Prolećni psihički sindrom

Džudi S

Brišem spam
Moderator
Poruka
7.020
TEMA.jpg

Prolećni psihički sindrom nije zvaničan medicinski termin, ali se koristi da opiše niz psihičkih i fizičkih simptoma koji se javljaju kod mnogih ljudi na prelazu iz zime u proleće. On predstavlja kombinaciju emocionalnog disbalansa, hroničnog umora i unutrašnje napetosti koji se javljaju upravo onda kada bi, paradoksalno, ljudi "trebalo" da se osećaju bolje zbog dolaska lepšeg vremena.

Simptomi prolećnog psihičkog sindroma su :

1. Iznenadne promene raspoloženja, od euforije do bezvoljnosti

2. Povećana anksioznost

3. Smanjena tolerancija na stres

4. Problemi sa snom

5. Povećana razdražljivost i osećaj "nervoze bez razloga"

6. Osećaj pritiska da se mora "živeti punim plućima" jer je proleće


Postoje razlike između prolećnog psihičkog sindroma:

Prolećni sindrom traje od 2-4 nedelje, depresija traje više od mesec dana.

Ovaj sindrom je sezonski a depresija može da se pojavi u bilo koje doba godine.

Za prevazilaženje prolećnog sindroma mogu da pomognu male promene u navikama. Osobama koje su depresivne potrebna je stručna pomoć.

Osobe koje imaju prolećni sindrom imaju trenutke sreće, a za razliku od njih, depresivne osobe su trajno tužne i izgubile su interesovanje za mnoge stvari.

****

Da li ste nekada imali, ili imate prolećni sindrom?

Kako prevazilazite ovaj sindrom?

Foto: Pixabay.com
 
Broj 6. Samo sad celo proleće je kao jesen.
Sedim sa bakom neki dan i ćarlija vetar, pa čim sunce zađe za oblak, bude neuobičajeno i čak neprijatno hladno.
Baka će:"Kraća dan, stigla nam je jesen...:think:"
Ne krivim je što je pobrkala lončiće jer je ovaj maj malo drugačiji od drugih u nizu, a i videću sebe u tim godinama, samo ako ih doživim!

Što se same teme tiče, mogu se pohvaliti sindromom proleća 2025', dok su mi proleća do sad bila vrenje i šikljanje unutrašnje, a zimi suzbijane energije, dok mi je ovo mi nešto mnogo njanjavo. Možda je u nekoj vezi sa pihtijama, a možda je i stvarno majsko temperaturno skakanje gore-dole do sad značajno dugo bilo blaže.
 
Kako prevazilazite ovaj sindrom?
Nikako. Celo ovo proleće je nekako šugavo, a takvo je i moje raspoloženje. Stalno sam umoran, dremljiv, nemam energije ni za šta, mrzi me da radim čak i stvari koje volim, a kamoli da se nosim s obavezama. Samo čekam da se vreme konačno unormali i da bude toplo u dužim vremenskim periodima.
 
Mislim da ljudi danas klasifikuje svaku glupost i nazivaju ih sindromima, tek eto da mogu klasifikovati nešto. Nema tu ničega čudnog. Neki ljudi se vesele proleću, a neki i ne baš toliko zbog čega nisu baš raspoloženi. Ali generalno gledano, nije vredno nekog pomena, kao ni klasifikovanja.
Hajde sada da osmislimo letnji, jesenji i zimski sindrom. :hahaha:
 
Mislim da ljudi danas klasifikuje svaku glupost i nazivaju ih sindromima, tek eto da mogu klasifikovati nešto. Nema tu ničega čudnog. Neki ljudi se vesele proleću, a neki i ne baš toliko zbog čega nisu baš raspoloženi. Ali generalno gledano, nije vredno nekog pomena, kao ni klasifikovanja.
Hajde sada da osmislimo letnji, jesenji i zimski sindrom. :hahaha:

Već godinama lekari daju izjave o prolećnom sindromu, ali ga nazivaju "prolećni umor".

Možemo o tome da čujemo u nekim TV emisijama, u podkastovima, da pročitamo u štampanim i elektronskim medijima ( web portalima medija ).

Što se tiče drugih godišnjih doba, imamo "jesenji bluz" i "zimsku depresiju". 🙂

I sve je to naučno, medicinski objašnjeno.
 
Па шта знам...
верујем да то постоји...
али, ја не обраћам пажњу на то.
Тачније, умем да будем никакав по најлепшем летњем дану
али и потпуно оптимистичан по снежној вејавици или јесењој киши.
Нема ту код мене правила...
 
Već godinama lekari daju izjave o prolećnom sindromu, ali ga nazivaju "prolećni umor".

Možemo o tome da čujemo u nekim TV emisijama, u podkastovima, da pročitamo u štampanim i elektronskim medijima ( web portalima medija ).

Što se tiče drugih godišnjih doba, imamo "jesenji bluz" i "zimsku depresiju". 🙂

I sve je to naučno, medicinski objašnjeno.
I dalje smatram to smešnim. To su ljudi koji žude da objave neki rad jer inače nisu ništa posebno u akademskoj zajednici. I onda kategorišeš skroz nebitne , svakodnevne događaje i daš mu etiketu koja zvuči kul.
 
Možda si u pravu i ja grešim..ali vidim te članke po internetu sa sajtova psihologa i ostalih sajtova.
Ma, ko je u pravu a ko ne je teško znati, naposletku, psihologija nije egzektna nauka. Nisu ljudi brojevi gde se može bez greške ustanoviti nešto o čoveku. Dva psihologa mogu doći do dva različita zaključka o istoj osobi. Osoba izmanipuliše jednog, a sa drugim je realna. Oni se mogu prepirati ko je u pravu.
 

Back
Top