Psihologija ljudi koji se venčavaju sa nekim kog ne vole nakon protoka vremena

Sukhoi t-50

Aktivan član
Banovan
Poruka
1.071
Poznajem devojku koja se udala za jednog starijeg muškarca, iz nekog osećaja sigurnosti. On nije toliko dobrostojeći, niti njoj nešto fali, nego se prosto opredelila za njega jer je bio u stanju da joj pruži normalan život, imao je sredjenu životnu situaciju itd. Na suprotnoj strani nije bilo nikoga drugog, a ona je odlučila da ne čeka, i uradila to. Sigurno ima još ovakvih slučajeva.

Šta je u glavama tih ljudi,a pobude mogu biti različite? Šta je tek u glavama onih ljudi koji se venčaju sa nekim zarad osećaja sigurnosti, a sa druge strane postoji neko ko ih voli? Da li kroz dvadesetak godina, kad sve prodje, kad više nisu mladi toliko, osete zgadjenost i nad tom osobom koja ih je tako prisvojila a da je realno nikad nisu voleli, da li osete zgadjenost nad dečurlijom koju su nakotili u takvim brakovima, dok ih gledaju kako idu u grad, ili trčkaraju po kući, te plodove lažne strasti i lažne prisnosti? Da li u glavama tih ljudi nastupi momenat kad pogledaju, nakon tog protoka vremena, oko sebe, i zapitaju se: "šta sam ovo je.bote uradio?"
 
ista psihologija koja cuci u glavama ljudi koji sljakaju svaki dan od 9 do 5 radi sigurnosti, ne radi ljubavi, ista ta psihologija cuci u glavama zena koje se udaju za muzeve koje ne vole a koji im pruzaju sigurnost (uz dodatnu racionalizaciju da ce ga kasnije zavoleti lol.) dakle, kompletna dominacija egzistencijalnog instinkta a.k.a. kukavicluk.

mada, realno, ne ocekujes valjda od zena da budu "gospodarice"? :mrgreen:
 
Poznajem devojku koja se udala za jednog starijeg muškarca, iz nekog osećaja sigurnosti. On nije toliko dobrostojeći, niti njoj nešto fali, nego se prosto opredelila za njega jer je bio u stanju da joj pruži normalan život, imao je sredjenu životnu situaciju itd. Na suprotnoj strani nije bilo nikoga drugog, a ona je odlučila da ne čeka, i uradila to. Sigurno ima još ovakvih slučajeva.

Šta je u glavama tih ljudi,a pobude mogu biti različite? Šta je tek u glavama onih ljudi koji se venčaju sa nekim zarad osećaja sigurnosti, a sa druge strane postoji neko ko ih voli? Da li kroz dvadesetak godina, kad sve prodje, kad više nisu mladi toliko, osete zgadjenost i nad tom osobom koja ih je tako prisvojila a da je realno nikad nisu voleli, da li osete zgadjenost nad dečurlijom koju su nakotili u takvim brakovima, dok ih gledaju kako idu u grad, ili trčkaraju po kući, te plodove lažne strasti i lažne prisnosti? Da li u glavama tih ljudi nastupi momenat kad pogledaju, nakon tog protoka vremena, oko sebe, i zapitaju se: "šta sam ovo je.bote uradio?"

Ne moraju da osete zgađenost, jer se prilagode i zavole osobu pored koje žive. Postoji i faktor navike.
Ipak govorimo o ženama (i muškarcima) koji su, pri ulasku u brak, osećali neku vrstu međusobne bliskosti, zar ne? Misim, nisu se venčavali sasvim ravnodušni ili puni mržnje ...
A deca ... prema deci se nikad se oseti "zgađenost", ma kakav da je partner.
Čovek može da se pita šta je uradio sa svojim životom, ali će za sebe uvek pronaći opravdanje, prilagoditi se i pokušavati da pronađe razloge za sreću i u svom hroničnom nezadovoljstvu.

E, da - ja sam se udala iz ljubavi.
 
Poznajem devojku koja se udala za jednog starijeg muškarca, iz nekog osećaja sigurnosti. On nije toliko dobrostojeći, niti njoj nešto fali, nego se prosto opredelila za njega jer je bio u stanju da joj pruži normalan život, imao je sredjenu životnu situaciju itd. Na suprotnoj strani nije bilo nikoga drugog, a ona je odlučila da ne čeka, i uradila to. Sigurno ima još ovakvih slučajeva.

Šta je u glavama tih ljudi,a pobude mogu biti različite? Šta je tek u glavama onih ljudi koji se venčaju sa nekim zarad osećaja sigurnosti, a sa druge strane postoji neko ko ih voli? Da li kroz dvadesetak godina, kad sve prodje, kad više nisu mladi toliko, osete zgadjenost i nad tom osobom koja ih je tako prisvojila a da je realno nikad nisu voleli, da li osete zgadjenost nad dečurlijom koju su nakotili u takvim brakovima, dok ih gledaju kako idu u grad, ili trčkaraju po kući, te plodove lažne strasti i lažne prisnosti? Da li u glavama tih ljudi nastupi momenat kad pogledaju, nakon tog protoka vremena, oko sebe, i zapitaju se: "šta sam ovo je.bote uradio?"

Nista tu novo nije,do pre jednog veka tako se i vencavalo,ugovoreni brakovi su bili nesto normalno.Tako da je to stari sistem koji je nestao prodorom demokratije u nase zivote.Lepo je kad sam biras i kad te srce nosi u bracnu luku,ali poslednjih pola veka imamo mnogo razvoda kao i veliki broj samaca,jer kad zaljubljenost prodje na povrsinu isplivaju sve mane partnera pa se kasno shvati da ljubav nije bila dovoljna za odrzanje braka.Ne znam,niti sam pobornik jednog niti drugog,jer su oba dve krajnosti üpa samim tim imaju velike mane,najbolje bi bilo naci neki model zlatne sredine.
 
Poznajem devojku koja se udala za jednog starijeg muškarca, iz nekog osećaja sigurnosti. On nije toliko dobrostojeći, niti njoj nešto fali, nego se prosto opredelila za njega jer je bio u stanju da joj pruži normalan život, imao je sredjenu životnu situaciju itd. Na suprotnoj strani nije bilo nikoga drugog, a ona je odlučila da ne čeka, i uradila to. Sigurno ima još ovakvih slučajeva.

Šta je u glavama tih ljudi,a pobude mogu biti različite? Šta je tek u glavama onih ljudi koji se venčaju sa nekim zarad osećaja sigurnosti, a sa druge strane postoji neko ko ih voli? Da li kroz dvadesetak godina, kad sve prodje, kad više nisu mladi toliko, osete zgadjenost i nad tom osobom koja ih je tako prisvojila a da je realno nikad nisu voleli, da li osete zgadjenost nad dečurlijom koju su nakotili u takvim brakovima, dok ih gledaju kako idu u grad, ili trčkaraju po kući, te plodove lažne strasti i lažne prisnosti? Da li u glavama tih ljudi nastupi momenat kad pogledaju, nakon tog protoka vremena, oko sebe, i zapitaju se: "šta sam ovo je.bote uradio?"
a, sa je u glavama onih ljudi koji se ludo zaljube i vencaju se nakon mesec dana takve duboke ljubavi? da li ocekuju da ce to osecanje da im "drzi" brak sledecih 50 godina? i da li "kroz dvadesetak godina, kad sve prodje, kad više nisu mladi toliko, osete zgadjenost i nad tom osobom koja ih je tako prisvojila a da je realno nikad nisu voleli, da li osete zgadjenost nad dečurlijom koju su nakotili u takvim brakovima, dok ih gledaju kako idu u grad, ili trčkaraju po kući, te plodove lažne strasti i lažne prisnosti? Da li u glavama tih ljudi nastupi momenat kad pogledaju, nakon tog protoka vremena, oko sebe, i zapitaju se: "šta sam ovo je.bote uradio?"
 
Poznajem devojku koja se udala za jednog starijeg muškarca, iz nekog osećaja sigurnosti. On nije toliko dobrostojeći, niti njoj nešto fali, nego se prosto opredelila za njega jer je bio u stanju da joj pruži normalan život, imao je sredjenu životnu situaciju itd. Na suprotnoj strani nije bilo nikoga drugog, a ona je odlučila da ne čeka, i uradila to. Sigurno ima još ovakvih slučajeva.

Šta je u glavama tih ljudi,a pobude mogu biti različite? Šta je tek u glavama onih ljudi koji se venčaju sa nekim zarad osećaja sigurnosti, a sa druge strane postoji neko ko ih voli? Da li kroz dvadesetak godina, kad sve prodje, kad više nisu mladi toliko, osete zgadjenost i nad tom osobom koja ih je tako prisvojila a da je realno nikad nisu voleli, da li osete zgadjenost nad dečurlijom koju su nakotili u takvim brakovima, dok ih gledaju kako idu u grad, ili trčkaraju po kući, te plodove lažne strasti i lažne prisnosti? Da li u glavama tih ljudi nastupi momenat kad pogledaju, nakon tog protoka vremena, oko sebe, i zapitaju se: "šta sam ovo je.bote uradio?"



bracnim vezivanjem svako od nas se ostvaruje u tom nekom svom segmentu, neko se skucava, neko postaje primarno roditelj, neko dobije sigurno rame za plakanje, neko gomilu materijalnog luxuza o kojem je mastao, neko neki drugi luksuz ili neophodnost.
ne osudjujem, koliko god da znam da razlika u godinama vise od 10, vise nije partnerska-emotivna veza vec nesto drugo, neki (pod)svesni nadomestik.

nekad ti lepse da pitas coveka sta mu konkretno treba, pare, "papiri"(tipa vize), posao, drustvo, psihoterapija, pa onda da mu pomognes direktno i bez zaobilaznica koje sve u procesu nepotrebno opterecuju , trose energiju i vreme a nista pametno ne donose.
nekad ni sam onaj ko slicno trazi nije svestan toga, vec mu ideja o zajednickom zivotu sa tom nekom/nekim donosi blazenstvo dusi/duhu, za koje je ubedjen da je to upravo ta ljubav, u stvari, samo(i vrlo cesto) dusevni predah od patnji u tom kontekstu zbivanja.
 
sve kukavice cvikaju od razocarenja zbog cega su spremne da urade bilo sta samo da bi ih izbegle, pa i da se postepeno samounistavaju (rintanje od 9 do 5, brak sa osobom koju ne volis, bolesna racionalnost itd itd itd.)

prva i osnovna lekcija za sve buduce generacije (ali ne sve generacije, jer moraju postojati i generacije koje ce sluziti te generacije lol) je da se nauce da cene smrt. znaci ideja da je smrt nesto sto mora po svaku cenu da se izbegava mora da se izbije iz glavu. cilj treba da bude instinkt tj. strast iliti flow, ne gola egzistencija.

bilo bi lepo kad bi postojala takva zena. koliko vekova treba da prodje da bi se odgajila jedna takva zena? ja cu do tada sigurno biti duboko u zemlju lol.
 
sve kukavice cvikaju od razocarenja zbog cega su spremne da urade bilo sta samo da bi ih izbegle, pa i da se postepeno samounistavaju (rintanje od 9 do 5, brak sa osobom koju ne volis, bolesna racionalnost itd itd itd.)

prva i osnovna lekcija za sve buduce generacije (ali ne sve generacije, jer moraju postojati i generacije koje ce sluziti te generacije lol) je da se nauce da cene smrt. znaci ideja da je smrt nesto sto mora po svaku cenu da se izbegava mora da se izbije iz glavu. cilj treba da bude instinkt tj. strast iliti flow, ne gola egzistencija.

bilo bi lepo kad bi postojala takva zena. koliko vekova treba da prodje da bi se odgajila jedna takva zena? ja cu do tada sigurno biti duboko u zemlju lol.

Šta misliš onda o nekoj curi koja je odrasla u nekoj siromašnoj porodici, život je nije mazio i ona je sprena na sve? takva mi deluje da više rizikuje i ne boji se 'smrti'.. jos ako je malo luda..i haa... ili grešim : )
 
kod siromasnih zena preuzimanje rizika je obicno samo drugi vid kompulzije, snazniji vid, priznajem, ali i dalje vid kompulzije, sto ce reci, nije prava strast, vec blokirana strast koju pokusavaju na silu da odblokiraju.

u oba slucaja rec je o mazohizmu: u prvom, zena trpi muza kog ne voli; u drugom, zena trpi puteve koji vode do osobe koju voli.
 
zapravo, ne mora da znaci da je snazniji vid kompulzije, zato sto se i u prvom i u drugom slucaju zena bori za odredjenu vrstu strasti: u prvom slucaju, strast je usmerena ka finansijskoj i fizickoj bezbednosti; u drugom slucaju, ka momku. dakle, tesko je reci koji vid kompulzije je snazniji, a i nebitno je: kompulzija je kompulzija, hocu reci, gov no je go vno :lol:
 
oni su se barem voleli.
vrlo su se voleli ako je trajalo mesec dana
Bolje i to nego ovo, makar je iskreno. Ne verujem da očekuju bilo šta, prosto su iskreni, pa dok traje-traje.

a, sto mislis da ovo nije iskreno? da li su samo pobude koje poticu iz srca iskrene? sta cemo onda ako je u pitanju ljubav prema materijalnom koja je nekoga dovela do braka? jel to onda iskeno? manje, ili vise od "ljubavi spram ljudskog bica"
buahahah
vi ko da imate 15 godina
mozda i imate, ebiga
 

Back
Top