andrijanaana994
Početnik
- Poruka
- 3
Imam problem... Do pre par dana bila sam potpuno ubedjena da zelim da upisem psihologiju, cak sam i pocela da pripremam prijemni... Zanima me klinicka psihologija, i rad sa mentalno obolelim osobama, a najvise psihoterapija, mozda otvaranje sopstvene ambulante za pomoc putem iste... Pored toga, oduvek me je privlacila pomisao da budem uspesan advokat, mozda cak i sudija ako bude srece, medjutim, kad god bih mislila o tome, isterala bih tu misao iz glave jer su mi svi pricali "vidi koliko ih ima, na svakom cosku advokat", pa nisam dozvoljavala sebi da dalje razmisljamo tome... Medjutim, kada sam napokon dozvolila sebi da napokon dobro promislim sve, videla sam da me ta ideja bez obzira na sve dosta privlaci, mozda podjednako kao i psihologija, mozda malo manje... Moju dilemu je, medjutim, pospesilo citanje iskustava diplomiranih psihologa koji ne mogu da nadju posao, rade kao sekretarice(konkretan primer ), i porucuju da se psih.studira iskljucivo iz ljubavi, i da se mora biti spremam da se ne radi u struci/radi za jako nisku platu i pored diplome i ostalog... Ja ne kazem da trazim neku ne znam kakvu platu, itd, ali s obzirom da mi se obe opcije svidjaju, sta bi bilo pametnije odluciti za svoju buducnost, jer ipak mi vece sanse za posao u struci i solidnu platu deluju u pravima... Jedem se vec danima, i nikako ne mogu da prelomim, a vreme je uveliko za pocetak priprema...://