psihologija PP (ne) kulture

ranjeni Zoro

Elita
Poruka
21.566
šta stoji iza poruka koje su pisane kao nogama?
Šta oseća neko ko nekome pošalje poruku punu grešaka, slova koja fale isl?

Šta govori o nekome neka poruka koju je jako teško pregledati, pročitati (jer je quotovano more teksta, pa poruka ima jedno dva ipo metra dužine doke je srolate dole)

Nekada se u komunikaciju sa ljudima unosio faktor "pažnje", vremena..kako bi primalac osetio da ga pošiljalac poruke poštuje, uvažava isl - šta se to promenilo?

Kao kada birate nekome poklon za rođendan, ali tako da se vidi da ste baš razmišljali, potrudili se da uđete u mozak slavljenika, šta bi ga obradovalo isl (umesto da mu tutnete kintu ili još gore, pitate šta bi hteo za poklon)

neka zapažanja vaša moliću
 
šta stoji iza poruka koje su pisane kao nogama?
Šta oseća neko ko nekome pošalje poruku punu grešaka, slova koja fale isl?

Šta govori o nekome neka poruka koju je jako teško pregledati, pročitati (jer je quotovano more teksta, pa poruka ima jedno dva ipo metra dužine doke je srolate dole)

Nekada se u komunikaciju sa ljudima unosio faktor "pažnje", vremena..kako bi primalac osetio da ga pošiljalac poruke poštuje, uvažava isl - šta se to promenilo?

Kao kada birate nekome poklon za rođendan, ali tako da se vidi da ste baš razmišljali, potrudili se da uđete u mozak slavljenika, šta bi ga obradovalo isl (umesto da mu tutnete kintu ili još gore, pitate šta bi hteo za poklon)

neka zapažanja vaša moliću

Sebicnost i neobrazovanost.

Rijetko brzina u kucanju.
 
ne razmisljam o poklonu vise intuitivno, nemam te poznanike sto su bas zaebani za poklon, jednom sam to imala i bila je prava panika, ako bih i imala takve mislim da bih se drzala cokolade i kafe? ako ne bih mislim dabi me u svakom slucaju gledali posprdno i kao tresem se je l im se svidja knjiga i gledam im u brk d ali su odusevljeni. pa sta znam, mozda mi to i treba?
 
ponukan ovim svojim oštromnim i nadasve kritičkim zapažanjem, odlučio sam da od sutra svakome, ko mi upadne u reč dok govorim nešto - opalim šamarčinu.

Čisto eksperimenta radi..
A posle ću da im objasnim da je to za njihovo dobro, jer se preterano plaše smrta.
 
Šta govori o nekome neka poruka koju je jako teško pregledati, pročitati (jer je quotovano more teksta, pa poruka ima jedno dva ipo metra dužine doke je srolate dole)
Na pdf-u Politika postoji jedan forumas koji kad postavi temu, obavezno ima citiran neki kilometarski tekst (iz nekog pouzdanog glasila), gde su bitne pojedinosti uvecane, boldovane, a ponekad i obojene u crveno. Kada postuje na tudjim temama nije nista kulturniji, kvotuje postove drugih forumasa (a ne stavlja ih u spojler, mada su neretko obimni) a svoj odgovor kuca najpre normalnim fontom, pa kako se zahuktava font se postepeno uvecana, bolduje i po potrebi boji.
Zamisljam ga kao coveka koji prilikom konverzacije licem u lice, za svaku sitnicu skace sa stolice, unosi se sagovorniku u lice, iskolacenih ociju, nabreklih zila na vratu, vazda na ivici infarkta i nervnog sloma.

A sad uopsteno, forumi su kao instant dopisivanje tj. chat sa malom zdrskom. U jednom trenutku se okupi mnogo ljudi oko neke vruce teme, svako bi da iznese svoje misljinje, da komentarise tudje i da neistomesljenicima ispravi vidike (citaj da im *ebe familiju). Nakon nekog vremena, stekne se neki opsti utisak o svakom forumasu ponaosob, oni slicni pocinju da se grupisu i kasnije vode svoje sajber ratove po celom forumu.
Za kulturu kao neku normu ponasanja ljudi ne daju pet para ni u stvarnom zivotu, internet komunikaciju da i ne spominjem. Svega ima u Bozijoj basti, mozemo samo da se naviknemo jedni na druge ili da se medjusobno poubijamo.
 
moje pisanije je sroceno tako da se JA izrazim najbolje sto sam mogao..i nije me briga da li imam pravopisnih i gramatickih gresaka ili sta sve ne kao i to da li ce uopste neko da razume i na koji nacin..
kome je stalo do mog misljenja udubice se i rastumaciti..kome nije stalo nemam ja sta da mu/joj objasnjavam i prilagodjavam svoj izraz i komunikaciju
jednostavno nemam strpljenja volje i zelje da nesto nekoma iznova i iznova objasnajvam a sto spada u bazne stvari koje bi trebalo i moralo da se znaju od strane svake osobe koja navodno drzi do sebe
 
moje pisanije je sroceno tako da se JA izrazim najbolje sto sam mogao..i nije me briga da li imam pravopisnih i gramatickih gresaka ili sta sve ne kao i to da li ce uopste neko da razume i na koji nacin..
kome je stalo do mog misljenja udubice se i rastumaciti..kome nije stalo nemam ja sta da mu/joj objasnjavam i prilagodjavam svoj izraz i komunikaciju
jednostavno nemam strpljenja volje i zelje da nesto nekoma iznova i iznova objasnajvam a sto spada u bazne stvari koje bi trebalo i moralo da se znaju od strane svake osobe koja navodno drzi do sebe

boldovao sam ono što mi je zaparalo oko i pitam se čemu onda takva komunikacija
 
s druge strane ako ja sebi dozvolim nekome da me uvuce u objasnjavanje posle svakog ciklusa pitanja i odgovora ja toj osobi predajem kontrolu nad svojim ponasanjem na forumu..tj prestajem da pisem ono sto ja hocu da napisem i pocnem da pisem ono sto neko hoce od mene da pisem
da ne pominjem one korisnike foruma koji se time vesto sluze da bi nekog zahebavali i osecali se superiornima phe
 
Ko što sam već napisala, a mislim baš ovde, frasove dobiVam od zareza posle kojih ne ide razmak. Znam da je opsesivno i kompulsivno, i ima malo veze s temom, ali oprostiću mnogo šta ako čovek stavlja razmak posle prokletog zareza.

Ako ne, onda mi je nepismen pa ma kakve mudrosti mrčio; i uopšte se neću smarati da ga pobliže čitam.

Mada, ako je razmak jedino što ga deli od budalaština; onda je samo idiot koji se, nekim čudom, naučio pismenosti.

p.s. pismenost nije isto što i pamet.
 
ne umanjujmo značaj forme
forma mnogo govori

u slučaju pp-a o vremenu i pažnji koju neko zavređuje ili ne

ispade da je teško naći pet minuta i napisati korektnu poruku nekome, pismo, šta god.
neki pišu pp-ove kao da odgovaraju sa motora..

ja ne obracam previse paznje na to. dovoljno je da mogu da procitam poruku. zato sto kada kucam duze textove ili dugo kucam pocinjem da pravim greske (najcesce zamenim mesta slovima u reci), koje i kada pregledam ne primetim, jer mozak cita onako kako treba da je napisano, bez obzira kako je napisano. ima ona 4a sa onim textom gde su samo prvo i poslednje slovo na mestu i to je potpuno tacno. mozak cita kako god da je napisano, bez obzira na red ostalih slova. plus zurba da sagovornik ne bi cekao.

al' ja vise tih problema nemam, zatvorila sma pp, barem ovde. :D
 
ja ne obracam previse paznje na to. dovoljno je da mogu da procitam poruku. zato sto kada kucam duze textove ili dugo kucam pocinjem da pravim greske (najcesce zamenim mesta slovima u reci), koje i kada pregledam ne primetim, jer mozak cita onako kako treba da je napisano, bez obzira kako je napisano. ima ona 4a sa onim textom gde su samo prvo i poslednje slovo na mestu i to je potpuno tacno. mozak cita kako god da je napisano, bez obzira na red ostalih slova. plus zurba da sagovornik ne bi cekao.

al' ja vise tih problema nemam, zatvorila sma pp, barem ovde. :D

ni ja nisam nekada obraćao previše pažnje na to, dok jednostavno nije počelo da skreće pažnju

stvar je prosta - ako nešto pišeš nekome, valjda ti je stalo da to neko i razume (inače je ceo postupak prilično besmislen)

ako ti u svom pisanju (zbog nepažnje, umora, žurbe, bilo čega) NE obratiš pažnju na razumljivost i čitkost, onda se opet vraćamo na pitanje - koliko ti je stalo da te neko razume i zašto uopšte pišeš.

primetio sam recimo jedu skraćenicu koja se odnedavno ustalila

to je skraćenica "pozzz.."

Ona svakako znači "pozdrav", ali eto..nekoga mrzi da otkuca ta tri slova, pa samo zadrži psrt na Z tasteru
ili mu je seljački ili suviše ozbiljno da upotrebi reč pravilno - pa je izokreće, mutira, ismejava.

Ili RIP (rest in peace). Pazi ti to, ovamo kao poštuješ nekoga, ali te svejedno mrzi da napišeš celu rečenicu, već i nju skratiš, jer iebiga, žuriš..

O greškama da i ne govorimo:

Ovakav vid komunikacije makar obezbeđuje da svako od nas pogleda pp još jednom pre nego ga pošalje i vidi da li ima nekih grešaka, nejasnoća isl

Ipak, to se ne radi, zašto? Ko će da "gubi vreme" na takve stvari (u prevodu: ko iebe sagovornika, ako oće da čita neka čita, ako neće..pa, opet ko ga iebe)

Interesantno je opet i to da u samom početku komunikacije, ljudi obično gledaju da picnu i licnu tekst, da ostvare utisak isl
Kasnije se to tu i tamo izliže međutim, sada se događa da neki već u prvom obraćanju imaju taj neki "ma boli me dupe za sve živo više" stav.

Možda se nekome čini kao sitničarenje, ali - ljudi su kao svetlost i vide se kroz sitne rupe.

Ono što se obrni okreni nameće kao sveopšti utisak, je da ljudi užasno žure
Skračuju, seku, brljaju - sve da bi što manje i kraće pisali.

Možda dolazi vreme kada ćemo se sporazumevati samo skraćenicama?
A još kasnije, signalima? Simbolima?
 

Back
Top