Pocetkom XVI veka, na rimski episkopski presto zaseo je Lav X, covek za koga se tvrdi da je dao izjave poput "svet hoce da bude varan, pa varajmo ga" ili "prica o Isusu Nazarecaninu donela je puno koristi rimskoj stolici". Ovaj bankar iz Rima je imao odlicnu ideju da naplati pogresna ucenja koja su se nagomilala na zapadu.
Trebalo je dosta para da se zavrsi zapoceta katedrala sv. Petra u Rimu, pa je papa Lav X odlucio da rasproda "visak dobrih dela" kojima je po svojoj umisljenoj vlasti raspolagao. U tu svrhu, zapocela je bestidna rasprodaja "indulgencija" (oprostajnica), cijom kupovinom se navodno moglo opravdati ne samo za prethodne, vec i za buduce grehe!?
Dominikanski monah Jovan Tecel iz okoline Vitenberga je bio posebno "marketinski" nastrojen, sto je sablaznilo mnoge intelektualce, medju kojima i profesora teologije na univerzitetu u Vitenbergu Martina Lutera. Luter je krajem oktobra 1517. godine napisao svojih cuvenih 95 teza protiv indulgencija i prikovao ih na vrata vitenberskog hrama. Ovim je zapocela velika pobuna - Reformacija iz koje se rodio Protestantizam.
Luter je pokusao da se dijalogom intelektualno suprotstavi lukavim rimskim prevarantima koji su sebe nazivali "rimski teolozi". Medju njima je bio istaknut dr Johan Ek, vest sholasticar, koji je Lutera saterao u cosak. Ekova taktika je bila veoma vesta. Skrenuo je temu sa indulgencija na potrebu dobrih dela za spasenje i Luter je zagrizao mamac.
Umesto da ostane dosledan u osudjivanju indulgencija, Luter se nevesto i pogresno suprotstavio ociglenoj vezi izmedju dobrih dela i spasenja. Doduse, jos je istaknuti zapadni teolog Avgustin iz V veka imao problema sa tim, a Luter je bio monah avgustinskog reda... Verovao je u predestinaciju (kasnije se malo korigovao) i potpuno odsustvo slobodne volje nakon greha. Ocigledno, ni njemu samom nije bilo sasvim jasno o cemu je zapravo rec.
Rimski "teolozi" su ovo vesto iskoristili i potpuno porazili Lutera citirajuci odluke Vaseljenskih Sabora i predanje. U ocaju, on se pozvao na autoritet Svetog Pisma, navodeci delove poslanice Rimljanima i zatrazio dokaz iz Svetog Pisma za potrebu dela za spasenje. Dr Jovan Ek se pobednicki nasmejao i citirao poslanicu apostola Jakova 2:26 "vera bez dela je mrtva, kao telo bez duha". Sah mat!
U ocaju, Luter se na kraju odrice i samog Svetog Pisma. Za poslanicu apostola Jakova tada je u besu rekao da je "prazna poput slame". Kasnije je pisao da je ova poslanica "nedostojna apostolskog duha", a 1522. godine pise sledece:
"On (apostol Jakov) hoce da obori one koji se nadaju na veru bez dela, no buduci suvise slab po umu, razumevanju i reci za svoj zadatak, on izvrce Sveto Pismo i na taj nacin uprevo protivreci Pavlu i svemu sv. Pismu, starajuci se da odrzavanjem zakona dostigne ono sto su apostoli uspesno vrsili ljubavlju. Radi toga, ne stavljam ovu poslanicu medju rukovodne knjige u mojoj Bibliji."
Ovako bezumne reci ne zasluzuju previse komentara...
Osim toga, svoje "postovanje" prema poslanicama apostola Pavla Luter je pokazao menjajuci tekst Svetog Pisma u poslanici Rimljanima 3:28. "Smatramo, naime, da se covek opravdava verom bez dela zakona". Luter je dodao "-samo- verom" i dospeo pod osudu same Biblije koju je navodno postovao [Otk 22:18,19]
Nazalost, nije smogao snage i mudrosti da sagleda svoju gresku - trebalo je da se suprotstavi indulgencijama, a ne doktrinama i teologiji koju nije najbolje poznavao. Gordost ga je dovela do toga da svoj autoritet postavi iznad Svetoga Pisma, svetog Pavla i apostola Jakova za koga predanje kaze da su ga cak i Jevreji nazivali pravednikom.
Tako je nastala Sola Scriptura.
Iz gordosti i neznanja.
Trebalo je dosta para da se zavrsi zapoceta katedrala sv. Petra u Rimu, pa je papa Lav X odlucio da rasproda "visak dobrih dela" kojima je po svojoj umisljenoj vlasti raspolagao. U tu svrhu, zapocela je bestidna rasprodaja "indulgencija" (oprostajnica), cijom kupovinom se navodno moglo opravdati ne samo za prethodne, vec i za buduce grehe!?
Dominikanski monah Jovan Tecel iz okoline Vitenberga je bio posebno "marketinski" nastrojen, sto je sablaznilo mnoge intelektualce, medju kojima i profesora teologije na univerzitetu u Vitenbergu Martina Lutera. Luter je krajem oktobra 1517. godine napisao svojih cuvenih 95 teza protiv indulgencija i prikovao ih na vrata vitenberskog hrama. Ovim je zapocela velika pobuna - Reformacija iz koje se rodio Protestantizam.
Luter je pokusao da se dijalogom intelektualno suprotstavi lukavim rimskim prevarantima koji su sebe nazivali "rimski teolozi". Medju njima je bio istaknut dr Johan Ek, vest sholasticar, koji je Lutera saterao u cosak. Ekova taktika je bila veoma vesta. Skrenuo je temu sa indulgencija na potrebu dobrih dela za spasenje i Luter je zagrizao mamac.
Umesto da ostane dosledan u osudjivanju indulgencija, Luter se nevesto i pogresno suprotstavio ociglenoj vezi izmedju dobrih dela i spasenja. Doduse, jos je istaknuti zapadni teolog Avgustin iz V veka imao problema sa tim, a Luter je bio monah avgustinskog reda... Verovao je u predestinaciju (kasnije se malo korigovao) i potpuno odsustvo slobodne volje nakon greha. Ocigledno, ni njemu samom nije bilo sasvim jasno o cemu je zapravo rec.
Rimski "teolozi" su ovo vesto iskoristili i potpuno porazili Lutera citirajuci odluke Vaseljenskih Sabora i predanje. U ocaju, on se pozvao na autoritet Svetog Pisma, navodeci delove poslanice Rimljanima i zatrazio dokaz iz Svetog Pisma za potrebu dela za spasenje. Dr Jovan Ek se pobednicki nasmejao i citirao poslanicu apostola Jakova 2:26 "vera bez dela je mrtva, kao telo bez duha". Sah mat!
U ocaju, Luter se na kraju odrice i samog Svetog Pisma. Za poslanicu apostola Jakova tada je u besu rekao da je "prazna poput slame". Kasnije je pisao da je ova poslanica "nedostojna apostolskog duha", a 1522. godine pise sledece:
"On (apostol Jakov) hoce da obori one koji se nadaju na veru bez dela, no buduci suvise slab po umu, razumevanju i reci za svoj zadatak, on izvrce Sveto Pismo i na taj nacin uprevo protivreci Pavlu i svemu sv. Pismu, starajuci se da odrzavanjem zakona dostigne ono sto su apostoli uspesno vrsili ljubavlju. Radi toga, ne stavljam ovu poslanicu medju rukovodne knjige u mojoj Bibliji."
Ovako bezumne reci ne zasluzuju previse komentara...
Osim toga, svoje "postovanje" prema poslanicama apostola Pavla Luter je pokazao menjajuci tekst Svetog Pisma u poslanici Rimljanima 3:28. "Smatramo, naime, da se covek opravdava verom bez dela zakona". Luter je dodao "-samo- verom" i dospeo pod osudu same Biblije koju je navodno postovao [Otk 22:18,19]
Nazalost, nije smogao snage i mudrosti da sagleda svoju gresku - trebalo je da se suprotstavi indulgencijama, a ne doktrinama i teologiji koju nije najbolje poznavao. Gordost ga je dovela do toga da svoj autoritet postavi iznad Svetoga Pisma, svetog Pavla i apostola Jakova za koga predanje kaze da su ga cak i Jevreji nazivali pravednikom.
Tako je nastala Sola Scriptura.
Iz gordosti i neznanja.
