Promeniš se kad postaneš mama – i ne znaš više ko si

maminamisao

Početnik
Poruka
15
Niko ti ne kaže koliko ćeš se promeniti kad postaneš mama. Kažu ti da ćeš biti umorna, da ćeš imati manje vremena, da ćeš morati da se organizuješ. Ali niko ne priča o toj tišoj, dubljoj promeni – onoj gde se pogubiš sama u sebi.
Odjednom nisi više „ti“. Ne znaš kad si poslednji put sela da pojedeš nešto toplo, pogledala film do kraja, spavala osam sati bez prekida. Više ne znaš šta voliš, ni šta ti prija – sve je podređeno malom biću koje te treba.
A to biće ti je ceo svet. I baš zato je zbunjujuće – kako možeš biti tako puna ljubavi, a istovremeno toliko prazna?
Neki dan sam gledala stari telefon i našla fotografije pre trudnoće. Nasmejana, u pokretu, odevena u ono što mi se sviđa, ne ono što je praktično. I zapitala se: gde je ta žena?
Nije nestala. Samo je tiha sada. Gleda iz prikrajka i čeka da dođe njen red.
Pišem ovo da kažem svim mamama koje se tako osećaju – nisi luda. Nisi sebična. I nisi sama. Doći ćeš sebi. Samo nemoj da zaboraviš da i ti postojiš. I da imaš pravo da se tražiš.

✍️Jedna mama koja traga za sobom..
 
Ja sam se pronašla tek sada, ako je za utehu. Ali, onda je stigla unukica i sad opet ne znam za sebe :D čarobni krug, ja bih rekla, prvo mi je nedostajalo "moje vreme" i ja, onakva kakva sam sebi potrebna. Kada sam to povratila, utvrdila sam da mi nedostaje ono beby vreme i miris sobe gde spavaju moji cvrkutići. Na sreću, rano sam postala baka pa sam sada i svoja i njihova. I da priznam, jako mi se sviđa taj osećaj.
 
Ja sam se pronašla tek sada, ako je za utehu. Ali, onda je stigla unukica i sad opet ne znam za sebe :D čarobni krug, ja bih rekla, prvo mi je nedostajalo "moje vreme" i ja, onakva kakva sam sebi potrebna. Kada sam to povratila, utvrdila sam da mi nedostaje ono beby vreme i miris sobe gde spavaju moji cvrkutići. Na sreću, rano sam postala baka pa sam sada i svoja i njihova. I da priznam, jako mi se sviđa taj osećaj.
Ja kad sam uvidela da mi treba izduvni ventil,a nemam ga van kuce jer nemam vremena,otvorila sam blog i pisem o svemu sto me kao mamu muci,pa ako budete zeleli mozede da pogledate ukoliko vas bude zanimalo🌸❤️❤️ Verujem da ima dosta zena koje muci ista stvar,a to je nemanje vremena za sebe kad dodju deca, a na muza ne mogu da se oslone.

https://svakodnevnicajednzene.blogspot.com/
 
Zanimljivo je koliko je čovek u stvari nesposobno biće. Koliko dugo zavisi od majke (najviše). Bukvalno godinama nije sposoban ni za šta sam. Pogledaš krave, ovce, mačke, divlje životinje...okoti se i eto ga mladunče trčkara za njom. Par nedelja ga neguje i ćao.
Mali offtopic jeste ali u suštini, uopšte nije lako biti roditelj. Pogotovo majka. Ne znam kako zvuči ali se stvarno zapitaš - da li je uopšte vredno.
 
Zanimljivo je koliko je čovek u stvari nesposobno biće. Koliko dugo zavisi od majke (najviše). Bukvalno godinama nije sposoban ni za šta sam. Pogledaš krave, ovce, mačke, divlje životinje...okoti se i eto ga mladunče trčkara za njom. Par nedelja ga neguje i ćao.
Mali offtopic jeste ali u suštini, uopšte nije lako biti roditelj. Pogotovo majka. Ne znam kako zvuči ali se stvarno zapitaš - da li je uopšte vredno.
Vredno jeste,ja stvarno volim svoju decu,imam dve cerkice,ali kad obaveze nisu ravnomerno rasporedjene i kad vecina toga padne na majku,zenu,onda to frustrira i tako dolazimo do sve veceg broja nezadovoljnih zena,nama ne treba u sustini pomoc,vec razumevanje i osecaj da smo i zene,a ne samo majke koje peru,ciste i cuvaju decu.
 
Niko ti ne kaže koliko ćeš se promeniti kad postaneš mama. Kažu ti da ćeš biti umorna, da ćeš imati manje vremena, da ćeš morati da se organizuješ. Ali niko ne priča o toj tišoj, dubljoj promeni – onoj gde se pogubiš sama u sebi.
Odjednom nisi više „ti“. Ne znaš kad si poslednji put sela da pojedeš nešto toplo, pogledala film do kraja, spavala osam sati bez prekida. Više ne znaš šta voliš, ni šta ti prija – sve je podređeno malom biću koje te treba.
A to biće ti je ceo svet. I baš zato je zbunjujuće – kako možeš biti tako puna ljubavi, a istovremeno toliko prazna?
Neki dan sam gledala stari telefon i našla fotografije pre trudnoće. Nasmejana, u pokretu, odevena u ono što mi se sviđa, ne ono što je praktično. I zapitala se: gde je ta žena?
Nije nestala. Samo je tiha sada. Gleda iz prikrajka i čeka da dođe njen red.
Pišem ovo da kažem svim mamama koje se tako osećaju – nisi luda. Nisi sebična. I nisi sama. Doći ćeš sebi. Samo nemoj da zaboraviš da i ti postojiš. I da imaš pravo da se tražiš.

✍️Jedna mama koja traga za sobom..
Ne shvaćam posve, žališ li što si rodila?
 

Back
Top