Promisao i osuda

Nemam bas spreman odgovor...osudjujem kada nemam drugu opciju, u varijanti namere, smislene povrede nekih razumnih pravila pristojnosti koja su mi bliska a zaista nalazim da su bazicna.

Volim kada me misli ne opterecuju a kada cujem nesto lose poremetim svoj mir. Ne znam kako ovo drugacije moze da se napise a da ne izgubi kontekst ali iza odrasle, verbalno razvijene osobe se krije mastovito, krhko dete koje lomi prste jer ne zna kako ce se film zavrsiti. Iz tog razloga izbegavam lagana tracarenja koja jesu krajnje bezazlena ali previse me opseda ono sto cujem pa kasnije valjam, valjam i povredjujem svoj prostor bespotrebnim analizama o ljudima koji mi nisu bliski. Pokusavam da se zastitim pa se desi ponekad da se udaljim od ljudi jer ne mogu da podnesem njihovu promenu koju ne osudjujem ali mi ne prija pa nakon osude same sebe sto mi ne prija obicno napravim distancu.

Ne gode mi kritike jer sam verna svom razumu. Kada gresim, znam, znam, sve znam ne staj mi na muku...tako nekako. Kao sto verujem u svoj, tako verujem i u razum drugih ljudi pa ce kritiku od mene odrasli cuti vrlo retko...da ne kazem nikada, nije nikada ali je retko...

Na prvi pogled formiram obicno simpatiju a kako ce tesko doci do bliskog, prijateljskog odnosa u stanju sam da se dugo zadrzim na simpatiji i jednoj finoj, vazdusastoj prijatnosti koju osecam kraj drugih ljudi. Osobe koje mi cine dan lepsim pokusavam da zadrzim osmehom te ne ulazim u detalje koji se ticu njihove privatnosti, niti lako pruzam svoju.

Najvaznije mi je kako drugi ljudi zrace i da li nam se poklapaju varnice, da li se nalaze na slicnim nivoima ili se promasuju u prostoru potpuno.
Ukoliko zracimo slicno, rado cu uzeti neki deo coveka koji nije kompletan moralni uzor.
 
vec smo naceli temu o osudjivanju drugih,pa bih da nastavimo u tom pravcu.pitanja su sledeca:
-da li osudjujete druge? zavisi za šta
-da li volite da Vas osudjuju? jebbe mi se
-gde je granica izmedju dobronamerne kritike i osude? ne znam
-da li se vodite tudjim misljenjem o nekoj osobi ili iskljucivo svojim? svojim
-da li misljenje formirate i pre nego sto upoznate neku osobu? ne
-ako misljenje formirate kasnije,koliko Vam je potrebno za to formiranje? dve rečenice
-mislite li da neko utice na Vase misljenje o nekoj osobi? ne
-da li zakljucke donosite na osnovu samo jedne recenice,a sa osobom prvi put razgovarate? za jednu rečenicu ne mogu, al za dve tri mogu okvirnmo u grubim crtama
-da li pokusavate da razgovore sa osobama shvatite iz njihove perspektive ("sta je taj neko hteo da kaze ili je mislio pod tim i tim") ili njihov razgovor prebacujete u svoj nacin razmisljanja i shvatate kako Vi mislite da treba? ovo drugo

ne morate da odgovarate po redu i na sva pitanja,ona su tu samo da bi vas usmerila. :)

hvala
 
1) Osudjujem, ili eto kriticki sam nastrojen, poredim sa mojim sistemom vrednosti akcije drugih sa kojima planiram da se druzim / provodim vreme. Donosim sud i o "nekom tamo" ali taj "neko tamo" i nije toliko bitan ako je prevario zenu, prokockao platu ili sta vec
2) Ironicno, ne, jer bio sam u takvoj situaciju da mi prepisuju epitete koje nemam (a i one koje imam) sve na osnovu jednog iskustva, nije lep osecaj
3) Razlika je u tome kako to kazes. Tipa, "mislim da previse pijes, mozda bi malo trebao/la da smanjis malo" je dobronamerna kritika. Osuda bi bila "pijanico, iz kafane moraju da te dovlace kuci, stoko pijana". E sad, verovatno i dobronamerna kritika postane osuda nekada.
4) Kako kada, obicno se slazem sto se misljenja tica sa meni bliskim ljudima, tako da nemam taj problem.
5) Ako se gega kao patka, gace kao patka, verovatno je patka, tako da formiram pre nego sto dobro upoznam tu osobu. Desi se nekada da vidim nesto dobro u toj osobi, neke kvalitete koje cenim, ali opet, patka sa dobrim kvalitetima je patka. Primera radi, ako neko psuje k'o kocijas, a ovako voli zivotinje, fina je osoba i pazljiva, ne menja cinjenicu da i dalje psuje k'o kocijas.
6) Uticu jedino moja prethodna iskustva, jednostavno trazim sablone. Ljudi sa kojima sam blizak dele slican sistem vrednosti i vrednujemo slicne ljude, tako da tesko mogu da mi promene misljenje kada je slicno.
7) Cesto da. Ekstremni primer ali da mi neko kaze "bio sam u zatvoru" sigurno necu biti otvorenog uma, vec cu doneti neki sud tipa "da li je taj covek opasan, kriminalac, ubica". Drugacije je kada ti neko kaze "e, kladim se, 200 din mesecno maksimalno" a drugo je kada ti kaze "kladim se, pa 3 puta nedeljno, ne pitaj me koliko dugujem". Jedna recenica moze da me izbaci iz takta, mada ako vidim druge kvalitete koje cenim prvo, mozda i ne padne osuda.
8) Gledam kroz svoju perspektivu, sta bi ja uradio, ako ne bih tako, pa vracamo se na stavku broj 1.
 
vec smo naceli temu o osudjivanju drugih,pa bih da nastavimo u tom pravcu.pitanja su sledeca:
-da li osudjujete druge?
-da li volite da Vas osudjuju?
-gde je granica izmedju dobronamerne kritike i osude?
-da li se vodite tudjim misljenjem o nekoj osobi ili iskljucivo svojim?
-da li misljenje formirate i pre nego sto upoznate neku osobu?
-ako misljenje formirate kasnije,koliko Vam je potrebno za to formiranje?
-mislite li da neko utice na Vase misljenje o nekoj osobi?
-da li zakljucke donosite na osnovu samo jedne recenice,a sa osobom prvi put razgovarate?
-da li pokusavate da razgovore sa osobama shvatite iz njihove perspektive ("sta je taj neko hteo da kaze ili je mislio pod tim i tim") ili njihov razgovor prebacujete u svoj nacin razmisljanja i shvatate kako Vi mislite da treba?

ne morate da odgovarate po redu i na sva pitanja,ona su tu samo da bi vas usmerila. :)

Ma ne osudjujem nikog, mozda nekad ovako virtuelno laprdam...
Ko sam ja da nekom sudim ili da ga karakterisem.
Svako ima glavu, nek misli.
 
vec smo naceli temu o osudjivanju drugih,pa bih da nastavimo u tom pravcu.pitanja su sledeca:
-da li osudjujete druge?
-da li volite da Vas osudjuju?
-gde je granica izmedju dobronamerne kritike i osude?
-da li se vodite tudjim misljenjem o nekoj osobi ili iskljucivo svojim?
-da li misljenje formirate i pre nego sto upoznate neku osobu?
-ako misljenje formirate kasnije,koliko Vam je potrebno za to formiranje?
-mislite li da neko utice na Vase misljenje o nekoj osobi?
-da li zakljucke donosite na osnovu samo jedne recenice,a sa osobom prvi put razgovarate?
-da li pokusavate da razgovore sa osobama shvatite iz njihove perspektive ("sta je taj neko hteo da kaze ili je mislio pod tim i tim") ili njihov razgovor prebacujete u svoj nacin razmisljanja i shvatate kako Vi mislite da treba?

ne morate da odgovarate po redu i na sva pitanja,ona su tu samo da bi vas usmerila. :)

1. Осуђујем. :lol: АЛИ !!, никад кад су животне одлуке у питању. Вероватно сам и на том нивоу некад судила и правила се паметна, одавно више не.
Сходно томе, не волим да ми се неко ни меша, нити анализира животне изборе.
Граница добронамерне критике и осуде је дефинисана мојим системом вредности. Критика може формално да буде упакован као добронамерна али ако осетим малициозност, то је осуда.
Ја себе не сматрам лошим човеком. Не чиним ником зло, посебно не плански. Према томе, танка је линија између осуде тј. петљања у мој живот и добронамерне критике.
Не дозвољавам ни најрођенијима да ми говоре како шта треба у животу да одрађујем.

2. Мишљење о другима формирам на различите начине. Некад ми је довољан један став, некад вршим ревизије после 2-3 године познанства. Немам универзалан рецепт.
Нисам поводљива. Али волим да чујем искуства других, ставим их у неку од ''фиока'' и кад дође време задржим или одбацим.

3. Увек се трудим да сагледавам из туђе перспективе. Али то радим накнадно. Не можемо аутоматски и да водимо дијалог и да разматрамо позадину, осим ако није нека специфична ситуација у питању, па се мора применити тај рецепт.
 
vec smo naceli temu o osudjivanju drugih,pa bih da nastavimo u tom pravcu.pitanja su sledeca:
-da li osudjujete druge?
-da li volite da Vas osudjuju?
-gde je granica izmedju dobronamerne kritike i osude?
-da li se vodite tudjim misljenjem o nekoj osobi ili iskljucivo svojim?
-da li misljenje formirate i pre nego sto upoznate neku osobu?
-ako misljenje formirate kasnije,koliko Vam je potrebno za to formiranje?
-mislite li da neko utice na Vase misljenje o nekoj osobi?
-da li zakljucke donosite na osnovu samo jedne recenice,a sa osobom prvi put razgovarate?
-da li pokusavate da razgovore sa osobama shvatite iz njihove perspektive ("sta je taj neko hteo da kaze ili je mislio pod tim i tim") ili njihov razgovor prebacujete u svoj nacin razmisljanja i shvatate kako Vi mislite da treba?

ne morate da odgovarate po redu i na sva pitanja,ona su tu samo da bi vas usmerila. :)

Tendenciozna su pitanja. Kako mogu da formiram mišljenje o nekoj osobi ako je ne poznajem. Mogu da imam stav, recimo, na osnovu neki tvojih iskaza i tvrdnji i da smatram da je tvoje mišljne o nečemu mnogo pametnim, glupim, površnim i tome slično, ali o tebi kao osobi ne mogu da steknem mišljenje na osnovu nekih samo iskaza. Dugo vremena je potrebno.

Da, pokušavam da stvari sagledam i sa aspekta drugih ljudi, što se kaže, različitih diskursa.
 
napisala sam,pitanja su samo smernice za vase odgovore.htela sam da uz pomoc njih shvatite poentu price.ne morate na svako da odgovarate pojedinacno.kome je lakse,neka tako odgovara.napisi sta ti prvo padne na pamet na ovu temu.

Onda da predefinisem odgovor.

Nemam naviku da olako osudjujem ljude.Cak cesto i trazim razlog za odredjene postupke.medjutim,za neka dela je tesko naci logicno objasnjenje i ona zasluzuju osudu.Kao na primer onaj tip sto je ubio onu devojcicu iz Subotice na primer.Jeste to malo drastican primer ali ima i mnogo manjih stvari koje ipak zasluzuju osudu.

Sto se mene licno tice,nije mi bas prijatno kada me neko kritikuje.Ne zato sto sam egoista ili sto previse volim sebe vec zato sto u danasnje vreme tesko susreces coveka koji ce bas iskreno i dobronamerno da te kritikuje.U glavnom se iza tih "dobronamernih" kritika krije neka zavist i podmetanje noge.
 
vec smo naceli temu o osudjivanju drugih,pa bih da nastavimo u tom pravcu.pitanja su sledeca:
-da li osudjujete druge?
-da li volite da Vas osudjuju?
-gde je granica izmedju dobronamerne kritike i osude?
-da li se vodite tudjim misljenjem o nekoj osobi ili iskljucivo svojim?
-da li misljenje formirate i pre nego sto upoznate neku osobu?
-ako misljenje formirate kasnije,koliko Vam je potrebno za to formiranje?
-mislite li da neko utice na Vase misljenje o nekoj osobi?
-da li zakljucke donosite na osnovu samo jedne recenice,a sa osobom prvi put razgovarate?
-da li pokusavate da razgovore sa osobama shvatite iz njihove perspektive ("sta je taj neko hteo da kaze ili je mislio pod tim i tim") ili njihov razgovor prebacujete u svoj nacin razmisljanja i shvatate kako Vi mislite da treba?

ne morate da odgovarate po redu i na sva pitanja,ona su tu samo da bi vas usmerila. :)

Ne osudjujem ;) Ali mene osudjuju cesto :mrgreen:
 
vec smo naceli temu o osudjivanju drugih,pa bih da nastavimo u tom pravcu.pitanja su sledeca:
-da li osudjujete druge?
-da li volite da Vas osudjuju?
-gde je granica izmedju dobronamerne kritike i osude?
-da li se vodite tudjim misljenjem o nekoj osobi ili iskljucivo svojim?
-da li misljenje formirate i pre nego sto upoznate neku osobu?
-ako misljenje formirate kasnije,koliko Vam je potrebno za to formiranje?
-mislite li da neko utice na Vase misljenje o nekoj osobi?
-da li zakljucke donosite na osnovu samo jedne recenice,a sa osobom prvi put razgovarate?
-da li pokusavate da razgovore sa osobama shvatite iz njihove perspektive ("sta je taj neko hteo da kaze ili je mislio pod tim i tim") ili njihov razgovor prebacujete u svoj nacin razmisljanja i shvatate kako Vi mislite da treba?

ne morate da odgovarate po redu i na sva pitanja,ona su tu samo da bi vas usmerila. :)

Trudim se da ljude razumem, a ne da ih osuđujem. Čak i kada ih osuđujem, ili se pokajem, ili smatram da je takva osuda kontraproduktivna. Ne volim da me osuđuju jer to najčešće rade oni koji su gori od mene. Oni koji su bolji od mene (bolji u mojim očima) retko kada osuđuju, više savetuju. Dobronamernu kritiku prihvatam ako razumem njenu opravdanost. Ne rukovodim se tuđim mišljenjem, osim ako to mišljenje daje generalne podatke o nekome, a ne lični stav. Formiram mišljenje o nekom veoma brzo i često se prevarim u proceni, ali to sebi nikada ne prebacujem, uvek ima mesta za korekciju mog mišljenja. Mišljenje o nekome se dopunjuje, pa i menja i za takve promene je vremenski rok neograničen jer se ljudi menjaju, pa se menja i moje mišljenje o njima. Ne donosim zaključke na osnovu jedne rečenice. Svaki razgovor, baš svaki razgovor posmatram iz perspektive sagovornika i pokušavam da dokučim motive razgovora više nego sadržaj razgovora.
 
Naucila sam da ne osudjujem druge, iako ne odolevam a da se cudom ne cudim. Ja izgleda zivim u nekom posebnom svetu i mnogo se iznenadim kada se susretnem s necim ili nekim na sta nisam navikla. Konacno misljenje ipak formiram posle nekog vremena, znajuci za moj sok utisak na pocetku, bio pozitivan ili negativan
 
vec smo naceli temu o osudjivanju drugih,pa bih da nastavimo u tom pravcu.pitanja su sledeca:
-da li osudjujete druge?
-da li volite da Vas osudjuju?
-gde je granica izmedju dobronamerne kritike i osude?
-da li se vodite tudjim misljenjem o nekoj osobi ili iskljucivo svojim?
-da li misljenje formirate i pre nego sto upoznate neku osobu?
-ako misljenje formirate kasnije,koliko Vam je potrebno za to formiranje?
-mislite li da neko utice na Vase misljenje o nekoj osobi?
-da li zakljucke donosite na osnovu samo jedne recenice,a sa osobom prvi put razgovarate?
-da li pokusavate da razgovore sa osobama shvatite iz njihove perspektive ("sta je taj neko hteo da kaze ili je mislio pod tim i tim") ili njihov razgovor prebacujete u svoj nacin razmisljanja i shvatate kako Vi mislite da treba?

ne morate da odgovarate po redu i na sva pitanja,ona su tu samo da bi vas usmerila. :)

Da, osudjujem stalno, narocito bolidizme.
Zabole me. U svakom slucaju, bolje da me osudjuju, nego da vrse pritisak sa debilnim zakljuccima i nabijaju mi strahove, sto je osnovni model ponasanja vecine ljudi, narocito u drustvima poput srpskog. Osudjivanje je u odnosu na te stvari majka Mara, neka me osudjuju stalno.
Da, ponekad formiram misljenje i pre nego upoznam osobu. Ako to ne radim, to je zato sto me zabole za tu osobu u potpunosti, i nisam razmisljao o njoj.
Jako malo mi je potrebno za formiranje misljenja o nekome.
Ne utice niko.
Naravno da ne.
Ne, ne pokusavam da shvatim razgovor iz njihove uplasene perspektve, izuzev kada su u pitanju devojke i zene koje mi se svidjaju.
 
Poslednja izmena:
Tendenciozna su pitanja. Kako mogu da formiram mišljenje o nekoj osobi ako je ne poznajem. Mogu da imam stav, recimo, na osnovu neki tvojih iskaza i tvrdnji i da smatram da je tvoje mišljne o nečemu mnogo pametnim, glupim, površnim i tome slično, ali o tebi kao osobi ne mogu da steknem mišljenje na osnovu nekih samo iskaza. Dugo vremena je potrebno.

Da, pokušavam da stvari sagledam i sa aspekta drugih ljudi, što se kaže, različitih diskursa.
dobro.tebi je potrebno vise vremena da bi stekao misljenje o nekome.nekima je dovoljna jedna recenica da bi imali lose misljenje o nekome.
 

Back
Top