razgovarala sam danas sa jednom drugaricom koja poznaje zenu koja radi psihoterapiju, ali ne znam ni ona nije sigurna kakva je niti zna nekoga ko bi mogao da je preporuci, po struci je psiholog i valjda ima jos neki fakultet, matematiku, ako sam ja dobro shvatila...
i ona kao radi psihoterapiju kod tebe kuci dolazi a cena valjda zavisi od osobe do osobe.
ako je neko cuo ili je prosao psihoterapiju kod nje neka mi javi utiske.
bas bi volela da cujem....zaista me strah da svoju dusu i poverenje poklanjam ikome dok DOBRO ne proverim.
Osoba koja je meni, da tako kažem, pomagala... muškarac je u pitanju... nije završio psihologiju, već nešto drugo, ali je za psiho(energo)terapiju podučavao dobar niz godina...
Tačno je, cena zavisi od osobe do osobe... Pazi(te), da se razumemo, ja sam čula kako neki ljudi govore za te psihoterapeute da oni samo uzimaju novac.

Zaista ne znam šta takvi ljudi misle, treba li to da rade oni besplatno...

Prvo i osnovno: svaki posao PO KODEKSU (nepisanom, a podrazumevajućem) mora da se naplati (a ne PREplati), jer je to dokaz da rad vredi (pošto već živimo u materijalnom društvu). Drugo, samo ograničen čovek može da misli kako to nije težak posao, jer je, po mom mišljenju, to teži posao od rada u rudniku, jer dobar psihoterapeut ulazi u vaš svet i iz njega uzima sve negativnosti, vrlo je osetljiva stvar slušati i usmeravati nekoga...
Ali, ono što sigurno znam jeste da ti pravi psihoterapeuti nikad neće uzeti više nego što je to potrebno, prvo imaš neku vrstu informativnog razgovora, da osoba vidi kako vi možete da sarađujete, koliko je tebi vremena bilo potrebno...
Ja mislim da sam dobrih godinu dana bila u tome, iako niko nije ni primetio da nešto nije u redu sa mnom... Zapravo, ti ne odlaziš kod te osobe zato što ti nešto nije u redu, već zbog osećaja nekakve konfuzije i želje da (pre)urediš svoj svet... I osoba bez konkretnih problema može posegnuti za psihoterapijom, ako oseti da je potrebno svoj život da podigne na viši nivo...
Elem, ja nisam bila za rad po principu dolaska kući, jer me je gušila kućna atmosfera, već sam mahom psihoterapiju sprovodila u šetnjama... eto... to mi je prijalo, neobavezni izlazak, šetnja, priča... ma, čovek kada zna, on zna i kako da vodi tvoju misao, da se što više oslobodi...
Ako te zanima, javi se na PP da ti objasnim nešto što ovde nisam mogla da napišem.
PoZz!