decu, pa i samu decu vole samo u tom smislu. Mučitelje sablažnjava upravo nezaštićenost tih stvorova, anđeoska poverljivst deteta koje nema kud i nema kome da ide, eto baš to raspaljuje poganu krv mučiteljevu. U svakom se čoveku, naravno, krije zver - zver srdžbe, zver pohotljivog uzbuđenja od vriska mučene žrtve, neobuzdana zver puštena s lanca, zver boleština zadobijenih u razvratu, zver kostobolje, bolesne jetre i ostaloga. Tu su jadnu petogodišnju devojčicu ti obrazovani roditelji mučili na sve moguće načine. Tukli su je, šibali, udarali nogama, ne znajući ni sami zašto - svo su joj telo pretvorili u modrice; najzad dođoše do onog najprefinjenijeg: po zimi, po mrazu, zatvarali su je po celu noć u nužnik, zato što nije iskala noću da iziđe radi nužde (kao da se petogodišnje dete, koje spava anđeoskim, čvrstim snom, može u tim godinama naučiti da ište) - i zato su joj premazivali sve lice njenim izmetom i nagonili je da jede taj izmet, i to ju je mati, mati nagonila! I ta je mati mogla spavati dok su se noću čuli jauci jadnog detenceta, zatvorenog na onom poganom mestu! Razumeš li ti to, kada se jedno malo stvorenje, koje još nije u stanju ni da shvati šta se to s njime zbiva, na onom poganom mestu, u pomrčini i hladnoći, udara svojom sićušnom pesnicom u iznurene male grudi i plače svojim krvavim, bezazlenim, krotkim suzicama pred "Bógom", ne bi li ga ovaj zaštitio"

"- Pobuna? Ja ne bih želeo od tebe takvu reč - reče Ivan osećajno. - Zar se može živeti od pobune, a ja hoću da živim. Sam mi kaži, otvoreno, pozivam te, odgovaraj: zamisli da ti sam podižeš zgradu ljudske sudbine s namerom da na kraju usrećiš ljude, da im najzad daš i mir i spokojstvo, ali da bi radi toga nužno i neminovno bilo da do smrti izmučiš samo jedno jedino majušno stvorenjce, baš ono isto detence što se udaralo šačicom u grudi, pa da na neosvećenim suzicama njegovim utemeljiš tu zgradu - bi li pristao da pod tim uslovima budeš arhitekt, kaži, ali ne laži!"

za vecinu, nazalost, ovo je samo pitanje. i to retoricko. ali doba retorike prolazi.
 
У почетку ми је била интересантно запажање краутербокса о томе да Запад оличава "универзалне вредности". У први мах сам хтео да реагујем, али сам одустао јер је он појаснио оно што је при том хтео рећи.

Нико овде не спори (па чак ни Фа Шен 'алиас, Дух Секире' :) ) вредности Западне цивилизације, која не само да је незаобилазна, већ је познавање ње неопходно за било какве будуће замисли било каквог облика неког "новог уређења".
Мимоилажење настаје у следећем:

- Једни тврде да су вредности Запада једине које заслужују да опстану и на својеврсан начин оваплоћују есенцију свих напора целокупног човечанства кроз дијалектички процес, небројено пута (правично?) обрађен у прошлости до данас (почев од Јоњана, Томе Аквинског, завршно данас са Хантингтоном и Фукујамом - и његовим крајем историје :shock: )

- Други сматрају да је данас неопходно направити прерасподелу антологију човекове заоставштине, као и то да европоцентрични поглед треба ставити под жестоку критику. То би био једини правац којим би глобализација (световњашество) добила свој евентуални човекољубни смисао. У супротном бисмо ишли путем рапидног брисања памћења најгоре врсте и занемаривањем творевинама цивилизација, старих хиљадама година (пр. Индија, Кина, Блиски Исток, староевропска, славјанска, келтска).
Јасно је да ту културну прерасподелу све мање контролишу људи, а све више токови капитала, међународних корпорација које играју само на проверено карту исплативе инвестиције преко већ јако укорењених (а поновном инвестицијом још јачих) културних, друштвених и духовних модела до граница потпуног исцрпљивања одређених, до граница њиховог потпуног обесцењивања и неупотребљивости. Тиме се ствара својеврсан circum perpetuum сет модела који није више у могућности да прихвати ништа ново, потпуни недостатак креације, те се из памтивека стално ваде давно употребљени модели од којих се очекује да исплате улог.
Данашњи Запад функционише искључиво на том принципу и у већ наведеном види једини пут будућег развоја.

Ма колико Вам ово страшно звучало ми још сада живимо у времену у којем:

- Ваша нација, порекло и вера имају процењиву и мерљиву упоредну вредност на тржишту
- Ваша породица
- Ваша изговорена или написана реч (овде још не, на Западу свакако)
- Ваш друштвени положај и улога
- Па чак и само Ваше име, обично од 5 до 8 слова

*Да не буде забуне, под овим свакако не мислим да се све ово наплаћује, или да у свакој околности кошта. Премда своју имагинарну цену на тржишту свакако има, проверљиву, добро устаљеним средствима.
_____________________________________________________________________________

Још једна ствар, коју је неопходно разјаснити како не би дошло до забуне, је то да нисам присталица било каквог повлачења једнакости у смислу уравњавања како између људи и личности тако и између култура. Овде се само говори о честитијој расподели вредности на светској позорници која је неправедно закинута за велики део ризнице коју крије иза кулиса и у својим дубинама подрумским.
Ово наглашавам да не би дошло до неспоразума о томе да заступам било какве идеје сличне пароли: "Пролетери целог света, уједините се !" :lol:

Сходно претходно наведеном начину функционисања "светског мотора" тичући се културе и духовности, на Западу су резултантне појаве:

- Антиглобализам

- Нихилизам у сваком облику. Рецимо у интелектуалним круговима - почев од 19. в. - Ниче, Кјеркегор, Шопенхауер, Шпенглер, Хајдегер....

- Нихилизам у попкултури и уметности - дадаизам, делом надреализам (Да Ли, Мондријан), , песимистичка НФ литература антиципативног типа (пр. Орвел), супрематизам, амерички апстрактни експресионизам, концептуализам, попарт Ворхола...

- Појава поткултура субверзивног типа - у виду анархизма, агресивности и бандитизма, разноликих настраних верских култова, безнадежном бунту младих без перспективе почев од 60-тих, чудних праваца у кинематографији и музици који напослетку бивају лишени садржине.

Модерна пуном паром - презир према свему пређашњем.

Неретко се и у срцу Европе чују узречице "Стара Европа", "Стари континент" и "Европа на измаку својих снага".
Стиче се утисак да живимо на обронцима Хришћанства и свих класичних вредности.

Владика Николај каже: "Оглодали су своје властите кости па се устремљују на Азију у којој налазе нечег егзотичног и другачијег."
___________________________________________________________________

P. S. Важно да се данас сви осећају вољни да расправљају о Ничеовој замисли Übermenschea, али мали њих зна шта да каже о Достојевсковој идеји Богочовека која је за пола века старија од Ничеове. Питам се ко овде има copyright license над ким ? ;)


:lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol:
:lol: :lol: :lol: Marlboro, mislite o tome ! :lol: :lol: :lol:
:lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol:
 
@Jabuchilo

Јабучило,
модерни језик није произвео самог себе као таквог (о којем си говорио).
Он је последица хиперпродукције у сваком смислу те речи.
 
JABUCHILO:
ja bih rekao da je deideologizacija dosla kao posledica moderne. jer strukturalisticku misao ja ne smatram pocetkom postmoderne vec krajem moderne. poststrukturalisticka misao u svojim brojnim oblicima borbe protiv strukturalizma je proizveo taj siroki kulturni pojam postmoderne. strukturalizam je uzeo sam sistem, sredstvo, jezik, za predmet proucavanja (zacece semiologije, psihoanalize, itd). poceo je da dekonstruise aparate drustvene konstrukcije da bi ih bolje razumeo. strukturalizam je neposredno proizveo savremene medije, njihove aksiome i mehanizme. proizveo je i realnu politiku, 'jezik geopolitike', neposredni rezultat je deideologizacija. ironicno je to, jer termin ideologija je i sam cisto strukturalisticko shvatanje onoga sto se do tada moglo zvati religija (od religare) ili kultura (od cultivare), ranije jednostavno - vera i obicaj. 'ideologija' kao pojam vec govori o refleksiranju nad strukturom vere i obicaja (ovde ukljucujem ceo misaoni aparat, 'jezik' u celini) sto pretpostavlja emancipaciju. to cesto zaboravljamo. a ova postmoderna, pa taj naziv dovoljno govori o tome koliko vredi kao vreme. kao i poststrukturalizam. zivimo u vakuumu, u vremenu totalno odredjenim samo svojim pokusajem savladavanja moderne, tj njene osovine - strukturalizma. jos uvek ovo nazivamo postmodernom jer u masovnoj kulturi (a na zapadu cak ni u kulturi elita) nisu jos poceli da se realizuju novi trendovi misli, stari vec minimum 50 godina. oni se jos uvek ogranicavaju na dve jedine nezavisne i jos uvek sasvim hermeticne discipline - fizika koja objedinjava 'prirodnu sa 'drustvenim' naukama i semiotika koja objedinjuje drustvene nauke sa prirodnim. zasto ovo pisem? zato sto je ovo vreme posebno bas time sto po prvi put novu integraciju kutura nece vrsiti zapadna misao, koja je ostala u vakuumu poststrukturalizma, uhvacena u raskoraku. taj vakuum ja i nazivam odsustvom MODELA, ne ideologije, nosilac jedine svetske ideologije je upravo zapad, ali to je ideologija bez svog MODELA za novo modelovanje savremenog drustva po svojoj meri. zato, to sto jedino danas koci 'civilizaciju' da iz 'post' faze stupi u novu kulturnu epohu je sraslost tkiva zapadne kulture sa njenim politickim misljenjem. zapadna kultura je postala identicna zapadnoj politici, ona ne moze da zada novi model u tako sterilnoj situaciji. a politicka misao bice upravo objekat prve i poslednje dekonstrukcije od strane novog coveka.

Ово сам тек сада прочитао. Одличан текст !
27.gif

Требаће ми концентрације да на њега одговорим.
 
Duh Sekire:"Али док не добију по пи... док не осете на свој кожи, ако не бруталну силу, онда економске последице империјализма... НЕЋЕ СЕ ПОВУЋИ.

Ko će to da im uradi moj Duše? Samo najveći optimisti mogu reći da se na horizontu neko ili nešto nazire. Hoćemo li mi to uopšte dočekati, Ti možda .., a za sebe (pogledaj mi godine u profilu) nisam baš siguran.
Ja se nekako više uzdam u to da će se oni možda urušiti sami, ali opet nešto mi stalno “šapće” da je i ta njihova gnjilost možda samo namjerno napravljen privid. Možda i za njih važi ono što je Bizmark rekao za Austriju:”Oni se samo prave da su mali , da mi ne bismo vidjeli koliko su veliki.”
Izvini za ovoliko kašnjenje, ali fakat sam u frci.
P.S. Svaka ti čast, ako si stvarno odlučio da sačekaš da objave sva četiri dijela Vukodava.
 
@JABUCHILO

Dobro me podsjeti. Neke stvari treba stalno ponovo iščitavati.

"za vecinu, nazalost, ovo je samo pitanje. i to retoricko. ali doba retorike prolazi."

Tebe taj tvoj optimizam izgleda nikada ne napušta .., a ponekad, ali samo ponekad, nakratko je i zarazan. .
 

Back
Top