Gedeon
Veoma poznat
- Poruka
- 14.643
— Geronda, da je li opravdano osećati neku vrstu težine u duši nakon ispovesti?
— Zašto osećati ikakvu vrstu težine? Ispravnom ispovesti briše se sve staro. Otvaraju se nove "kreditne knjižice". Dolazi Božja blagodat i čovek se potpuno menja. Zbunjenost, gorčina i duhovna teskoba nestaju, a dolaze tišina i mir. Ta je promena toliko uočljiva čak i izvana da nekima savetujem da se fotografišu pre i posle ispovesti, kako bi se i oni mogli uveriti u ovu dobru promenu koja im se dogodila.
Uostalom, unutrašnje duhovno stanje čoveka odražava se na njegovom licu. Svete tajne Crkve čine čuda. Približavajući se Bogočoveku Isusu Hristu, čovek sam postaje bog [po blagodati], usled čega zrači svetlošću, a božanska blagodat je daje drugima.
— Geronda, to znači, odmah nakon iskrene ispovesti, da pokajani oseća radost?
— Ne uvek. U početku možda nećete osećati radost, ali onda će se radost postepeno roditi u vama. Nakon ispovesti, pokajniku je potrebna iskreno priznanje [da mu je Bog iskazao milost]. Treba se osećati kao čovek kome je dug oprošten, a on, iz pobožnosti, oseća zahvalnost i dužnost prema svom dobročinitelju. Zahvali Bogu, ali istovremeno doživi reči psalma: "... bezakonje svoje ja znam i greh je moj stalno preda mnom" [Ps. 50:5], kako ne bi popustio sebi i ne bi ponovo upao u iste grehe.
- Geronda, negde sam pročitao da će nas u budućem životu demoni mučiti čak i zbog jedne zle misli koju nismo ispovedili.
- Gle, kada čovek, pokajavši se i ne nameravajući ništa skrivati, ispriča svom ispovedniku o onome čega se seća, onda je stvar zatvorena - demoni nemaju moć nad njim. Međutim, ako neke od svojih greha ne ispovedi svesno, onda će za te grehe patiti u sledećem životu.
- Geronda, ako čovek, ispovedivši svoje mladenačke grehe, ponovo razmišlja o njima i pati, da li je taj stav prema gresima ispravan?
— Ako je čovek, duboko tugujući zbog svojih mladenačkih greha, priznao te grehe, onda nema razloga za patnju, jer mu je, od trenutka kada je o tim gresima govorio u ispovesti, Bog oprostio. Nakon toga, nema potrebe da se prisećaš svojih starih, posebno plotskih (telesnih) greha, jer ti to može naštetiti. Na primer, tokom bitke granata padne pored vojnika, ali Bog štiti tog vojnika i granata ne eksplodira. Ali onda bitka završava, vojnik pronalazi neeksplodiranu granatu, podiže je, počinje je vrteti, proučavati sa znatiželjom - i na kraju ga granata rastrga na komadiće ne u bitki, već nakon nje.
Prevod sa ruskog "Gedeon".
— Zašto osećati ikakvu vrstu težine? Ispravnom ispovesti briše se sve staro. Otvaraju se nove "kreditne knjižice". Dolazi Božja blagodat i čovek se potpuno menja. Zbunjenost, gorčina i duhovna teskoba nestaju, a dolaze tišina i mir. Ta je promena toliko uočljiva čak i izvana da nekima savetujem da se fotografišu pre i posle ispovesti, kako bi se i oni mogli uveriti u ovu dobru promenu koja im se dogodila.
Uostalom, unutrašnje duhovno stanje čoveka odražava se na njegovom licu. Svete tajne Crkve čine čuda. Približavajući se Bogočoveku Isusu Hristu, čovek sam postaje bog [po blagodati], usled čega zrači svetlošću, a božanska blagodat je daje drugima.
— Geronda, to znači, odmah nakon iskrene ispovesti, da pokajani oseća radost?
— Ne uvek. U početku možda nećete osećati radost, ali onda će se radost postepeno roditi u vama. Nakon ispovesti, pokajniku je potrebna iskreno priznanje [da mu je Bog iskazao milost]. Treba se osećati kao čovek kome je dug oprošten, a on, iz pobožnosti, oseća zahvalnost i dužnost prema svom dobročinitelju. Zahvali Bogu, ali istovremeno doživi reči psalma: "... bezakonje svoje ja znam i greh je moj stalno preda mnom" [Ps. 50:5], kako ne bi popustio sebi i ne bi ponovo upao u iste grehe.
- Geronda, negde sam pročitao da će nas u budućem životu demoni mučiti čak i zbog jedne zle misli koju nismo ispovedili.
- Gle, kada čovek, pokajavši se i ne nameravajući ništa skrivati, ispriča svom ispovedniku o onome čega se seća, onda je stvar zatvorena - demoni nemaju moć nad njim. Međutim, ako neke od svojih greha ne ispovedi svesno, onda će za te grehe patiti u sledećem životu.
- Geronda, ako čovek, ispovedivši svoje mladenačke grehe, ponovo razmišlja o njima i pati, da li je taj stav prema gresima ispravan?
— Ako je čovek, duboko tugujući zbog svojih mladenačkih greha, priznao te grehe, onda nema razloga za patnju, jer mu je, od trenutka kada je o tim gresima govorio u ispovesti, Bog oprostio. Nakon toga, nema potrebe da se prisećaš svojih starih, posebno plotskih (telesnih) greha, jer ti to može naštetiti. Na primer, tokom bitke granata padne pored vojnika, ali Bog štiti tog vojnika i granata ne eksplodira. Ali onda bitka završava, vojnik pronalazi neeksplodiranu granatu, podiže je, počinje je vrteti, proučavati sa znatiželjom - i na kraju ga granata rastrga na komadiće ne u bitki, već nakon nje.
Prevod sa ruskog "Gedeon".
Poslednja izmena: