Poreklo:
Reč "nafora" potiče od grčke reči "αντίδωρον" (antidoron), što znači "umesto dara". To ukazuje da se nafora deli kao zamena za Svete Darove, odnosno Telo i Krv Hristovu, za one koji se nisu pričestili.
Upotreba:
Nafora se uzima na kraju Svete liturgije, obično tako što se prilazi svešteniku koji je deli, prima na desni dlan prekrštenih ruku, celiva se ruka sveštenika, a zatim se nafora jede.
Značenje:
Nafora je sveti hleb, blagoslovljen od strane sveštenika, i simbolizuje zajedništvo vernika sa Bogom i jedni sa drugima.
Običaji:
Nafora se obično jede na prazan želudac, pre bilo kog drugog obroka, i smatra se da je treba jesti sa posebnim strahopoštovanjem. Takođe, može se poneti kući i podeliti sa onima koji nisu bili na službi.