Kulkiver
Ističe se
- Poruka
- 2.117
постите ha-nokri.он је Мађар који сигурно машта о независној војводини која би се касније припојила Мађарској итд...
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Do koje mere nas je kulturoloshki komunizam unishtio moze se lepo videti na primeru recimo ako uporedish da smo shto se pisaca tiche spali sa Andrica i Crnjanskog na ovog nesrecnika i Marka Vidojkovica.Tuga.
I sad se takav intelektualni otpad nashao nekome da prosipa mudrosti.
Do koje mere nas je kulturoloshki komunizam unishtio moze se lepo videti na primeru recimo ako uporedish da smo shto se pisaca tiche spali sa Andrica i Crnjanskog na ovog nesrecnika i Marka Vidojkovica.Tuga.
I sad se takav intelektualni otpad nashao nekome da prosipa mudrosti.
Kvalitet napisanog ne sporim, jer nisam ni knjizevni kriticar niti smatram da je narucito bitan za temu. Na kraju krajeva, meni je svaki modernizam u umetnosti stran, ali to je pitanje ukusa.
Ovde se radi o Peri, Miki ili Vidojkovicu kao politicki svesnom piscu, sa naglaskom na ovo prvo.
Bilo je takvih koliko hoces i ranije, a mogu da se kladim da nekima znas i imena.
ne znam ovo za politikantstvo i profesionalizam, ali mali je zesci retard.
Vladimir Arsenijević
Kosovo (ni)je Srbija
Kosovo je svakako bilo ali više nije i u budućnosti evidentno neće biti srpsko, ali Srbija je bila, ostala i biće očigledno još dugo – zemlja s druge strane ogledala
Od kada je 17. 2. 2008. Kosovo proglasilo nezavisnost, Srbija je stupila u krajnju fazu svog poslovično problematičnog odnosa s realnošću. Stoga mi se čini da je danas važnije nego ikad služiti se jezikom koji ne ispušta iz vida činjeničnu stvarnost i u lokalnu memosferu, zagađenu tolikim glupostima i mitovima, ubaciti i jednu notornu istinu koju u poslednjih dvadesetak dana niko od domaćih opinionmakera se ne usuđuje da izgovori, a koja nam je, kolektivnog mentalnog zdravlja radi, preko potrebna.
Evo te rečenice: Kosovo nije Srbija.
I to je neoboriva činjenica, svidela se ona nekom ili ne.
Devedeset odsto tamošnjeg stanovništva albanske je nacionalnosti i praktično niko od njih ne želi da živi u bilo kakvoj državnoj zajednici sa Srbijom. Nemoguće je i neodgovorno ne poštovati tako nedvosmisleno iskazanu volju nadmoćne većine pa otud proizlazi da bi je valjalo i formalno priznati.
Ali, Srbija neprestano tvrdi da se to nikada neće dogoditi! Kosovo je naša „kolevka”, a to što je ono ujedno i nečiji „dom” nas slabo zanima.
Ovde se otpor zdravom razumu nameće kao elementarna dužnost i stvar čistog patriotizma.
Živimo u čudnim vremenima,a sav njihov ludački naboj sažet je u rečenici koju je nedavno izgovorio jedan naš istaknuti političar: „Nije vreme za Srbiju da bude racionalna!”
Ma šta ko da tvrdio – Kosovo je Srbija!
I tačka!!!
Ali, nema tu ničeg čudnog, zapravo. Sve se to neizostavno događa kad god i gde god dođe do tako ogromnog poremećaja percepcije i rezonovanja, a ta provalija ovde kod nas otvara se i raste nezaustavljivo još od Miloševićevih dana.
Krajnje je deprimirajuće živeti ovde i gledati kako vreme neumitno odmiče. Ne deli nas još mnogo od desetogodišnjice najvećeg razočaranja u savremenoj srpskoj istoriji poznatog kao „5. oktobar”. Stvari teško da će se do tada bitno popraviti – ne treba biti prorok pa pretpostaviti da bi lako mogle da budu i gore nego što su danas.
Biće to jedna krajnje tužna svečanost – desetogodišnjica naše velike i propuštene prilike.
Sve te godine Srbija je ipak mogla i morala bolje da iskoristi.
Kosovo je svakako bilo ali više nije i u budućnosti evidentno neće biti srpsko, ali Srbija je bila, ostala i biće očigledno još dugo – Zemlja s druge strane ogledala. Tužno je, nepodnošljivo je biti u ovako bednim odnosima s kompletnim bližim i daljim okruženjem. Nije u redu biti ovako sam. Ako ste, na primer, u svađi sa svim ukućanima ili komšijama, logično bi bilo da se zapitate šta to nije u redu s vama i zašto vam odnosi sa drugima ne polaze od ruke?
Međutim, Srbi to, većinom, ne vide tako. Uvek su i jedino za sve drugi krivi, a nama preostaje da se nezrelo durimo i ponavljamo svoje male i sve nebitnije „istine” u tom nepravednom svetu koji, s nama ili bez nas, nezaustavljivo grabi napred.
Zato bih želeo da ponovim još jednom, dva puta, pa i sto puta ako treba: Kosovo nije Srbija.
Kosovo je nova nezavisna država na tlu bivše Jugoslavije. Ime joj je Republika Kosovo (orig. Republik Kosova) i priznale su je mnoge države. A isto bi trebalo da učinimo i mi.
I to ne zato da bismo se povinovali pritisku međunarodne zajednice već zato što bismo time priznali volju većinskog, albanskog stanovništva te zemlje i ujedno pokazali da smo u dosluhu s realnošću. Imamo puno pravo da nam se ta volja ne dopada, ali uputno bi bilo navikavati se na novo stanje stvari, a pre je uvek bolje nego kasnije.
U svemu tome političari, svakako, igraju najveću ulogu i nose najdublju odgovornost. Oni su dužni da se, u ime svih nas, prvi suoče sa stvarnošću i potraže najbolja rešenja. Bilo bi zaista sjajno kad bi se Srbija posvetila jednoj daleko svrsishodnijoj politici koja priznaje stvarnost, bavi se rešavanjem a ne gomilanjem problema i, ukratko, čini naše živote boljima.
Kad bi, konačno, stupila s one strane ogledala.
Jer, možda to baš i nije toliko nemoguće?
Možda bismo samo morali da resetujemo opšteprihvaćeni način mišljenja i potrudimo se da sve ovo što nam se događa uvidimo kao istorijsku neminovnost, ma koliko bolnu, te da konačno otpočnemo neophodan proces opamećivanja i odgovornog suočavanja s realnošću?
Možda bismo morali da prihvatimo činjenicu da je očito kucnuo čas u kom Srbija mora da nauči da živi bez svoje „kolevke”?
Da je došlo vreme da Srbija – odraste.
Vladimir Arsenijević
[objavljeno: 13-03-2008.]
Што би реко Радован III ''Дивим ти се до имбецилности''.
Жалосно је што свако данас може да баљезга шта му се прохте, да напише пар реченица, притом данима размишља о њима и метафори, и да се све то објави у неком листу, или на телевизији, и још приде нађу се таман њих неколико који се успале толико да почињу да размишљају озбиљно да дотичном подигну неколико споменика у славу и сећање на тако мудре речи и дивном тексту, који је за њих реалност какву до сада нико никад није описао........ Алал му вера......:shock::shock::shock:
To znači da ako bi nam po nekoliko puta pustio film kako spaljujete onolike srpske kuće i crkve, mi bi trebali da počenemo isto tako da palimo sve što je srpsko, nije dovoljno ponavljati gluposti kao što je vaše paljenje kuća i ovog tipa koji želi rezultate etničkog čišćenja koje ste sproveli da podvede pod konačan rezultat, treba biti glup i pokvaren da bi tako nešto prihvatio.ja bih ovaj tekst dao nekima da ga citaju po nekoliko puta dnevno 14 dana, [kao i svakom bolesniku, naveo bih da se lek mora iskoristiti u celosti inace efekat leka nema pravo dejstvo] nakon svakog citanja da razmisljaju na glas o tome sta su shvatili, i sta im se ne dopada u tom tekstu. i samo da dodam, ne mora da znaci da ce lek delovati, jer ako bolesnik nemazelju za zivotom, nijedan lek mu ne moze po moci
Wau...Ninova nagrada.Yebesh nagradu koju neko kao Dobrica Cosic dobije 2 puta.A ako je on dobar pisac ja sam Andzelina Dzoli.
Da, da, sve je tako što kažeš, Albanci bi preuzeli vlast u Srbiji, ali jbga, bili su skromni pa nisu hteli da vladaju Srbijom. Odakle li vam naviru sve te ideje?Evo jednog hipotetickog razmisljanja, sta bi bilo kad bi bilo.
A sta da su u proteklom periodu kosovski albanci rekli ovako:
OK Kosovo je Srbija, ne interesuje nas nikakva autonomija,
priznajemo centralnu srpsku vlast i hocemo da ucestvujemo na republickim izborima za Skupstinu Srbije.
I lepo, uzevsi u obzir ovaj nas katastrofalni natalitet i razjedinjenost stranacku,
oni lepo sa albancima iz presevske doline, muslimanima iz raske oblasti i svim ostalim nacionalnim manjinama,
ladno dobiju vecinu u parlamentu i formiraju vladu Srbije.![]()