Puštate li decu da pobede u igrama?

cave man

Buduća legenda
Banovan
Poruka
29.314
Citam neko istrazivanje i kaze da majke cesce pustaju decu nego ocevi da pobede u igrama.
u mom slucaju je sasvim suprotno - ne smatram da su drustvene igre toliko bitne da bi se pravile scene.
trudim se da detetu to prikazem kao zabavu i razbibrigu a ne pobedu pod moranje
 
Citam neko istrazivanje i kaze da majke cesce pustaju decu nego ocevi da pobede u igrama.
u mom slucaju je sasvim suprotno - ne smatram da su drustvene igre toliko bitne da bi se pravile scene.
trudim se da detetu to prikazem kao zabavu i razbibrigu a ne pobedu pod moranje

ja mislim da moraš i jedno i drugo da komubinuješ. da ga puštaš da dobija, ali i da razvija takmičarski duh. nemoj igre da shvataš samo kao zabava i razbibrika. misim to je možda tebi, ali ona kroz igre razvijaju određene osećaje, sposobnosti itd.
(nadam se da misliš na društvene, uopšte manuelne igre, a ne na komp igrice)
 
Citam neko istrazivanje i kaze da majke cesce pustaju decu nego ocevi da pobede u igrama.
u mom slucaju je sasvim suprotno - ne smatram da su drustvene igre toliko bitne da bi se pravile scene.
trudim se da detetu to prikazem kao zabavu i razbibrigu a ne pobedu pod moranje

пуштам помало јер сматрам да дечија пажња не може да се мери са мојом
ипак мало и ја побеђујем чисто да не схвате да увек они морају да победе
 
У играма које су пре свега питање среће(не љути се човече, домине, џамб, или таблић) ретко када, али у шаху да, по два основа.
Пошто играм шах већ 3 + деценије за разне екипе још од пионирских дана имам не само таблу и фигуре(олимпијске наравно) већ и сатове, механички и електронски, али електронски није за децу.
Ако одбарјаче(падне им заставица на сату, тј истекне време) пустим их да наставе још мало, нпр додам им два минута, исто ако приметим да организују напад, а поготово ако жртвују за напад често им дозволим да ремизирају(њихове комбинације су пуне рупа), јер у оштрим позицијама избрусиће осећај за комбинаторну игру, тактику, рачунање....а то је добро наградити.
Мада их обично пуштам да играју међусобно на испадање(ко изгуби испада, ако је реми испада бели јер није искористио преимућство почетног потеза) и никада не сму да играју без надзора мене и/или жене, иначе било би крви до колена.
 
Pogotovo kad je muško mora da oseti potrebu da se bori, ali ne sme roditelj da pokazuje apsolutnu nadmoć. Tako je mene i burazera ćale redovno peglao u fudbalu i posle smo izgubili interesovanje za istim. Onda sam ja od jedanaestog rođendana, kada sam dobio svoju prvu košarkašku loptu, počeo da bacam loptu na koš i to je promenilo sve :) Sada definitivno znam da roditelj ne sme da dominira nad detetom, nego da ga uči, ako ga već interesuje, ali da ga uči radu i borbenosti, a talenat je ionako takav da moraš probati deset sportova pre nego što se nađeš u jednom od njih.
 
ja mislim da moraš i jedno i drugo da komubinuješ. da ga puštaš da dobija, ali i da razvija takmičarski duh. nemoj igre da shvataš samo kao zabava i razbibrika. misim to je možda tebi, ali ona kroz igre razvijaju određene osećaje, sposobnosti itd.
(nadam se da misliš na društvene, uopšte manuelne igre, a ne na komp igrice)

voleo bih da razviju osecaj da iako pobede ne nabijaju drugom detetu osecaj nadmoci vec da jedno drugom cestitaju recima - sledeci put ces mozda ti biti bolji.
nije mi jasan pristup nekih roditelja koji agresivnom taktikom omalovazavanja nastoje da pobude u detetu osvetnicki takmicarski duh da mora pred svima da dokaze kako nije slabic,seka persa i sl.
 
Citam neko istrazivanje i kaze da majke cesce pustaju decu nego ocevi da pobede u igrama.
u mom slucaju je sasvim suprotno - ne smatram da su drustvene igre toliko bitne da bi se pravile scene.
trudim se da detetu to prikazem kao zabavu i razbibrigu a ne pobedu pod moranje

Ali kako će da shvati da pobeda nije moranje ako je stalno puštaš i ona stalno dobija :think:
Jedina osoba koja je shvatila da pobeda nije poenta igre si ti sam.
 
Актуелна нам је игра меморије.
У почетку попуштах да не би изгубили самопоуздање и одустали од играња. А схватих да сам претерао кад ћерка поче мени да попушта не бих ли ја победио...(иако бејах убеђен да вешто прикривах моје попуштање)
Сада играм као и са неким одраслим без икаквог попуштања ал ме деца ипак често победе. z:) Подцених их...
 
Актуелна нам је игра меморије.
У почетку попуштах да не би изгубили самопоуздање и одустали од играња. А схватих да сам претерао кад ћерка поче мени да попушта не бих ли ја победио...(иако бејах убеђен да вешто прикривах моје попуштање)
Сада играм као и са неким одраслим без икаквог попуштања ал ме деца ипак често победе. z:) Подцених их...

haha identican slucaj,ta igra memorije je dokaz koliko je deci svez mozak i kako brzo pamte i uce
odlicna igra
 
Nikada. Pa, ja ako ne pobeđujem, i ne igram se. Igre zato i postoje...:lol:

ne bih se slozio,igre mogu sluziti da se razvije osecaj zajednistva i istinskog fer pleja
sad dal se koristi nije vazno pobediti vazno je ucestvovati ili obrnuto
recimo,ja primetim da dete pokusava da vara hehe i deluje smesno
zato bi ta decija igra za razliku od svih igara odraslih trebalo da razvija osobine koje uglavnom kod dece se mogu razvijati jel se posle gube ili nestaju
recimo istinski fer plej,zajednistvo,savest,pravicnost i osecaj za druge
 
treba ih pustiti ali ne previse..gledam tako klinac zaplace kad primi gol ili kad mu uzmu loptu..treba ih vise nauciti da podnesu poraz..a secam se i primera da matorac vara na kartama ne bi li pobedio klinca
tako je :aha: zivot je i pobeda i poraz, sto pre to shvate - tim bolje, a dobro je i sto se tako uce da se bore, a ne da uspesi dolaze sami!
 
I da i ne,jednostavno mora da zna da nekad i gubi i dobija,i tako je i ucim za sve,ne moze bas sve u zivotu da dobije.

P.S A sto neko rece da vidi kad dete vara,pa treba da mu se usadjuje da igra po ferplay-u,mislim da treba pustiti dete da razvija i tu svoju "namazanu" stranu,jer dok su mali igra im je sve,a kad porastu ceka ih surovost zivota i trebaju da znaju ponekad i da zaigraju na kvarno..
 
Citam neko istrazivanje i kaze da majke cesce pustaju decu nego ocevi da pobede u igrama.
u mom slucaju je sasvim suprotno - ne smatram da su drustvene igre toliko bitne da bi se pravile scene.
trudim se da detetu to prikazem kao zabavu i razbibrigu a ne pobedu pod moranje

Naravno da pustam! Pa gde bi bila zabava ako bih ja stalno pobedjivala? Ali pustam tako da ne primete i da se ipak moraju dobro potruditi za pobedu.
 
пуштам помало јер сматрам да дечија пажња не може да се мери са мојом
ипак мало и ја побеђујем чисто да не схвате да увек они морају да победе

Исто.
Сада већ нема потребе за тиме, али док су биле мање, а нарочито док би још училе неку нову игру, пуштала бих им повремено да ме победе. Није поента у томе да над петогодишњим дететом доказујем своју супериорност, него да нам буде лепо, да дете мотивишем да заволи игру, да навикне и на победе и на поразе...
 

Back
Top