Prve automoto trke u Srbiji

  • Začetnik teme Začetnik teme Nina
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Nina

Zlatna tastatura
Supermoderator
Poruka
388.920
Prve auto moto trke u Srbiji su održane u Beogradu , u nedelju 24.juna 1923. godine, na Banjici, na mestu današnjeg terena fudbalskog kluva „Rad“.Trku su organizovali članovi Srpskog auto kluba i mnogi volonteri, ljubitelji auto moto sporta. Trkama je prisustvovao Kralj Aleksandar Karadjordjević, sa tastom, rumunskim kraljem Ferdinandom.

Prva moto trka u Srbiji održana je 28. juna 1909. godine od Niša do Beograda, uz učešće 4. vozača, kada je pobedio g. Radivoje Pavlović, knjigovodja iz Žabara .

Jedan od najboljih i najpoznatijih motociklista u Beogradu, legendarni Deda Voja Ivanišević rođen je u ovom gradu 22. marta 1906.Bio je jedan od inicijatora za osnivanje moto-kluba u Beogradu, a 1928. godine postigao je prvu pobedu na trci na Avali, vozeći motocikl marke Sarolea. Zarazio je brzinom i Boška Milenkovića, učesnika Velike nagrade Beograda 1939.

Viđan je po ulicama Dorćola nadvijen nad svojim Nortonom, u ishabanom kožnom odelu i osamdesetih godina, dok su se u njegovoj radionici za popravku motora u Cara Uroša okupljali ljubitelji dvotočkaša. Poslednju trku vozio je kao sedamdesetogodišnjak na stazi Košutnjak. Na neke druge staze, nama nepoznate, odvezao se 5. maja 1990.

Na slici: Voja Ivanišević na DKW-u, Banjica 1930.

30052431_2136613746394913_4425543302532334918_o.jpg


Posle rata je moto i auto sport nastavio sa ekspanzijom. Vozilo se bukvalno svuda, motociklisti su dominirali, posebno beogradski inteletktualac Deda Voja Ivanišević, kao i njegov prijatelj čuveni profesor Mihailo Borisvljević iz Gornjeg Milanovca, koji je studirao mašinstvo u Nemačkoj i bio lični prijatelj Fredi Poršea. Trke motociklista su održavane u strogom centru Beograda, sa startom i ciljem na sred Knez Mihajlove ulice.Vozilo se opet oko stare Klemegdanske tvrdjave a medju automobilistima se isticao Milivoje Božić, koji je beležio fantastične rezultate na medjunarodnim brdskim i kružnim trkama, vozio je prvi desni motocikl u pratnji Josipa Broza Tita koji mu je kasnije i obezbedio jednog pravog „poršea 1500 rs“, kojim je Milivoje Božić oduševljavao publiku po Evropi, u Monci i Celtvegu, i koji je postao prvi Srbin nosilac medjunarodne licence.
 
Bio je to početak, a duh brzine, motociklizma i automobilizma, počeo je kao požar da zahvata celu Srbiju. Trke u početku uglavnom motociklističke su organizovane na mnogim mestima, na Avalskom drumu, na Košutnjaku, Zvezdari, po većim mestima Srbije i Vojvodine, Novom Sadu, Somboru, Subotici, Zrenjaninu, a u Beogradu je 23. maja 1938. godine održana Velika Dorćolska trka uz prisustvo čak oko 60.000 gledalaca. Vozili su motociklisti i automobilisti, start i cilj je bio kod škole na sredini Dušanove ulice, vozilo se do Kalemegdana pa levo uzbrdo, pa opet levo ulicama Dorćola, do krivina kod Bajlonijeve pijace i nazad. Zvezda dana je bio čuveni Boško Milenković sa fantastičnim „bugatijem“. Uspeh te trke naveo je čelnike Auto moto kluba Kraljevine Jugoslavije, one iz Beograda, da u saradnji sa „Politikom“ organizuju Prve beogradske medjunarodne automobilske motocikisticke trke. Bio je to neverovatni i nezaboravljeni Beogradski Grand Prix održan u nedelju 3.septembra 1939. kada je Drugi svetski rat, dva dane pre počeo da se širi. Brojke koje se vezuju za tu grandioznu trku su neverovatne. Te 1939. godine Beograd je imao oko 300.000 stanovnika, trku je pratilo čak oko 100.000 gledalaca, a oko 80.000 gledala je platilo ulaznicu. Trke su održane na stazi od kaldrme, dugačkoj 2794 metra, bilo je ukupno 9 trka motora i automobila, a šlag te sjajne manifestacije su bile trke bolida od po 480 i 500 KS, uz učešće tada najvećih svetskih asova, Nuvolarija,Brauhića,Milera i Langa, trke bolida „auto union“ i „mercedes“. Pobednik, Italijan Tacio Nu Volari je u svom „auto unionu“ od 3000 kubika i 12 cilindara, sa kompresorom, jedan krug oko Kališa obišao za samo 74 sekunde, dok je prosečna brzina bila skoro 131 km. na sat a maksimalna kod Kule Nebojše oko 220 na sat.

10987224976_c5f0774817_c.jpg
 
trke-1.jpg


Početkom šezdesetih godina kada se cela zemlja zaljubila u malog „fiću“, rodjenog 18.novembra 1955. godine, poznati novinar i hokejaški sudija, voditelj čuvene emisije Radio Beograda „Vreme sporta i razonode“, Predrag Knežević-Kneža, počeo je sa svojim istomišljenicima da organizuje trke na Beogrdskom sajmištu a zatim i na levoj obali Save, na Ušću dve reke. Od tih prvih šezdesetih godina zapravo počinje istorija Ušća, gde su se nadmetali i motociklisti i automobilisti. Medju motociklistima je blistao i čuveni Jovica Paliković, kojeg velika većina naših poznavaoca auto moto sporta smatra najkompletnijim vozacem svih vremena.Jovica Paliković je 1965. vozio motocikl „dukati“ u klasi 250 kubika i bio Šampion Jugoslavije. a kasnije počeo da beleži zlatne pobede na trkama, relijima, na Monte Karlu, na maratonskim relijima oko Evrope.

Tri godine za redom na Ušću je održana Velika Nagrada Beograda, 1967. 1968. i 1969. godine koja je bodovana za Kup Evrope, a učestvovali su najpoznatiji vozači, Austrijanac Kvesteri i Peter, Nemci Kremer i Peš, Britanci Ratklif i Hendli, Italijani Mercario, Djunti, Pasoti Pjanta, Penikoni,Gali, Spartako i dr.

Ušće je postalo istinski hram Jugoslovenskog automobilizma. Nema šampiona koji se nije predstavio na Ušću. Kompletna zagrebačko hrvatska škola predvodjena Šverkom,Štrokom, Regvartom,Ivančićem,Filipovićem i drugim, zatim bosansko hercegovački asovi Alihodžić, Kuvalja,Nose, Kadić,Bečar, crnogorska elita, Braća Aćimić, Baničević,Kosać,Djurović mi drugi, slovenački automobilisti Urbančić,Milavec, Šuster, Što se tiče SRBIJE, spisak vozača koji su vozili na Ušču je zaista veliki, a pored mnogih valja pomenuti Boleta Boškjovića,Branimira Periča,Acu Todorovića,Branka Nadja,Bobana Atanackovića,Marjana Kulundžića, Pavla Komnenovića,Ljubišu Milenkovića,Miodraga Djelmaša i drugi. i veliki broj ostalih mladjih asova koju su prikazivali svoju veštinu po krivinama našeg Ušća.

Za kraj uvek, malo pikanterije. Mnogi nisu čuli da su na Ušću vozila trojicaasova formule jedan Najpre Arturo Mercario,zatim Injacio Djunti, i Niki Lauda..
http://www.mojsvetbrzine.rs/2014/10/usce-prica-o-auto-moto-trkama/
 
Ušće je znalo biti baš opasno. Onomad sam gledao trku kad je Slovenac Franc Jerančič izleteo i pravo u publiku. Promašio me je za koji metar. Vozio je beli Audi 80. Bio je čuveni vozač, učestvovao je i u Formuli 2. To je bilo ako se dobro sećam 1984.
Zanimljivo je da ima ćerku koja se zove Nina. Ona je takođe učestvovala na auto trkama.
 
Poslednja izmena:
Bio je to početak, a duh brzine, motociklizma i automobilizma, počeo je kao požar da zahvata celu Srbiju. Trke u početku uglavnom motociklističke su organizovane na mnogim mestima, na Avalskom drumu, na Košutnjaku, Zvezdari, po većim mestima Srbije i Vojvodine, Novom Sadu, Somboru, Subotici, Zrenjaninu, a u Beogradu je 23. maja 1938. godine održana Velika Dorćolska trka uz prisustvo čak oko 60.000 gledalaca. Vozili su motociklisti i automobilisti, start i cilj je bio kod škole na sredini Dušanove ulice, vozilo se do Kalemegdana pa levo uzbrdo, pa opet levo ulicama Dorćola, do krivina kod Bajlonijeve pijace i nazad. Zvezda dana je bio čuveni Boško Milenković sa fantastičnim „bugatijem“. Uspeh te trke naveo je čelnike Auto moto kluba Kraljevine Jugoslavije, one iz Beograda, da u saradnji sa „Politikom“ organizuju Prve beogradske medjunarodne automobilske motocikisticke trke. Bio je to neverovatni i nezaboravljeni Beogradski Grand Prix održan u nedelju 3.septembra 1939. kada je Drugi svetski rat, dva dane pre počeo da se širi. Brojke koje se vezuju za tu grandioznu trku su neverovatne. Te 1939. godine Beograd je imao oko 300.000 stanovnika, trku je pratilo čak oko 100.000 gledalaca, a oko 80.000 gledala je platilo ulaznicu. Trke su održane na stazi od kaldrme, dugačkoj 2794 metra, bilo je ukupno 9 trka motora i automobila, a šlag te sjajne manifestacije su bile trke bolida od po 480 i 500 KS, uz učešće tada najvećih svetskih asova, Nuvolarija,Brauhića,Milera i Langa, trke bolida „auto union“ i „mercedes“. Pobednik, Italijan Tacio Nu Volari je u svom „auto unionu“ od 3000 kubika i 12 cilindara, sa kompresorom, jedan krug oko Kališa obišao za samo 74 sekunde, dok je prosečna brzina bila skoro 131 km. na sat a maksimalna kod Kule Nebojše oko 220 na sat.

Pogledajte prilog 1108010
Колико разумем, траса трке по Дорћолу би требала да буде отприлике оваква:

trka.jpg

Претпостављам овај наранџасти круг, можда мало шире, обележемо са браон.

Место старта/циља је сасвим јасно описано са "код школе", што би требало да се разликује од зграде гимназије, која је зидана баш у наведено време.

Место почетка трке је раскрсница четири пута - дорт јол - по чему је овај део и добио име :aha2:
 

Back
Top