Psihologija ljudskog bića

Demijurg

Poznat
Banovan
Poruka
7.211
Psihologija svakog ljudskog bića gravitira oko života i smrti. Sve želje, strahovi, radosti i tuge, vitalnost i ambicije... donose se u odnosu na te dve osnovne pokretačke sile stvaranja i destrukcije. Ljudi stvaraju društva po meri svoje psihe (mravinjak je idealnije društvo od ljudske civilizacije), iz nje traže svoje mesto u zajednici, donose zaključke da li je život imao smisla ili ne, u odnosu na to da li su uspeli da postignu većinu stvari o kojima su maštali ili ne. Pitanje koje se postavlja je sledeće: kakvo bi bilo društvo u uslovima u kojima je svako ljudsko biće besmrtno? Kakvi bi bili zakoni, država, i filozofija svih tih osoba? Naravno, nije moguće, niti će ikada biti, ali ako bi bilo... Uzgred, oni koji vladaju svetom, naime najveći kriminalci koji uteruju stoku u torove (države), smatraju, sa punim pravom, da su vlasnici naših (vaših) života. Ukoliko tor (država) može da natera nekoga da služi vojsku, i maltretira ga godinu dana, a onda ga na silu pošalje u rat... to znači da je svako od nas, na žalost, vlasništvo tora (države) kome pripada po rođenju ili nekoj drugoj osnovi... Tužna istina.
 
Ako se pođe od pretpostavke da je mravinjak idealnija zajednica, onda ovo što pričaš i nije tužno. Mrav kome je posao da prenosi hranu neće nikada da pomisli da bi trebao da bude glavni i da duže bune i ustanke. Hoću da kažem, ako je to idealno onda svi trebamo da se pomirimo sa onim što nam je priroda dala, ako smo za manuelni rad da se ne mešamo u vođenje države, ako smo stvoreni za sport, da ne pišemo knjige, ...
 
Psihologija svakog ljudskog bića gravitira oko života i smrti. Sve želje, strahovi, radosti i tuge, vitalnost i ambicije... donose se u odnosu na te dve osnovne pokretačke sile stvaranja i destrukcije. Ljudi stvaraju društva po meri svoje psihe (mravinjak je idealnije društvo od ljudske civilizacije), iz nje traže svoje mesto u zajednici, donose zaključke da li je život imao smisla ili ne, u odnosu na to da li su uspeli da postignu većinu stvari o kojima su maštali ili ne. Pitanje koje se postavlja je sledeće: kakvo bi bilo društvo u uslovima u kojima je svako ljudsko biće besmrtno? Kakvi bi bili zakoni, država, i filozofija svih tih osoba? Naravno, nije moguće, niti će ikada biti, ali ako bi bilo... Uzgred, oni koji vladaju svetom, naime najveći kriminalci koji uteruju stoku u torove (države), smatraju, sa punim pravom, da su vlasnici naših (vaših) života. Ukoliko tor (država) može da natera nekoga da služi vojsku, i maltretira ga godinu dana, a onda ga na silu pošalje u rat... to znači da je svako od nas, na žalost, vlasništvo tora (države) kome pripada po rođenju ili nekoj drugoj osnovi... Tužna istina.

I šta bi se sad tebi trebalo reć, osim da neki misle kako ovo nije tema za psihologiju? Mada jeste. Naravno.

U uslovima u kojima bi svako ljudsko biće bilo besmrtno, više ne bi bilo ljudsko.

Javim ti kad postanem mali od Lothloriena. I ne više čovek.
 
A sex? Shta je sa sexom? Mene recimo pokretje samo i jedino sex! Mrzhnja? Ljubav? Nekoga pokretje bolest, nekoga pak strast kakva. No dobro. Mravinjak idealniji od ljudskog drushtva? Kako to mislish idealniji? Ako ti je idealno da se rodish kao radilica da zhivish kao radilica i da umresh kao radilica a da nikad nishta nisi radio osim radio onda nek bude da je idealniji mravinjak. Ljudi stvaraju drushtva po meri svoje psihe, kako ovo? Shta je u nashoj psihi recimo paralelaaaa kastama ili ministarstvu za ekologiju ili naslednim titulama shta je u psihi paralela vojnom roku? Niko ne vlada svetom, mozhda mozhe da se kazhe da pare vladaju svetom pa i to nije tachno u potpunosti, to shto neko vlada Evropom ne znachi da isti vlada Bangladeshom, a ako jedan vlada Evropom a drugi Bangladeshom zashto mislimo da bi saradjivali, nije li logichnije da bi se takmichili, chak i da vladaju nisu uvek vladali isti niti tje uvek vladati isti. No i da prihvatimo da neko vlada, zashto mislish da mozhe da te natera da idesh u rat? O kakvom ratu uopshte govorimo ako svet mozhe sebe da unishti u nekoliko vrelih sati? Ako, ili kad postanemo besmrtni verovatno tje prestati da nas dotiche sve shto nas danas tako frustrira.
 

Back
Top