Psihijatri, psiholozi i psihterapeuti, nadrilekari da ili ne?

gost 435342

Domaćin
Poruka
3.177
Da li imate iskustvo sa sličnim profesijama kao pacijent ili niste imali svakako a imate mišljenje, mislite li da li su kao nadrilekari ili nisu, jer iz ličnog iskustva i lekovi i psihoterapija se debelo plaćaju, ne pružaju nikakve garancije za uspeh, a mogu imati ozbiljne nuspojave po zdravlje? Osim toga, mnogi su lažni empate, a u stvari mogu biti ozbiljni manipulatori i prevaranti.
 
Da li imate iskustvo sa sličnim profesijama kao pacijent ili niste imali svakako a imate mišljenje, mislite li da li su kao nadrilekari ili nisu, jer iz ličnog iskustva i lekovi i psihoterapija se debelo plaćaju, ne pružaju nikakve garancije za uspeh, a mogu imati ozbiljne nuspojave po zdravlje? Osim toga, mnogi su lažni empate, a u stvari mogu biti ozbiljni manipulatori i prevaranti.
Uspeh nije zagarantovan nigde.
Kako moze covek psihijatar da bude nadrilekar?
Manipulatori su i bolesnici, empatiju tiu lekari svakako imaju kao si i koliko svi
drugi lekari, a lekovi koje oni prepisuju zaista su jeftini.
 
Ocekujemo cudo od njih, a i od nekih tableta, a nisu oni cudotvorci.
Ja nisam očekivao, očekivao sam ozdravljenje ili bar pobolšanje, a nije se desilo, još su i na mene prebacili krivicu, imao sam gomilu nuspojava, mnogo sam vremena i novca uložio, tako da sam totalno razočaran. Što je najgore promenio sam ih desetak i svi su slični, zbog nekih grešaka sa lekovima sam i bio na psihijatriji.
 
Ja nisam očekivao, očekivao sam ozdravljenje ili bar pobolšanje, a nije se desilo, još su i na mene prebacili krivicu, imao sam gomilu nuspojava, mnogo sam vremena i novca uložio, tako da sam totalno razočaran. Što je najgore promenio sam ih desetak i svi su slični, zbog nekih grešaka sa lekovima sam i bio na psihijatriji.
Po meni, ali ja nisam u tvojoj kozi, najbolja bi bila neka psihoterapija, razgovor, bez lekova, ali kazem
ne znam sta tebe muci i koliko su tvoje muke teske.
 
Svi imamo neke "poremecaje" samo zavisi koliko te to usporava u zivotu i radu,i da li mozes sam da se izboris sa tim.Nije sramota traziti pomoc ako je potrebna i tu nema niceg loseg.Definitivno nisu nadrilekari.Jedna od najtezih grana medicine.
I najkomplikovanija. Ja im ( psihijatrima) jedino zameram sto pacijentima daju silne lekove,
a od mnogih im bude jos gore ili stvaraju opasnu zavisnost.
 
Po meni, ali ja nisam u tvojoj kozi, najbolja bi bila neka psihoterapija, razgovor, bez lekova, ali kazem
ne znam sta tebe muci i koliko su tvoje muke teske.
Probao sam neke psihoterapije rebt, psihoanalizu, grupnu analiticku i kbt i tada sam skroz odlepio, kasnije sam prvi put zavrsio na psihijatriji, pa posle jos 2 puta, sada pijem manje lekova sam smanjujem psihoterapiju posto drzavni u mom gradu ne zele da me prime na pregled ili kada odem nisu u ambulanti.
 
Lekovi su tek upitni, njihov mehanizam delovanja u mozgu nije potpuno izrazen a mogu da naprave dodatne komplikacije sa nuspojavama, to su meni uradili sa pojedinim antipsihoticima.
Ja bih iz tvog pisanja ovde zakljucila da si ti sada na belom konju, sve si shvatio, a najvise da moras da se
uzdas samo u se i u svoje kljuse:)
 
Ja nisam očekivao, očekivao sam ozdravljenje ili bar pobolšanje, a nije se desilo, još su i na mene prebacili krivicu, imao sam gomilu nuspojava, mnogo sam vremena i novca uložio, tako da sam totalno razočaran. Što je najgore promenio sam ih desetak i svi su slični, zbog nekih grešaka sa lekovima sam i bio na psihijatriji.
Slazem se.... Ja imam "svog državnog lekara" i ne razumemo se baš.... Insistira i ljuti se kada kazem da mi taj i taj lek smeta... Da se osećam gore. Ali ne on i dalje insistira... Bila juče kod drugog psihijatra.. Ne znam ni sama zasto... Dal sam očekivala podršku, predlog za psihoterapiju... Ili grupnu bilo sta.... Dobila sam surovu istinu da mi svi anksiozni na zalost smo mnogo uskraćeni u zivotu da treba da se pomirimo sa tim... A ja u čudu. Ok istina je da se to stanje drzi pod kontrolom... Ali tako očajno kao mi tj nas zivot je ograničen u mnogim poljima ali zivimo. I naravno... Nov lekar i odmah njegova terapija... Umesto ksalola kojeg pijem... Daje mi isto alpazolam ali od nekog xy proizvodjača.
Druze moj. Use i u svoje kljuse. Ja ću se ipak drzati mog drzavno lekara... Ipak se znamo 4 ili 5 god.... S tim da o meni nista ne zna. Ali moram da imam izveštaje i moram da uzimam lekove... Eto.
 
Slazem se.... Ja imam "svog državnog lekara" i ne razumemo se baš.... Insistira i ljuti se kada kazem da mi taj i taj lek smeta... Da se osećam gore. Ali ne on i dalje insistira... Bila juče kod drugog psihijatra.. Ne znam ni sama zasto... Dal sam očekivala podršku, predlog za psihoterapiju... Ili grupnu bilo sta.... Dobila sam surovu istinu da mi svi anksiozni na zalost smo mnogo uskraćeni u zivotu da treba da se pomirimo sa tim... A ja u čudu. Ok istina je da se to stanje drzi pod kontrolom... Ali tako očajno kao mi tj nas zivot je ograničen u mnogim poljima ali zivimo. I naravno... Nov lekar i odmah njegova terapija... Umesto ksalola kojeg pijem... Daje mi isto alpazolam ali od nekog xy proizvodjača.
Druze moj. Use i u svoje kljuse. Ja ću se ipak drzati mog drzavno lekara... Ipak se znamo 4 ili 5 god.... S tim da o meni nista ne zna. Ali moram da imam izveštaje i moram da uzimam lekove... Eto.
:ok:
 
Da li imate iskustvo sa sličnim profesijama kao pacijent ili niste imali svakako a imate mišljenje, mislite li da li su kao nadrilekari ili nisu, jer iz ličnog iskustva i lekovi i psihoterapija se debelo plaćaju, ne pružaju nikakve garancije za uspeh, a mogu imati ozbiljne nuspojave po zdravlje? Osim toga, mnogi su lažni empate, a u stvari mogu biti ozbiljni manipulatori i prevaranti.
Za ovo podneblje su prikladniji veterinari, dreseri ili pedijatri.

Ako sam sebi nećeš i ne možeš da pomogneš teško da će te drugi izlečiti. Mogu eventualno da te usmere legalnom hemijom i to je to.
 
Da li imate iskustvo sa sličnim profesijama kao pacijent ili niste imali svakako a imate mišljenje, mislite li da li su kao nadrilekari ili nisu, jer iz ličnog iskustva i lekovi i psihoterapija se debelo plaćaju, ne pružaju nikakve garancije za uspeh, a mogu imati ozbiljne nuspojave po zdravlje? Osim toga, mnogi su lažni empate, a u stvari mogu biti ozbiljni manipulatori i prevaranti.
Psihijatri i psiholozi imaju trening da pomognu ljudima, bez obzira kakvi su. Plaćao sam psihijatra dvadeset godina da me uči toj
nauci pa znam....
Nuspojave nisu nikakve, radi se o čistom tumačenju i korekciji ponašanja savetima šta i kako u životu, uz lekove, ako pacijent
ne može sam da se kontroliše...
 
Znao sam da razni mentoli voze, ali sada i znamo da se oni u stvari tako leče


Kako vožnja automobila utiče na mentalno zdravlje

Osećaj nezavisnosti

80% onih koji uživaju u vožnji kaže da je to zato što im to daje “osećaj nezavisnosti“. Ali kao što smo već rekli, mnogo ljudi ne uživa u vožnji, što možda vuče korene iz auto-škole. Svi se sećamo nervoze koju smo osećali na početku dok smo još uvek učili paralelno parkiranje, ili čekanje na semaforima, što je naročito bilo komplikovano na uzbrdicama. Ali sav taj bes i frustracija, nestali su čim smo položili vožnju, pa mogli sami da izađemo na put i uživamo u vožnji.



Kao neiskusan vozač, malo je verovatno da ćete odmah krstariti Ferarijem ili Aston Martinom. Praktičniji izbor za početnika bila je recimo polovna Škoda Fabia, ali to vam tada uopšte nije bilo važno. Ono što se računalo bio je taj osećaj nezavisnosti, slobode da odlazite i dolazite onda kada poželite, kao i da razvozite svoje prijatelje. Na kraju krajeva, tako ste i otkrili da je vožnja zabavna.

Navala adrenalina



Adrenalin se definiše kao „hormon koji se oslobađa kao odgovor na stresnu, uzbudljivu, opasnu ili preteću situaciju. Ubrzava rad srca, povećava dotok krvi u mozak i mišiće i stimuliše telo da proizvodi šećer, koji će koristiti kao gorivo“. Kada sednete za volan brzog automobila kao što je na primer BMW 316 2.0 dizel automatik, to iskustvo treba da bude uzbudljivo, a ne stresno, opasno i preteće.

Ali, ne može se poreći nauka koja stoji iza senzacije, a taj adrenalin može učiniti da se osećate zaista živim. Luis Hamilton je često govorio o ogromnoj ulozi koju adrenalin igra u vožnji Formule 1. U redu, malo je verovatno da ćete se voziti po stazi brzinom od 300 km/h poput svetskog šampiona, ali pritiskanje papučice za gas je jedan od glavnih razloga zašto je vožnja tako zabavna.

Stvaranje uspomena



Ponekad se zadovoljstvo vožnje zapravo ne odnosi na sam čin, već na iskustva u kojima uživamo na putu. Bar 55% ljudi reći će da vožnja sa porodicom ili prijateljima može biti „posebno iskustvo“. Zbog toga ovih dana najbolji porodični automobili nisu samo oni sigurni i razumni, već i oni koji nude određeni stepen stila i sofisticiranosti.

Recimo, modeli kao što su Hyundai Tucson, Škoda Superb i Volvo XC90, su zabavni automobili za vožnju na velike udaljenosti, što znači da cela vaša porodica može lepo da se smesti i opusti. Igranje igrica, pevanje pesama i redovne pauze za užinu pomažu da se ojača veza među članovima porodice, ali i stvori uspomena koju ćete pamtiti i na koju ćete moći da se osvrnete u godinama koje dolaze. A pamtićete da ste uživali u vožnji čak i na dugim putovanjima.

Prilika za istraživanje

Termin „nedeljna vožnja“ pojavio se 1880-ih, kada su zemlje širom sveta prihvatile bicikl. To je značilo putovanje iz zadovoljstva, bez ikakve motivacije osim uživanja u lepom danu, mestu za razgledanje i ručku u prirodi.

Mnogo je ljudi koji vole da voze samo iz zabave, što znači skrenuti sa uobičajenih ruta. Za avanturističke duše, odlazak van puta je idealno bekstvo, a sedanje za volan Range Rover-a, VW Touareg-a ili Land Rover Defender-a može učiniti da se osećate kao da stojite na vrhu sveta, i to ne samo bog njihovog visokog položaja za vožnju.

Veliki deo onoga što vožnju čini zabavnom je prilika da istražite nova mesta i otkrijete sveže prizore i zvuke. Terensko vozilo može vam omogućiti upravo to, a proširenje vaših horizonata može vam pomoći da dodatno uživate u vožnji.

Prednosti vožnje automobila za mentalno zdravlje

Povremeno, svima nama treba malo „JA“ vremena. Psihološke koristi od provođenja vremena u samoći su dobro dokumentovane, a vožnja iz zabave je odličan način da to postignete. Ako vam je život u nekom momentu komplikovan, važno je da se povremeno isključite. A zašto to ne bi bilo upravo u vožnji po otvorenom putu?

Uz vožnju, možete slušati muziku, što može delovati opuštajuće. A možda biste samo vozili u tišini, da razbistrite glavu? Svima nama odgovara nešto drugo.

Naučnici su otkrili da ljudi koji voze iz zadovoljstva oslobađaju veće količine hormona zvanog dehidroepiandrosteron, koji se suprotstavlja stresu. Studija sa Univerziteta Kolumbija u Njujorku pokazala je da ne samo da vožnja može da pojača kognitivne funkcije, sprečavajući stanja poput demencije, već može i da zaustavi proces starenja.

U svojoj knjizi „Vreme vožnje“, profesorka Lin Pirs sa Univerziteta Lankaster otkriva da vožnja olakšava razmišljanje koje može biti povezano sa rešavanjem problema, meditacijom ili praktikovanjem svesnosti. Naravno, morate da se osećate udobno da biste se opustili.

Tekst je objavljen na sajtu Unirenta
 
Svi imamo neke "poremecaje" samo zavisi koliko te to usporava u zivotu i radu,i da li mozes sam da se izboris sa tim.Nije sramota traziti pomoc ako je potrebna i tu nema niceg loseg.Definitivno nisu nadrilekari.Jedna od najtezih grana medicine.
.....grana medicine u kojoj se sve prepliće, svaka osoba svoju dijagnozu, svoju šifru..u kojoj sve mož da bidne al ne mora da znači.
I najkomplikovanija. Ja im ( psihijatrima) jedino zameram sto pacijentima daju silne lekove,
a od mnogih im bude jos gore ili stvaraju opasnu zavisnost.
Ja im zamera, što se malo ili uopšte ne bave psihoterapijom, nego za lek moraš kod jednog čoveka, na psihoterapiju kod drugog.
možda i ja previše očekujem od psihijatra
 

Back
Top