provokatori napadaju samo u coporu?

Poruka
3.797
Pozdrav! :)

Pokušavam kratko pitanje postaviti,ali da ga ne obrišu moderatori ako bude prekratko. Dakle ljudovi dragi...Koliko muških poznanika poznajete (možda i ženskih) koji kad ste nasamo,ponašaju se normalno,da kažem da nisu napadni i sve je okej. Međutim,dodajte tu još jedno ili dvoje ljudi,stvar se menja. Postaju provokatori,napadaju,dobiju osobine vašaka,krpelja,buva,parazita i slično. Grickaju,ujedaju,bodu na kvarno. Neću da dužim temu,zanima me psihička pozadina cele priče jer ne shvatam o čemu se zapravo radi. Ne poznam taj način funksionisanja,pa ako zna neko malo dublje da pojasni ovaj fenomen. Evo sad malo u stilu Milorada Marića. Jel su to kompleksi,jel to pokušaj lečenja nekih starih rana,šta je to? :)
 
  • Podržavam
Reactions: DUH
Poznajem jednog takvog. Kad mu treba pomoc onda je dobar, u drustvu voli da provocira i proziva. Delimicno je sklon i nasilju. Prvo sam mislila da je sve to sala, da je u sustini dobar, sad vise ne mislim tako, mislim da je dvolican tako da smo sad na distanci i odnos je cisto poslovan. Takve osobe imaju blazi poremecaj po mom misljenju, puni su besa.
 
Licno delujem iskljucivo sam,ne volim ``atmosferu copora``,cak je i bolje ako naspram sebe imam copor.
I otkud to da je neko krpelj,buva gricka ili ujeda samo ako se nekome suprostavlja.
Volim da provociram ljude da bih iz njih izvukao ono najgore,da im vidim pravo lice,da iskazu ono podsvesno,da vidim i drugu stranu medalje,nema tu nekih kompleksa i lecenja nekih starih rana.Volim psiholoski da se poigravam sa ljudima.Naravno nikada nasilje,samo reci i dialog...
 
Licno delujem iskljucivo sam,ne volim ``atmosferu copora``,cak je i bolje ako naspram sebe imam copor.
I otkud to da je neko krpelj,buva gricka ili ujeda samo ako se nekome suprostavlja.
Volim da provociram ljude da bih iz njih izvukao ono najgore,da im vidim pravo lice,da iskazu ono podsvesno,da vidim i drugu stranu medalje,nema tu nekih kompleksa i lecenja nekih starih rana.Volim psiholoski da se poigravam sa ljudima.Naravno nikada nasilje,samo reci i dialog...
Petre - yebivetre! Voliš psihološki da se poigravaš sa ljudima?
Veoma opasna igrica! Čudan si ti čovek!
 
Hmm,u redu. Kao dete kome su majka i otac komandovali sta da radi jos od detinjstva,a verovatno jos komanduju. Hvala na odgovoru.
Aco! Ti bi želeo instant lekciju iz psihologije, a? A to je lekcija koju godinama uče i usavršavaju studenti, budući psiholozi...
Drugo, nisi shvatio jednu rečenicu koju ti je uputio "Crni"...

Evo ti malo drugačiji odgovor, možda će ti biti jasniji...
Screenshot_1.png


Aco, ako ti treba pojašnjenje, javi se na pp
;)
 
Ta različitost u postupanju potiče od morala krda i problematične ličnosti pojedinca koji je maltretiran. Prosto kad su sami siledžija osobi nema šta da dokazuje, medjutim kad se nadju u društvu (ukoliko ta osoba ima status crne ovce ili luzera) sledi maltretiranje zarad obezbedjivanja socijalnog statusa i svrstavanja uz socijalno prihvaćenije jedinke.

Lično sam nekoliko puta to preživeo, iz mog iskustva jedini način da se tome stane na put jeste fizički obračun, i to što agresivniji, kako bi se shvatila ozbiljnost situacije. U suprotnom maltretiranje traje unedogled.
 
Petre - yebivetre! Voliš psihološki da se poigravaš sa ljudima?
Veoma opasna igrica! Čudan si ti čovek!
Ne mirisem one ``nalickane``bezgresne,koji tvrde da nemaju mana koji su saglasni sa svima,sa takvim najvise volim da se igram i da ih cackam,lazni moralisti su isto na tapetu,znas ono poznajes neku zensku osobu koju je pregazio ko god je hteo i sada kada se udala pocne da prica o moralu,ili bivseg lopova koji drzi predavanja o postenju.Nije nikakva sramota prizati da si lopov ili da nisi moralan,za mene je jedini greh ubiti drugog coveka,to nikada sebi ne bi mogao da oprostim a ni drugima.
Znam da je opasna igrica ali volim da je igram.
Problem je u tome sto volim iskrene ljude koji otvoreno pricaju o svojim manama,fantazijama,perverzijama, znas one koji sebe krive za svoj neuspeh,ljudi koji su sagledali svoju unutrasnjost svoju losu stranu i nemaju problema da pricaju o tome,volim ih zato sto sam ja takav.
Ovu svoju karakteristiku nikada ne koristim da bi nekoga prevario ili ponizio,nego samo da bi mu pokazao da covek treba da bude iskren do svojih krajnjih granica.NPR.clanovi plemena Masai nikada ne lazu u takvoj bi zajednici bi mogao da zivim.
 
Ta različitost u postupanju potiče od morala krda i problematične ličnosti pojedinca koji je maltretiran. Prosto kad su sami siledžija osobi nema šta da dokazuje, medjutim kad se nadju u društvu (ukoliko ta osoba ima status crne ovce ili luzera) sledi maltretiranje zarad obezbedjivanja socijalnog statusa i svrstavanja uz socijalno prihvaćenije jedinke.

Lično sam nekoliko puta to preživeo, iz mog iskustva jedini način da se tome stane na put jeste fizički obračun, i to što agresivniji, kako bi se shvatila ozbiljnost situacije. U suprotnom maltretiranje traje unedogled.

znam nekoliko ekstremnih slucajeva kojima ne smes rec da kazes,jer su poznati da na takva "bockanja" odmah skacu,psuju i udaraju,cak i za izuzetno sitne stvari koje mozda i nisu uvredljive. a ovi paraziti koji vole da bockaju,njima ne smeju ni rec da kazu. cini mi se da svi postajemo besni sve vise i vise. nagomilava se bes u narodu,nesto nece da izadje na dobro...sazkavace nas kapitalizam i ispljuvati.
 
Jel ovo godina kretenskih tema?
Ti si neki prvokator? :)
Ne mislim da je sve to problematicno, ljudi su slabi i ne vole da se zameraju. Cesto, zele samo da budu zanimljivi tom nekom prepoznatom "coporu". Covek jeste coporativno bice, svi vole da su zasticeni snagom copora.
Primer su ti razni strajkovi i setnje ili ratovi, bune...primer su naselja, gde se ljudi osecaju sigurniji nego da zive udaljeni jedni od drugih....
Tacno znam na kakve ljude mislis, slabe koji svoje slabosti moraju da sakriju pred coporom, pa skrecu paznju na druge za koje misle da im to nece smetati, mada znaju da napadaju i slabije, ali je to redje.
Razlog je slabost i ne treba traziti posebne sablone ili psihicke probleme, mozda socijalne ili civilizacijske....
 
Ti si neki prvokator? :)
Ne mislim da je sve to problematicno, ljudi su slabi i ne vole da se zameraju. Cesto, zele samo da budu zanimljivi tom nekom prepoznatom "coporu". Covek jeste coporativno bice, svi vole da su zasticeni snagom copora.
Primer su ti razni strajkovi i setnje ili ratovi, bune...primer su naselja, gde se ljudi osecaju sigurniji nego da zive udaljeni jedni od drugih....
Tacno znam na kakve ljude mislis, slabe koji svoje slabosti moraju da sakriju pred coporom, pa skrecu paznju na druge za koje misle da im to nece smetati, mada znaju da napadaju i slabije, ali je to redje.
Razlog je slabost i ne treba traziti posebne sablone ili psihicke probleme, mozda socijalne ili civilizacijske....
Da, jesam, problem?

Ne razumem ostatak tvog posta, a obzirom na temu. Tačno je sve što si rekao, mada i dalje ne vidim kakve to veze ima s temom. Osim u smilsu da problem uopšte nije psihološki, već kulturološki, antropološki, ili kako god.
 
Pozdrav! :)

Pokušavam kratko pitanje postaviti,ali da ga ne obrišu moderatori ako bude prekratko. Dakle ljudovi dragi...Koliko muških poznanika poznajete (možda i ženskih) koji kad ste nasamo,ponašaju se normalno,da kažem da nisu napadni i sve je okej. Međutim,dodajte tu još jedno ili dvoje ljudi,stvar se menja. Postaju provokatori,napadaju,dobiju osobine vašaka,krpelja,buva,parazita i slično. Grickaju,ujedaju,bodu na kvarno. Neću da dužim temu,zanima me psihička pozadina cele priče jer ne shvatam o čemu se zapravo radi. Ne poznam taj način funksionisanja,pa ako zna neko malo dublje da pojasni ovaj fenomen. Evo sad malo u stilu Milorada Marića. Jel su to kompleksi,jel to pokušaj lečenja nekih starih rana,šta je to? :)
Zli napadaju u coporu.
A kakav je to psihicki poremecaj je nebitno...
To je obicno skup razmih stvari, kompleksa, straha, ega,
frustracija, nemoci...
Dobri ljudi te nece sigurno napasti ni kada se razlikuju misljanja, shvatanja
Tako da to je odsustvo dobra...
 
Zli napadaju u coporu.
A kakav je to psihicki poremecaj je nebitno...
To je obicno skup razmih stvari, kompleksa, straha, ega,
frustracija, nemoci...
Dobri ljudi te nece sigurno napasti ni kada se razlikuju misljanja, shvatanja
Tako da to je odsustvo dobra...
Zli ne moraju napasti u čoporu. Znam zle ljude koji su sasvim lepo radili sami, i, štaviše, nisu hteli nikoga da im pomaže. Jer su "znali" da su oni najbolji u tome.

To uopšte nije nikakv psihički poremećaj. "Zlo" se nigde ne vodi ko psihički poremećaj, jer nije. Dobri ljudi mogu biti "zli" usled određenih okolnosti (imaš masu holivudskih filmova na tu temu) i "zli" ljudi ponekad mogu ispast dobri ako se tako desi " (Dickens).

Ostatak posta je skroz subjektivan, temeljen na iskustvu koje je vrlo malo i suženo i uglavnom poetično. Odnosno, nimalo relevantno. Osim ko pesmarica, za prikupljanje citata velikana i slične detinjarije.
 

Back
Top