nikada ne mozes da saznas odgovore ako ih sama ne nadjes... ako ti ih drugi sapne, to je samo prevara... ono o cemu ti pricas nije prozimanje (sto, iskreno, bas i nema neke prevelike veze sa temom)... to je imitiranje... e, sad... moj intelekt je isuvise sicusan da ulazim u rasprave tipa: "da li ima razvoja bez dijalektike i bez uticaja spolja"... mislim da je to jako nebitno, u principu... takvi razgovori uopste... svima se nama blizi ista stvar... kraj... pre ili kasnije, zavrsicemo svi... to je cela istina... i takve stvari su potpuno nebitne... jedino sto se racuna je, na primer, osmeh deteta... zagrljaj neke drage osobe... radost zbog najobicnijeg soka popijenog sa prijateljima... lep zalazak sunca... a taj isti zalazak niko ne moze da nam opise jednako lepo, kao da smo ga sami videli... ko to shvati, mnogo mu manje treba da bude srecan... ko to samo cuje od nekog, falice mu nesto... uvek... i, nije uvek covek sebican ako drzi do sebe... to moze jednostavno da znaci da veruje u sebe... (spor mi net)...