tgdanijela
Poznat
- Poruka
- 7.092
Prevencija mentalnih poremećaja nas uči da je potrebno da predvidimo situacije u kojima bi moglo doći (odn. već je došlo u našem slučaju) do psihopatološkog ispoljavanja. Ako smo u stanju da predvidimo takve situacije logično je da ćemo se bolje pripremiti da ih savladamo. Ratno stanje je jedna takva situacija koja nas nagoni da se pripremimo ''za svaku eventualnost''. Iskustva mnogih ratova pokazuju da su mentalni poremećaji česti i da se mnogo bolje tretiraju ako se zdravstvena služba blagovremeno osposobi za lečenje reaktivnih poremećaja izazvanih ratom.
Za nastanak psihičkih trauma u ratu važno je analizirati više činilaca koji doprinose pojavi psihijatrijskog morbiditeta: fizička i psihička iscrpljenost, gladovanje, neispavanost, odvojenost od porodice i zavičaja, a naročito egzistencijalni strah zbog ugroženosti sopstvenog života. Iako svi pobrojani faktori igraju značajnu etiološku ulogu u nastanku mentalnih poremećaja u ratu dosadašnje iskustvo je pokazalo da je na prvom mjestu strah, odnosno osjećanje ugroženosti za sopstveni život. U savremenom ratu strah je potenciran činjenicom da ne postoji front i pozadina, da se ratuje svuda i da praktično nema zaklona. Ubitačnost savremenog oružja, iznenadnost njegove primjene, teške mutilacije koje to oružje izaziva - sve to dovodi do pojave straha.Jedno ispitivanje tokom II svjetskog rata o stepenu straha kod vojnih pilota pokazalo je da su od mentalnih poremećaja oboljevali oni piloti koji su bili izloženi najvećoj životnoj opasnosti - svi drugi faktori (zamor, nesigurnost i sl.) bili su sekundarni.
Najčešći psihopatološki fenomeni koji su opisani kod psihotraumatizovanih u dosadašnjim ratovima (naročito onim novijeg datuma) su: akutna anksiozna stanja, stanja panike (sa besciljnim lutanjem, begstvom ili izomobilizacijom), depresivna stanja i apatija. Posebno su opisani i neki sindromi.
Psihotraumatizacija tokom borbenih dejstava
Ranije su psihotraumatizovani u ratu obeležavali kao anksiozne reakcije, reakcije straha, histerične neuroze, depresivne reakcije i sl., a u novije vrijeme se utvrđuje sindrom ''psihotraumatizacije borbom'' koji počinje kao akutna reakcija na bitku, a može da se prolongira u pravi psihopatološki sinndrom (kada liči situacionoj psihozi sa elementima uzbuđenja, inhibicije, užasa, panike, depresije, anksioznosti i disocijacije).
Psihotraumatizacija tokom ratnih dejstava može da se podjeli na:
1. Poremećaje pre i u samom početku borbenih dejstava
2. Poremećaje tokom borbenih dejstava
3. Poremećaje izvan borbenih dejstava
Pod 1. opisana su dva sindroma: preborbeni sy (sa ciljem da se izbjegne odlazak na front) i normalna reakcija na borbu (pretežno vegetativna simptomatologija uzrokovana strahom - tahikardija, tahipneja, umokravanje, pojačana peristaltika, proliv).
Pod 2. Za vrijeme borbi mogući su akutni i hronični poremećaji
U akutne se uključuju: borbeni šok (kratkotrajne emocionalne reakcije sa disocijativnim i konverzivnim simptomima), odloženi borbeni šok (najčešće kada treba da se vrati na front u jedinicu poslije bolovanja kod kuće) i sindrom bataljonske stanice (neadekvatno ponašanje poslije dužih borbenih dejstava).
U hronične se uključuju: ratna iscrpljenost (poremećaj spavanja, povećana osjetljivost, djelimična ili kompletna dezorganizacija), sindrom starog vojnika (neka vrsta situacione neuroze i ''zamora materijala''), sindrom kratkog vremena (pred odlazak iz jedinice) i nostalgija (kod vojnika prisilno uključenih u borbu sa dubokim beznađem izazvanih čežnjom za rodnim krajem).
Pod 3. Kad nema borbi, tj. ratnih dejstava, pojavljuju se: situacione reakcije (konflikti u ratnoj jedinici u vrijeme zatišja), poremećaj ličnosti (dolazi do izražaja poremećaj ponašanja, agresivnost, sukobi unutar kolektiva) i alkoholizam i narkomanija (posljedice loše discipline, anksioznosti, iščekivanja, straha). U građanskom ratu na terenima bivše SFRJ ovo posljednje se često pojavljivalo pa se govorilo da ratuju ''pijane vojske''.
Razne manifestacije straha (sa ili bez panike) su ipak najfrekventniji psihijatrijski fenomen psihotraumatizacije u ratu. U građanskom ratu u bivšoj Jugoslaviji jedno ispitivanje je pokazalo da su najčešći: strah od smrti, od ranjavanja (sakačenja), strah izdaje, od napuštenosti, strah od kazne i bespomoćnosti (zarobljavanje). Najjači stresogeni činilac je bilo gledanje nastradalog masakriranog ratnog druga.
Rat je nedavno ''bio'' ..uvijek je tu negdje u ''vazduhu'' ... manji ili veći sukobi ''uvijek na pomolu'' ... tako da ''šta je tema'' mislim da nije ni potrebno objašnjavati ...
...ako imate nešto dodati iz vašeg iskustva sa ratišta slobodno napišite..ili vašeg iskustva civilnog lica tokom ovog/ovih ratova ...
..izbjeglice ili bolje rečeno prognanici slobodno iznesite vaše iskustvo, strah ..prisilna promjena sredine i njen uticaj i sve ostalo što ''nosimo'' iz ovog/ ovih ratova ....
Za nastanak psihičkih trauma u ratu važno je analizirati više činilaca koji doprinose pojavi psihijatrijskog morbiditeta: fizička i psihička iscrpljenost, gladovanje, neispavanost, odvojenost od porodice i zavičaja, a naročito egzistencijalni strah zbog ugroženosti sopstvenog života. Iako svi pobrojani faktori igraju značajnu etiološku ulogu u nastanku mentalnih poremećaja u ratu dosadašnje iskustvo je pokazalo da je na prvom mjestu strah, odnosno osjećanje ugroženosti za sopstveni život. U savremenom ratu strah je potenciran činjenicom da ne postoji front i pozadina, da se ratuje svuda i da praktično nema zaklona. Ubitačnost savremenog oružja, iznenadnost njegove primjene, teške mutilacije koje to oružje izaziva - sve to dovodi do pojave straha.Jedno ispitivanje tokom II svjetskog rata o stepenu straha kod vojnih pilota pokazalo je da su od mentalnih poremećaja oboljevali oni piloti koji su bili izloženi najvećoj životnoj opasnosti - svi drugi faktori (zamor, nesigurnost i sl.) bili su sekundarni.
Najčešći psihopatološki fenomeni koji su opisani kod psihotraumatizovanih u dosadašnjim ratovima (naročito onim novijeg datuma) su: akutna anksiozna stanja, stanja panike (sa besciljnim lutanjem, begstvom ili izomobilizacijom), depresivna stanja i apatija. Posebno su opisani i neki sindromi.
Psihotraumatizacija tokom borbenih dejstava
Ranije su psihotraumatizovani u ratu obeležavali kao anksiozne reakcije, reakcije straha, histerične neuroze, depresivne reakcije i sl., a u novije vrijeme se utvrđuje sindrom ''psihotraumatizacije borbom'' koji počinje kao akutna reakcija na bitku, a može da se prolongira u pravi psihopatološki sinndrom (kada liči situacionoj psihozi sa elementima uzbuđenja, inhibicije, užasa, panike, depresije, anksioznosti i disocijacije).
Psihotraumatizacija tokom ratnih dejstava može da se podjeli na:
1. Poremećaje pre i u samom početku borbenih dejstava
2. Poremećaje tokom borbenih dejstava
3. Poremećaje izvan borbenih dejstava
Pod 1. opisana su dva sindroma: preborbeni sy (sa ciljem da se izbjegne odlazak na front) i normalna reakcija na borbu (pretežno vegetativna simptomatologija uzrokovana strahom - tahikardija, tahipneja, umokravanje, pojačana peristaltika, proliv).
Pod 2. Za vrijeme borbi mogući su akutni i hronični poremećaji
U akutne se uključuju: borbeni šok (kratkotrajne emocionalne reakcije sa disocijativnim i konverzivnim simptomima), odloženi borbeni šok (najčešće kada treba da se vrati na front u jedinicu poslije bolovanja kod kuće) i sindrom bataljonske stanice (neadekvatno ponašanje poslije dužih borbenih dejstava).
U hronične se uključuju: ratna iscrpljenost (poremećaj spavanja, povećana osjetljivost, djelimična ili kompletna dezorganizacija), sindrom starog vojnika (neka vrsta situacione neuroze i ''zamora materijala''), sindrom kratkog vremena (pred odlazak iz jedinice) i nostalgija (kod vojnika prisilno uključenih u borbu sa dubokim beznađem izazvanih čežnjom za rodnim krajem).
Pod 3. Kad nema borbi, tj. ratnih dejstava, pojavljuju se: situacione reakcije (konflikti u ratnoj jedinici u vrijeme zatišja), poremećaj ličnosti (dolazi do izražaja poremećaj ponašanja, agresivnost, sukobi unutar kolektiva) i alkoholizam i narkomanija (posljedice loše discipline, anksioznosti, iščekivanja, straha). U građanskom ratu na terenima bivše SFRJ ovo posljednje se često pojavljivalo pa se govorilo da ratuju ''pijane vojske''.
Razne manifestacije straha (sa ili bez panike) su ipak najfrekventniji psihijatrijski fenomen psihotraumatizacije u ratu. U građanskom ratu u bivšoj Jugoslaviji jedno ispitivanje je pokazalo da su najčešći: strah od smrti, od ranjavanja (sakačenja), strah izdaje, od napuštenosti, strah od kazne i bespomoćnosti (zarobljavanje). Najjači stresogeni činilac je bilo gledanje nastradalog masakriranog ratnog druga.
Rat je nedavno ''bio'' ..uvijek je tu negdje u ''vazduhu'' ... manji ili veći sukobi ''uvijek na pomolu'' ... tako da ''šta je tema'' mislim da nije ni potrebno objašnjavati ...
...ako imate nešto dodati iz vašeg iskustva sa ratišta slobodno napišite..ili vašeg iskustva civilnog lica tokom ovog/ovih ratova ...
..izbjeglice ili bolje rečeno prognanici slobodno iznesite vaše iskustvo, strah ..prisilna promjena sredine i njen uticaj i sve ostalo što ''nosimo'' iz ovog/ ovih ratova ....