Pucamo iz puškica - pitanje časti ili oportunizma

Paganko

Elita
Poruka
16.640
Aleksandar Mandić:
Predavao sam i u Americi, nemam iluzija o njima, pogotovu o sadašnjim procesima na univerzitetima, ali sam svaki put za vreme pismenih ispita mogao da pijem kafu i čitam novine
manda78.jpg

Nedavno je objavljena užasna vest: 83 odsto studenata Elektrotehničkog fakulteta, jednog od najboljih fakulteta u Srbiji, smatra da ne treba da potpišu obavezu kojom će se obavezati da neće varati tokom studija. Samo jedna stvar je od toga strašnija – na to niko nije reagovao.
Najbolja deca Srbije, studenti, od kojih se nadamo da će popraviti ovu nesrećnu zemlju, ne žele da se opterećuju čašću i poštenjem. Oni znaju da će varati, da se mora varati, toliko su već naučili o životu ovde.
Na mnogim univerzitetima ovakav običaj postoji još od 1779. godine. Radi se o kodeksu časti (Code of Honor), nizu pravila kojih se drži neka sredina. koja čine časno ponašanje unutar te grupe. Oni koji ih ne poštuju, mogu da budu kažnjeni i isključeni iz grupe. To je obično izjava, jedna rečenica koja kaže: „Obavezujem se da tokom studija neću lagati, varati, krasti niti tolerisati druge koji to čine.” Takvu izjavu daju na početku studija brucoši, a onda se takva potvrda ponavlja na svim radovima tokom studija.
Ono što je u Srbiji nepojmljivo jeste da inicijativu za donošenje takvog običaja po pravilu pokreću studenti i da je odbor koji odlučuje o prekršajima sastavljen isključivo od studenata. Svako može da prijavi prekršaj, ali samo oni odlučuju, jer je to u njihovom interesu. Mladi ljudi hoće da im se veruje, traže da se profesori (i ne samo oni) prema njima ponašaju kao prema časnim osobama i profesori su obavezni da ih tako vide. Studenti se obavezuju na kodeks, jer hoće da budu poštovani.
Uvek sam se u svom profesorskom veku gadio kada moram na pismeni ispit. Kada sam primoran da ih raspoređujem tako da ne mogu da prepisuju, kada moram i sebe i njih da ponižavam kontrolišući ih dok rade i nikada se nije desilo da ispit prođe bez bar nekoliko opomena. Virenje u tuđi rad, šaptanje, puškice… Ja pandur, a oni potencijalne varalice. Dno!
Jednog lepog dana pošao sam u Prinston da se vidim sa mojim sinom. Zatekao sam ga kako sedi na travi i nešto piše. „Šta radiš?” „Polažem ispit.” Na svakom radu prinstonski student napiše izjavu: „Garantujem svojom čašću da tokom ovog ispita nisam prekršio kodeks časti.”
Na tom univerzitetu studenti su uspostavili pravilo poštenja 1893. i oni dan-danas održavaju taj običaj. Administracija i profesori nemaju sa tim ništa, odbor koji rešava prekršaje poštenja čine studenti, koji posle razmatranja preporučuju fakultetu kako da se postupi. Od 5.000 studenata prošle godine imali su 12 prekršilaca.
Od škole do škole pravila se neznatno razlikuju. U suštini, student se uvek obavezuje da tokom studija neće da laže, vara i krade, ponegde i izvan zidova univerziteta. Kada su u pitanju ispiti to znači da neće prepisivati, koristiti pomoć sa strane, niti tolerisati one koje to rade. Lep primer je poruka studentima nekadašnjeg rektora Univerziteta Vanderbilt, bronzana ploča na studentskom centru: „Danas polažete dva ispita, iz trigonometrije i iz poštenja. Nadam se da ćete oba položiti, ali ako morate da padnete iz jednog, neka to bude trigonometrija zato što ima mnogo dobrih ljudi na svetu koji ne mogu da polože trigonometriju, ali nema nijednog dobrog čoveka koji ne bi položio ispit iz poštenja.”
Na Getisburk koledžu kažu: „Potvrđujem da ću se držati najviših principa časti i integriteta u svom radu i doprinositi atmosferi uzajamnog poštovanja unutar i izvan učionice.” Od mnogih kodeksa koje možete naći na Internetu, biram Harvardski: „Na svim mojim radovima, ime potvrđuje moju čast.”
Predavao sam i u Americi, nemam iluzija o njima, pogotovu o sadašnjim procesima na univerzitetima, ali sam svaki put za vreme pismenih ispita mogao da pijem kafu i čitam novine. Veoma sam retko nailazio na nešto što je moglo da liči na prepisivanje. Što je najvažnije, kada nešto ne znaju, bio sam odgovoran ja, zato što ih nisam naučio.
Nedostatak samopoštovanja, ponižavanja kroz koja naša zemlja prolazi, bez primera je u modernoj Evropi. To što su naše vlasti tokom decenija dopustile, donelo nam je samoprezir, u kome je onda moguće činiti bilo šta nečasno. To ne samo da neće biti neobično, već niko neće biti ni optužen. Naprotiv, biće to kao neka vrsta pozitivne snalažljivosti:„Bravo majstore!” Zašto biti pošten, kada me i onako svi doživljavaju kao ništariju?
Naša nesrećna zemlja ne zna šta joj je najpreče. Za tu odluku je potreban hrabar državnik na čelu države. Ako se pojavi, neka u opštoj kakofoniji ne zaboravi Mandićev aksiom: ne može se stvoriti napredna i uspešna zemlja bez bar jednog odličnog univerziteta.
Tekst objavljen u Politici 31.10.2011.
Dakle, šta mislite o ovome? Da li je korišćenje puškica jednostavno stvar oportunizma, ko ume i može da prevari, neka ga, ko ne ume, neka uči - "Ili si faca, ili ideš u školu" kako je objasnio legendarni pripadnik dizel pokreta 90ih. Ili je pak pitanje časti i znanja položiti ispit?
Znam, kod nas je sve naopako, ima besmislenih i glupih ispita od kojih se čoveku povraća, a ne da uzme da uči, pa čak i profesora koji blagonaklono gledaju na to. Ali... Dokle je sve to došlo? Kupuju se elektronske bube, mini kamere, prava Džems Bond oprema. Asistenti glume policajce, a ono poštenih studenata izigravaju magarce verovatno pošto su učili za čije babe zdravlje - da gledaju kako neko izvlači istu ocenu za 50e koliko je platio iznajmljivanje bubice... I sve to ne snosi ama baš nikakve posledice, čak i kada nekog uhvate. A realno, trebalo bi da dobije dokumenta nazad zajedno sa ispisnicom, koliko za par dana.

Dakle, slažete li se autorom teksta ili ne?
 
Tekst objavljen u Politici 31.10.2011.
Dakle, šta mislite o ovome? Da li je korišćenje puškica jednostavno stvar oportunizma, ko ume i može da prevari, neka ga, ko ne ume, neka uči - "Ili si faca, ili ideš u školu" kako je objasnio legendarni pripadnik dizel pokreta 90ih. Ili je pak pitanje časti i znanja položiti ispit?
Znam, kod nas je sve naopako, ima besmislenih i glupih ispita od kojih se čoveku povraća, a ne da uzme da uči, pa čak i profesora koji blagonaklono gledaju na to. Ali... Dokle je sve to došlo? Kupuju se elektronske bube, mini kamere, prava Džems Bond oprema. Asistenti glume policajce, a ono poštenih studenata izigravaju magarce verovatno pošto su učili za čije babe zdravlje - da gledaju kako neko izvlači istu ocenu za 50e koliko je platio iznajmljivanje bubice... I sve to ne snosi ama baš nikakve posledice, čak i kada nekog uhvate. A realno, trebalo bi da dobije dokumenta nazad zajedno sa ispisnicom, koliko za par dana.

Dakle, slažete li se autorom teksta ili ne?

Uglavnom se ne slazem.

Koriscenje puskica ima i pozitivnih efekata: ljudi nauce da se snalaze, da ne budu kukavice, a sto je najvaznije -ZNAJU GDE CE PRONACI PODATKE KOJI IM TREBAJU...

Nadam se da niko ne misli da ce studenti PAMTITI ceo zivot sve formule koje se traze na pismenim ispitima?

Bitno je da oni ZNAJU DA IH NADJU u klnjigama (ili netu) kada im u toku zivota zatrebaju, a da ih bubaju u glavu....zastarila je ta koncepcija ucenja....
 
Uglavnom se ne slazem.

Koriscenje puskica ima i pozitivnih efekata: ljudi nauce da se snalaze, da ne budu kukavice, a sto je najvaznije -ZNAJU GDE CE PRONACI PODATKE KOJI IM TREBAJU...

Nadam se da niko ne misli da ce studenti PAMTITI ceo zivot sve formule koje se traze na pismenim ispitima?

Bitno je da oni ZNAJU DA NADJU u klnjigama te formule kada im u toku zivota zatrebaju, a da ih bubaju u glavu....zastarila je ta koncepcija ucenja....

Jest šipak, Mićko moj. Imaćeš ogromnu gomilu knjiga i zznaćeš svakoj sadržaj da bi mogao da se snađeš. To što pričaš je mazanje očiju. Sve se zaboravlja. To je tačno. Ali kad naučiš nešto dobro i shvatiš poentu toga, kasnije će ti zaista samo trebati neka literatura da se podestiš. Kao što si rekao, da znaš gde da nađeš. Kad kaako ti kažeš, naučiš gde da nađeš nešto, a pri tome ne naučiš šta i kako, onda procesom zaboravljanja, zaboraviš i gde da tražiš. I na kraju si go šipak od stručnjaka.

Da se razumemo, čovek poredi nas i Amerikance. Oni uče moderno, i njihovi univerziteti su najbolji na svetu. Pa koriste li njihovi studenti puškice, kad je to tako dobro, a?
 
Visoko obrazovanje je ionako izgubilo smisao u srbiji , sve je devalvirano i propalo. Više od 80 % tih grupa na društvenim fakultetima se odavno obesmislilo i moglo bi se komotno ugasiti. Oni sa prirodnih fakulteta, ako su dobri studenti najverovatnije će otići u inostrantvo budući da se ništa ne proizvodi i ne stvara u srbiji. Poneki će se zaposliti i ovde u retkim uspešnim firmama. Za ubedljivu većinu ionako nema posla i perspektive, tako da je manje više svejedno, da li varaju na ispitima ili ne . Mislim da je to deplasirano i zbog toga i zato jer se većina mora naučiti, a puškice su za ispomoć
 
Poslednja izmena:
To sve počinje od osnovne škole, pa onda se ponavlja u srednjoj, pa kada dođeš do ispita na fakultetu za sobom imaš bar deceniju života u okruženju u kome je normalno da neko pokušava da prepisuje, pa ako ga uhvate uhvate. U mojoj srednjoj školi je u našem odeljenju od 40-toro bilo nas 8-9 koji NISMO nikada odgovarali na bubicu, i to 1990-1991 (dakle pre nego što je krenulo opšte rasulo) tako da mene ništa ne čudi u smislu "iju! ova današnja omladina!"
 
Koji bi pacijent prihvatio da ga operiše hirurg,
koji je ispite polagao na "puškice" !?

E o tome govorim. Snalažljivost je zavaravanje sebe i drugih. Zaista ni ja ne znam šta je gore. Masovna pojava prepisivanja svega i svačega, kupovine diplomskih radova, pa i doktorata ili blagonaklono gledanje društva na celu stvar. Nek se snađu eto ako mogu. :hahaha: E pa dokle god imamo takav stav bićemo nacija lupeža i nikogovića u kojoj ono malo kvaliteta ne može da dože do izražaja od gomile premazanih.
 
Ja ne umem da se snalazim, ali uopste :(
Ne znam za ETF, ali ja ucim na fakultetu koliki je bio udeo investicija u Kraljevini Jugoslaviji (izmedju 6 i 8 posto :roll:) i jos milion takvih podataka. Znaci, ne mozes da kazes da je neki podatak bio ispod 10posto ili je bilo nesto izuzetno nisko pa poraslo u sledecoj deceniji, sto svakako traba da se zna, kretanje neke pojave, nego dodjes na ispit, a profesor kaze: "Recite tacnu stopu rasta tad i tad" Pa je8ote cemu to sluzi?!!! I sad ako neko za tako nesto koristi puskice, stvarno mu ne zameram.
 
Uglavnom se slažem sa gospodinom i drago mi je da je neko svestan ovog problema. U mom, slučaju završio sam srednju školu sa vrlo dobrim uspehom i Ekonomski fakultet posle 7 godina studiranja. Da budem iskren, bio sam jedan od slabijih učenika i studenata, međutim, dok sam studirao, nijednom nisam pao u iskušenje da prepisujem na ispitu ili bilo šta drugo, jer jednostavno to je za mene dno i ponižavajuće pred drugima, nemoć i blam, još pogotovo kad se studenti i hvale da su prepisali. VERUJTE MI, takve osobe će kad-tad biti provaljene i kažnjene, ili na fakultetu ili na poslovnom planu u budućnosti! To se jako lako primeti i odmah se može saznati prilikom konkurisanja za posao: da li vi uopšte stojite iza svoje diplome ili kod nekih "presecanja krivina" prilikom obavljanja poslova jer loše navike se teško ispravljaju u životu, pogotovo one koje vam uz malo truda donose potencijalan uspeh. Prilikom konkurisanja za moj sadašnji posao, bilo je "mladih i uspešnih" kandidata sa Ekonomskih fakulteta (državnih i privatnih) koji nisu znali šta ide u aktivu a šta u pasivu bilansa stanja.

Čak mi se dogodilo da nedeljama objašnjavam jednom kolegi Političku ekonomiju (koju sam i ja trebao da polažem s njim) i da je on položi jer je stavio skriptu u krilo i prepisao na ispitu dok sam ja "pošteno" bio oboren na ispitu jer nisam dovoljno spremio.
 
U Americi se od osnovne skole do kraja fakulteta nastavnici i profesori trude da vas nauce i iz vas izvuku maksimum i da vise koliko znate, u Srbiji daju sve od sebe da vas obore i da vide koliko ne znate.

U Americi ne moze da vam se desi da vam posle 2 godine polaganja jednog ispita, odlazaka na konsultacije kod profesora i asistenata saopste da se od vas sve vreme ocekuje da isti platite i da ga drugacije nikako necete poliziti jer ste dete "bogatih" roditelja.

U Americi ne moze da vam se desi da vam prolaz na ispitu zavisi od toga kako je profesoru poceo dan. Jer su u Americi ljudi nauceni da kucni problemi i frustracije ostaju u kuci i da se ne nose na posao.

U Americi nije prosek studija 8 godina.

U Americi profesor koji ima prolaznost ispod odredjenog procenta leti sa posla.

U Americi ne moze da vam se desi da zavrsite fakultet da ne znate sta je vas posao kada se zaposlite. Tj da niste imali dana prakse.

Ima jos mnogo toga na temu "U Americi....."
 
Prilikom konkurisanja za moj sadašnji posao, bilo je "mladih i uspešnih" kandidata sa Ekonomskih fakulteta (državnih i privatnih) koji nisu znali šta ide u aktivu a šta u pasivu bilansa stanja.

Da su tokom studija imali neku praksu i da su 10 puta uradili te aktive i pasive (nisam ekonomista) ostalo bi im urezano u secanje.

Ovde treba da se shvati u drzavi, da nam poslodavci vise nisu domace firme, sa domacim direktorima, nego strane firme sa stranim direktorima. Sto ce reci da je prosek studija jako bitan. Na zapadu se smatra da se osnovne studije Ekonomije (bachelor) zavrsavaju za 3 godine, da za 3 godine trebate i morate da steknete TA i TA znanja, da morate da znate da ih PRIMENITE, i da morate da znate DA RADITE SVOJ POSAO!!! Fakultet gde je prosek studija 7 godina na ZAPADU SE SMATRA LOSIM!!!! Svatite da njih boli uvo sto vi znate "koliki je bio privredni rast Zimbabvea za vreme vladavine poglavice Dunge III". Svi koji su zavrsili onaj Bokoni u Italiji a koji je presmesan prema nasem ekonomskom fakultetu svi imaju posao , bar oni koje ja znam. Mislite da je to zbog mama i tata? Ne to je zato sto kada dodjete u stranu banku, nekom ko se vodi zapadnim principima, sa fakulteta gde je prosek studija 7 godina, i ne znate sta je aktiva i pasiva njega pocne da boli uvo za vase znanje ekonomije anticke Kine i Maloazijskih arhipelaga. Nego ce posao da da onom sa Bokonije gde je prosek studija 3 godine i koji moze da mu uradi posao.
 
U Americi se od osnovne skole do kraja fakulteta nastavnici i profesori trude da vas nauce i iz vas izvuku maksimum i da vise koliko znate, u Srbiji daju sve od sebe da vas obore i da vide koliko ne znate.

U Americi ne moze da vam se desi da vam posle 2 godine polaganja jednog ispita, odlazaka na konsultacije kod profesora i asistenata saopste da se od vas sve vreme ocekuje da isti platite i da ga drugacije nikako necete poliziti jer ste dete "bogatih" roditelja.

U Americi ne moze da vam se desi da vam prolaz na ispitu zavisi od toga kako je profesoru poceo dan. Jer su u Americi ljudi nauceni da kucni problemi i frustracije ostaju u kuci i da se ne nose na posao.

U Americi nije prosek studija 8 godina.

U Americi profesor koji ima prolaznost ispod odredjenog procenta leti sa posla.

U Americi ne moze da vam se desi da zavrsite fakultet da ne znate sta je vas posao kada se zaposlite. Tj da niste imali dana prakse.

Ima jos mnogo toga na temu "U Americi....."

E to :ok:

Nama je asistent pricao kako su ga ljudi u Engleskoj gledali kao da je lud kad je pricao kako 1.godinu upise oko 2000 studenata i onda iz odredjenog predmeta izadju rezultati gde su samo brojevi indeksa studenata koji su polozili na papiru 3X5 i kad im je pricao koliko puta se u proseku izlaze pojedini ispiti.
 
E to :ok:

Nama je asistent pricao kako su ga ljudi u Engleskoj gledali kao da je lud kad je pricao kako 1.godinu upise oko 2000 studenata i onda iz odredjenog predmeta izadju rezultati gde su samo brojevi indeksa studenata koji su polozili na papiru 3X5 i kad im je pricao koliko puta se u proseku izlaze pojedini ispiti.

Ma super je to, ali tema je o prepisivanju na ispitima....
 

Back
Top