Психомоторни развој деце 0-2 године

..chichak, mozesh li da postavish link o tom predsedniku mense..?
..ja se secam priche o mensi i pisa testu i nesrazmeri iq-a i postignuca,
o sputavanju dece i njihove urodjene potrebe da uche istrazujuci, iskustveno,
zbog straha za bezbednost ("pazi pashcesh" sindrom) ili drugih strahova ("ne diraj", "isprljacesh se", "nije pristojno" sindroma)..
..ne secam se preporuke za driblanje i preplavljivanje dece sadrzajima..
 
Novka, saly ili neizreciva su ga kacile...
Da, to je taj snimak.
Nemam ga.
Mogu potraziti... ali sam trenutno solo, ucim... Kad zavrsim, potrazicu.

Ne secam se tacno svega... davno bese...
Ali ja sam nekako skontala iz njegove price da bi mi sa decom trebali vise raditi
Ti nisi?
Ne manje se igrati, vec u igri i kroz igru, inicirati rad njihovih vijugica.
Tipa, ne pomazi im da sam nizes perle a dete gleda, vec ga ukljucuj, nek
gresi, ali nek sam to savlada... to za vrtenje, hodanje, barice takodje... :)

Mozda ja gresim sto ovako razmisljam...
Mozda sam ja samo kopija moje mame, :sad2:
koja me juce(kao i svaki dan) pita:"Kad ti trebamo tata i ja, da ti pomognemo oko
seminarskog?" :roll: (da mi citaju dok ja kucam) , a btw ja sam juce nabavila literaturu(sinoc),
danas sam tek u tome do guse... :roll:
Hocu da kazem, zena me citav zivot pritiska do maksimuma... (razumem osnovne studije, ali ovo sam sama upisala, zbog sebe, sta me.koji moj pritiska)

Valjda ja necu biti takva :sad2:
 
Novce mnogo pisanija... vec sam citala tu tvoju temu... a ponovo cu sigurno.
Samo da pojedem supu, i danem dusom od mojih knjiga na kratko.

Mislim da ovo sto prica ovaj Ranko ima veze,
jer gledam samo po sebi, kako ja ucim,
mnogo je lakse i korisnije, asocijativno ucenje.
Razumnije je, bar meni.

- - - - - - - - - -

Kada bismo vise pustali decu da budu deca, a manje vodili racuna da li znaju da broje u trecoj godini zicota i ti rezultati bi bili bolji.

Jesi pogledala ovaj klip sto sam okacila?
 
Da, ok to.
Nego sam se ja setila da je bila neka priča oko tog asocijativnog učenja,
slikovnog pisma, itd...

Nisam ja očekivala savete tipa, svaki dan tri sata radi razlomke sa decom,
već npr.ovo što sam sad ponovnim gledanjem snimka(doduše na preskoke) skontala,
kad gledamo i učimo životinje u knjizi, da mu objašnjavam kako ptica leti, zeka skakuće,
konj trči, itd...
Tako neke sitnice...
Nije to ništa teško, a verujem da ima smisla...

Ja se npr.ne setim to svaki put da objašnjavam...
Onda npr.ukusi... ja medi objašnjavam limun je žut, jabuka zelena, on opipava, vraća itd...
ali do nedavno(u vrtiću su nam predlagali neke igre i objašnjavali tj.pokazivali šta oni rade sa njima)
mi nije palo na pamet da mu objašnjavam Limun je kiseo, jabuka je slatka, ovo je slano, zumance je zuto, belance je belo... itd...

Eto na to sam mislila...

Vi svi imate iskustva po tom pitanju, i tačno znate kad šta,
a mi koji imamo prvence, stalno se pitamo, da li dovoljno dobro radimo to što radimo
i kako bi možda mogli biti još bolji,
i mi, i deca...
 
Medo je sad u fazi ''Ovo je... jabuka-kruška-krema-medo-jorgan-itd'' i da govori šta je čije ''Ovo je mamino... ovo je tatino... ovo je babino...'' pa nam donese to, ne greši...
nekad imam osećaj da on napreduje, a ja ništa specijalno ne radim povodom toga da ga podstaknem na još...

Nadam se da razumete o čemu pričam? :)

PS. Počeo je i sa mamice, tatice, bakice... ahahahahhaah... ne znam odakle mu to... valjda iz vrtića...
 
Jesi pogledala ovaj klip sto sam okacila?

Pa da, on je jos u prvoj recenici rekao da nasa deca imaju reproduktivno, a ne funkcionalno znanje sto i jeste tacno jer je nas skolski sitem takav. I tacno je ono sto kaze da dete nece da se javi ako misli da ce reci pogresno.
Evo recimo na mom primeru: meni ni na kraj pameti nije bilo resenje zadatka, a recimo u osnovnoj skoli sam bila vise puta plasirana na republickim takmicenjima iz matematike i IQ mi je jako visok. Ali, u medjuvremenu, ja sam svoj mozak navikla na nesto sasvim drugo - reci. Zavrsila sam srednju filolosku gimnaziju i defektloski fakultet koji je drustveno opredeljen. Ja treba kao strucnjak da iz simptoma zakljucim dijagnizu, i cak treba da mislim otside the box sto i cinim, ali to cinim u okviru leve mozdane hemisfere jer mi je ona znacajno razvijenija od desne. Ako mi sada postavis logicku zadatak iz matematike koji ukljucuje aprstrakciju i prostornu percepciju blenucu u to kao tele u sarena vrata. Ali, daj mi crtez deteta na kom god zelis uzrastu uradicu ti kopletan skrining ;)
To je ono o cemu pricam - treba razvijati prirodni talenat deteta i sto vise ga podsticati na pokret i primanje utisaka iz spoljnog sveta upravo zbog razvijanja veza u mozgu. Takodje treba voditi racuna da u pubertetskom periodu dolazi do kompletne restauracije naseg mozga i sinapsi i na te veze mogu da uspostave puteve koje prethodno nisu (zato je najveca bojazan od pojave sizofrenije upravo u pubertetu) i zato od malog, slatkog detenceta postaje buntovni tinejdzer i osoba koju roditelji najcesce ne prepoznaju.
I mislim da je za mnoge stvari kada je intelektualni razvoj deteta u pitanju Pjaze itekako u pravu i da njegova teorija ce vaziti dok je sveta i veka, samo sa izmenjenim detaljima jer mislim da zbog ubrzavanja stila zivota deca ce ranije sazrevati, a samim tim ce i razvojne faze dolaziti brze.
 
puno sam sa detetom i gledam da mu ispostujem zelje: prvo dete mije obozavalo recitacije i neumorno sam ucila pesmice i recitovala mu ih, bio je odusevljen....ovaj malac voli da istrazuje, da otvara fijoke, da mu se daju razni predmeti i materijali, skroz je drugi tip, na pesmice ne reaguje....prilagodila sam se i time sto ga ispostujem mislim da radim najbolji posao...a razmisljati u ovom uzrastu da li je dete pametno i koliko ce biti pametno je po meni suludo, svakako ce rasti uz mene koja imam odredjene navike i ugledace se na to a ja puno citami istrazujem, fizicki sam aktivna, zdravo se hranim i zivim ali nisam rob navika.....svojoj smo deci najbolji primer....
 
:) ..nije stvar u tome da li je i koliko pametno, nego u tome da mu se razvoj spossobnosti ne ometa..
..nece isti kognitivni razvoj (o fizichkom valjda nema potrebe prichati) imati dete koje raste uvezano pojasevima sa pet tachaka
i premeshta se iz kolica u autosedishte pa u ljuljalicu pa u ogradicu u najboljem sluchaju, dok ne prohoda pa i nadalje,
kao dete koje raste na krevetu, na podu, u bliskoj fizichkoj i verbalnoj interakciji i komunikaciji sa osobom od poverenja, bila ona mama ili ne..

..mislim da mnogi ne kapiraju koliki uticaj na mozak i buducu pamet ima proces uchenja npr prevrtanja na bok,
proces, da naglasim, ne rezultat tj sama sposobnost..
..slichno vazi za josh milion stvari, a ja sam mishljenja da nam je teznja ka najboljem efektu urodjena, osim ako je neki problem u pitanju,
pa dete treba pustiti i ohrabrivati u onome shto prirodno tezi da radi, ne programirati mu putanju razvoja aktivnostima koje bi teoreetski trebalo
da budu prechice..poshto od prechica vajde nema, naprotiv..
 
Vidi Čičak, Prijateljice,
Ja sam malom čim se rodio stavio liniju pored kolevke.

Pustao mu assimil - učenje engleskog.
U obdaništu plaćao dodatne časove engleskog.

Kad je napunio 16 godina "propričao" je engleski.
Muziku, koju sam puštao danas voli.
I, možda najvažnije:
Sada može da uči u najvećoj galami
Kao i ja.
Ustvari, u tišini nisam mogao da učim.
 

Back
Top