**Freya**
Elita
- Poruka
- 16.535
Nemam bas spreman odgovor...osudjujem kada nemam drugu opciju, u varijanti namere, smislene povrede nekih razumnih pravila pristojnosti koja su mi bliska a zaista nalazim da su bazicna.
Volim kada me misli ne opterecuju a kada cujem nesto lose poremetim svoj mir. Ne znam kako ovo drugacije moze da se napise a da ne izgubi kontekst ali iza odrasle, verbalno razvijene osobe se krije mastovito, krhko dete koje lomi prste jer ne zna kako ce se film zavrsiti. Iz tog razloga izbegavam lagana tracarenja koja jesu krajnje bezazlena ali previse me opseda ono sto cujem pa kasnije valjam, valjam i povredjujem svoj prostor bespotrebnim analizama o ljudima koji mi nisu bliski. Pokusavam da se zastitim pa se desi ponekad da se udaljim od ljudi jer ne mogu da podnesem njihovu promenu koju ne osudjujem ali mi ne prija pa nakon osude same sebe sto mi ne prija obicno napravim distancu.
Ne gode mi kritike jer sam verna svom razumu. Kada gresim, znam, znam, sve znam ne staj mi na muku...tako nekako. Kao sto verujem u svoj, tako verujem i u razum drugih ljudi pa ce kritiku od mene odrasli cuti vrlo retko...da ne kazem nikada, nije nikada ali je retko...
Na prvi pogled formiram obicno simpatiju a kako ce tesko doci do bliskog, prijateljskog odnosa u stanju sam da se dugo zadrzim na simpatiji i jednoj finoj, vazdusastoj prijatnosti koju osecam kraj drugih ljudi. Osobe koje mi cine dan lepsim pokusavam da zadrzim osmehom te ne ulazim u detalje koji se ticu njihove privatnosti, niti lako pruzam svoju.
Najvaznije mi je kako drugi ljudi zrace i da li nam se poklapaju varnice, da li se nalaze na slicnim nivoima ili se promasuju u prostoru potpuno.
Ukoliko zracimo slicno, rado cu uzeti neki deo coveka koji nije kompletan moralni uzor.
Volim kada me misli ne opterecuju a kada cujem nesto lose poremetim svoj mir. Ne znam kako ovo drugacije moze da se napise a da ne izgubi kontekst ali iza odrasle, verbalno razvijene osobe se krije mastovito, krhko dete koje lomi prste jer ne zna kako ce se film zavrsiti. Iz tog razloga izbegavam lagana tracarenja koja jesu krajnje bezazlena ali previse me opseda ono sto cujem pa kasnije valjam, valjam i povredjujem svoj prostor bespotrebnim analizama o ljudima koji mi nisu bliski. Pokusavam da se zastitim pa se desi ponekad da se udaljim od ljudi jer ne mogu da podnesem njihovu promenu koju ne osudjujem ali mi ne prija pa nakon osude same sebe sto mi ne prija obicno napravim distancu.
Ne gode mi kritike jer sam verna svom razumu. Kada gresim, znam, znam, sve znam ne staj mi na muku...tako nekako. Kao sto verujem u svoj, tako verujem i u razum drugih ljudi pa ce kritiku od mene odrasli cuti vrlo retko...da ne kazem nikada, nije nikada ali je retko...
Na prvi pogled formiram obicno simpatiju a kako ce tesko doci do bliskog, prijateljskog odnosa u stanju sam da se dugo zadrzim na simpatiji i jednoj finoj, vazdusastoj prijatnosti koju osecam kraj drugih ljudi. Osobe koje mi cine dan lepsim pokusavam da zadrzim osmehom te ne ulazim u detalje koji se ticu njihove privatnosti, niti lako pruzam svoju.
Najvaznije mi je kako drugi ljudi zrace i da li nam se poklapaju varnice, da li se nalaze na slicnim nivoima ili se promasuju u prostoru potpuno.
Ukoliko zracimo slicno, rado cu uzeti neki deo coveka koji nije kompletan moralni uzor.