..i opet je imala potrebu da mu pise..da izlije na papiru svoje emocije, zelje, razmisljanja... Uobicajeni pocetak svakok pisma.."Zdravo"..malo prostora i osecaj da sve stane u jednu recenicu. Al to je nemoguce...mora da krene redom. Od proslosti, sadasnjosti, buducnosti. Recenice se redjaju a misli jurnule kao da se takmice koja ce pre da dodirne beli papir. Imala je toliko toga sto bi napisala, al je ipak pazila na stil da pismo ima svoj pocetak, zadrzaj i kraj.
Bio je deo njene proslosti, daleko u sadasnjosti a nevidljiv u buducnosti. Odjednom se zapitala.."Dali on oseca da mu sad pise?", " Dali u mislima opet gleda njene oci koje ce mu sve reci?".
Pisala je dugo, uzela vec drugi list papira i iznosila svoja osecanja. Proslost je bila izlivena casa...sadasnjost joj je donela i lepe i tuzne trenutke . Borila se sa bolom u dusi zbog neocekivane bolesti svoje mame, posla koji nije ni malo jednostavan i bog koga na neko vreme mora da napusti dom, prijatelje grad u kome je odrasla i dozviela toliko lepih a i ruznih stvari. Buducnost je neizvesna i zove je da lagano krene prema njoj. Nije osetila kako vreme prolazi, koliko je dugo pisala. U podsvesti je videla njegov lik..tamo..daleko..negde gde je rponasao zaborav.
Uzela je papirnu maramicu da na papiru istapka vlaznost poneke suze koja je pala i razmrljala po neko slovo.
U potpisu je stavila samo prvo slovo svog imena..dovoljno.
Sklopila je oba lista papira, stavila u omot i bas kad je zelela da napse adresu....postala je svesna da je nema. Otvorila je fioku svog pisaceg stola izvadila jednu crvenu fasciklu i ostavila pismo u njoj,..pismo koje nikad nece stici na adresu nekog koga je tako malo poznavala.
Mora da se sprema, pakuje....i krene prema buducnosti sa koferima punim proslosti.
Bio je deo njene proslosti, daleko u sadasnjosti a nevidljiv u buducnosti. Odjednom se zapitala.."Dali on oseca da mu sad pise?", " Dali u mislima opet gleda njene oci koje ce mu sve reci?".
Pisala je dugo, uzela vec drugi list papira i iznosila svoja osecanja. Proslost je bila izlivena casa...sadasnjost joj je donela i lepe i tuzne trenutke . Borila se sa bolom u dusi zbog neocekivane bolesti svoje mame, posla koji nije ni malo jednostavan i bog koga na neko vreme mora da napusti dom, prijatelje grad u kome je odrasla i dozviela toliko lepih a i ruznih stvari. Buducnost je neizvesna i zove je da lagano krene prema njoj. Nije osetila kako vreme prolazi, koliko je dugo pisala. U podsvesti je videla njegov lik..tamo..daleko..negde gde je rponasao zaborav.
Uzela je papirnu maramicu da na papiru istapka vlaznost poneke suze koja je pala i razmrljala po neko slovo.
U potpisu je stavila samo prvo slovo svog imena..dovoljno.
Sklopila je oba lista papira, stavila u omot i bas kad je zelela da napse adresu....postala je svesna da je nema. Otvorila je fioku svog pisaceg stola izvadila jednu crvenu fasciklu i ostavila pismo u njoj,..pismo koje nikad nece stici na adresu nekog koga je tako malo poznavala.
Mora da se sprema, pakuje....i krene prema buducnosti sa koferima punim proslosti.