Eruli u Vandalskoj vojsci. IV, 16-17
Vandalski Ratovi, Libija
Eruli su Vandali, dio Vandala
German prica Vandalski jezik jer drzi govor Vandalima
Paralela sa DAI, svi govore isti jezik i ne razlikuju se
"Ali u međuvremenu, Stoca, koji je već vidio probleme i bojao se da mu se trupe jos vise ne umanje dezertestvom gurao je da se sto prije sretne sa neprijateljem i tako ovlada ranim uslovima. A pošto je gajio nade u vezi trupa u Kartagini, da će mu prići, i mislio je da će lako dezertirati kada stigne do grada, dao je to do znanja svojoj vojsci. i nakon što ih je na taj način izuzetno ohrabrio, brzo je napredovao sa cijelom svojom vojskom prema Kartagini. Kada je Stigao na pet kilometara od grada, utaborio se nedaleko od mora, a German je, nakon što je naoružao cijelu svoju vojsku i postrojio je za bitku, krenuo naprijed. A kad su svi bili izvan grada, pošto je čuo čemu se Stoca nadao, sazvao je cijelu vojsku i rekao sljedeće:
„Da ne postoji nista, moji saborci, sto biste mogli po pravedi zamjeriti Caru, i da nemate nikakve primjedbe u onome što vam je učinio, to, mislim, niko od vas ne bi mogao poreći; Jer on je bio taj koji vas je primio kad ste stizali iz svojih polja sa svojim parama i krpom odjece i okupio vas je u Vizantiji, i učinio da postanete toliko moćni da rimska država sada zavisi od vas. A to da niste zauzvrat tretirali samo bezobzirnom uvreda, nego i najstrašnijim od svih stvari koje su vam bile u rukama, vi to nesumnjivo, dobro znate. I želeći da ovo zauvjek zapamtite, on je odbacio sve optužbe podignute protiv vas za vaše zločine, zeleci da vas tako zaduzi - osjecajem sramote za ono što ste učinili i nicim vise. Stoga je razumno da vi, budući da se on tako ponio prema vama, iznova naučite lekciju dobre volje i ispravite svoje prijašnje ludorije. 17 Jer kada se pravovremeno pokaju oni koji su počinili nepravdu, to pokajanje utice da povredjeni postane popustljiv; a pravovremena služba daje noco ruho onima koji su prije proglaseni nezahvalnima.
"A potrebno je da znate i ovo, da ako se sad pokažete potpuno odani Caru, neće ostati sjećanje na ono što je bilo prije. Jer u prirodi stvari ljudi svaki put okarakterisu djela u skladu sa konačnim ishodom; i dok se nepravda koja je jednom učinjena nikada ne može poništiti za sva vremena, ipak, kada je ispravljena boljim djelima od strane onih koji su je počinili, ona prima prikladnu nagradu šutnje i generalno dolazi do zaborava. Štaviše, ako sada zanemarite svoju dužnost prema ovim prokletim bitangama, kada se nakon ove bitke budete borilu kroz mnoge ratove za korist Rimljana i budete često pobjeđivali neprijatelje, nikada se više neće smatrati da ste se Caru oduzili kao što mu danas se danas možete oduziitii. Za one koji dobiju hvalu u stvarima koja su ranije bila njihova nedjela, uvijek za sebe dobiju pravedniji oprost što se tiče cara, onda dakle neka svako od vas to ima na umu. Ali što se mene tiče, ja vam licno nisam učinio nikakvu nepravdu, i iskazao sam vam dobronamjernost na sve moguće načine, a sada, suočen s ovom ratnom prijetnjom, odlučio sam da tražim od svih vas ovoliko: neka niji ne ide sa nama u boj protiv neprijatelja protivno svojoj volji. Ako neko od vas već želi preci njima, neka bez odlaganja ode sa svojim oružjem u neprijateljski tabor, dajući nam tu jedinu uslugu, da ne radi potajno protiv nas, već otvoreno da je odlučio biti protiv nas. Zaista, iz tog razloga držim ovaj govor, ne u Kartagi, već nakon dolaska na bojno polje, kako ne bih bio prepreka nikome ko želi da dezertira protivniku, je omogucujem svima bez ikakve prijetnje da pokažu svoj stav prema državi." Tako je govorio German. I nastala je velika buka u rimskoj vojsci, jer je svako tražio pravo da prvi izjavi generalu svoju odanost caru. i da to potvrdi natezim zakletvama.
Neko vrijeme dvije vojske su tako ostale na položajima jedna naspram druge. Ali kada su pobunjenici vidjeli da se ništa od onoga što je Stocas predskazao neće ostvariti, počeli su se bojati da su neočekivano prevareni laznim nadamai, razbili su svoje redove i povukli se i odmarširali u Numidiju gdje su im bile žene i blago od plena. Nedugo zatim i German je došao tamo sa cijelom vojskom izvršivši sve pripreme na najbolji mogući način vukuci mnoga kola sa sobom. I prestigavši svoje protivnike do mjesta koje Rimljani zovu Scalae Veteres, pripremio se za bitku na sljedeći način.
Postavivši vagone u red okrenute prema frontu rasporedio je svu pješadiju uz njih pod vodstvom Domnika, tako da se pozadina moze boriti sa većom hrabrošću bori u laksoj borbi. A najbolje konjanike i one koji su s njim došli iz Vizantije on je imao uz sebe sa lijeve strani pješadije, dok je sve ostale smjestio na desno krilo, ne postrojeno u jednoj grupi nego u tri divizije. Ildiger je vodio jednu od njih, drugu Teodor Kapadokijanac, dok je preostalim dijelom koji je bio veći zapovijedao Jovan, Papov brat, s još trojicom. Tako su se Rimljani rasporedili.
I pobunjenici su stali nasuprot njima, međutim ne u redovima već raštrkani uobicajeno za varvare. Nedaleko od njih ih je pratilo vise hiljada Maura kojima su komandovali brojne vođe a posebice Iaudas i Ortaïas. Ali nisu svi oni bili odani Stocu i njegovim ljudima, jer su mnogi prije toga pricali sa Germanom i dogovorili se da će se kada krene borba zajedno s carevom vojskom boriti protiv neprijatelja. Međutim, German im nije u potpunosti vjerovato jer je maurski narod po prirodi neodan bilo kome. Iz tog razloga se nisu poredali s pobunjenicima nego su stajali u pozadini iscekujuci šta će se dogoditi kako bi se onda priklonili pobjedniku u potjeri za pobijeđenim. Takav je bio cilj Maura, da prate pozadi i da se ne mešaju sa pobunjenicima.
Kada se Stoca približio neprijatelju i ugledao Germanovo zastavu, ohrabrio je svoje ljude i krenuo je u juriš na njega. Ali pobunjeni Eruli koji su bili raspoređeni oko njega nisu ga slijedili, i čak su pokušali svim silama da ga spriječe govoreći da ne znaju kolika je sila Germanove vojske ali da znaju da ovo kako je neprijatelj raspoređen na desnom krilu tako nece moci zaustaviti njihov napad. Ako bi dakle krenuli tamo protiv njih, ne samo da bi se neprijatelj predao i krenuo u bijeg već bi po svoj prilici bacili i ostatak rimske vojske u zabunu; ali ako bi sada napali direktno Germana i bili odbijeni nazad pa razbijeni, cijeli bi njihov napad propao na licu mjesta. I Stoca je bio uvjeren ovim riječima i dao je drugima da napadnu Germana dok je on sam s najboljim ljudima krenuo protiv Jovana i onih koji su bili s njim. I nisu uspjeli izdržati napad i požurili su u bijeg u potpunom neredu. I pobunjenici su odmah preuzeli sve njihove barjake i progonili ih dok su bježali dok su neki također napali pješadiju koja je već počela napuštati svoje redove. Ali u tom trenutku sam German isukavši svoj mač i podstičući cijeli taj dio vojske da učini isto s velikom mukom je razbio pobunjenike koji su mu se suprotstavljali i napredovao u prelamanju bitke protiv Stoce. A onda, pošto su mu se u ovom proboju pridružili ljudi Ildigera i Teodora, dvije su se vojske pomiješale jedna s drugom na takav način da su ih dok su pobunjenici progonili neke od svojih neprijatelja, sustizali i ubijali drugi. I kako je zbrka postajala sve veća i veća, Germanove trupe koje su bile u pozadini su još jace pritiskale naprijed, a pobunjenici zapadajući u veliki strah nisu više razmišljali o otporu. Ali nijedna strana nije mogla razlikovati ni svoje drugove ni svoje protivnike. Svi su koristili isti jezik i istu opremu naoružanja, a nisu se razlikovali ni po izgledu, ni po odijevanju, ni u bilo čemu drugom. Zbog toga su carevi vojnici po Germanovom savjetu, kad god bi nekoga uhvatili, pitali ko je on; a onda, ako je rekao da je Germanov vojnik, rekli su mu da da Germanovu lozinku, a ako to nije bio u stanju da da, odmah su ga ubili. U ovoj borbi jedan od neprijatelja je neopaženo prošao i ubio Germanovog konja, a sam German je pao na zemlju i bio u opasnosti, i poginuo bi da ga njegovi stražari nisu brzo spasili formirajući oko njega ogradu i uzjahavši ga na drugog konja."
