Scott Isle
Elita
- Poruka
- 16.184
Pocecemo sa opisom kod Prokopija nakon moje uvertire a onda stavljati sve sto je vezano za Erule koje ja zovem Orlovi.
Panonski Orol,
Galski ILIRI
Albanski Shqip
Ugro-Finski Goti
Sasi
Varni (Ermanaric, Orn Man Ric)
PROKOPIJE, RATOVI, VI, 14
UVOD - ERULI U DAVNINI IZA DUNAVA
"Ko su zaboga Eruli? I kako su stupili u savez sa Rimljanima? Sad cu objasniti.
Zivili su iza rijeke Dunav od davnih vremena slaveci mnostvo bogova, njihovih, misleci da je i tim bogovim svetinja prinjeti i ljudske zrtve. I drzali su se mnogih običaja koji nisu bili u skladu s običajima drugih ljudi. Jer im na primjer nije bilo dopušteno da žive kada ostare ni kada se razbole, ali čim bi jednog od njih sustigla starost ili bolest, bilo je potrebno da zamoli svoje rođake da ga uklone sa ovoga svjeta što prije. I ovi rođaci bi nagomilali drva visoko i položili čovjeka na drvo, a zatim bi jednog od Erula, ali ne i rođaka tog čovjeka, poslali da stane sa bodezom sa strane polozenog jer nije bilo dozvoljeno ga rođak ubije.
A kada bi se egzekutor vratio, oni bi onda spalili lomacu, počevši sa rubova. I nakon što bi se vatra stisala, odmah bi pokupilli kosti i zakopali ih u zemlju. A kada bi umro neki čovjek iz Erulija, bilo je pozeljno i da njegova žena ako je bila casna i postena i željela da ostane upamcena kao poštena nedugo za njim i ona umre pored grobnice svog muža objesivši se užetom. A ako to ni bi učinila, ostala bi na lošem glasu, a rodbina njenog pokojnog muža bi to smatrala uvrjedljivim. Takvi su bili običaji kod Erula u drevnim vremenima.
Ali kako je vrijeme odmicalo, postali su najjaci od svih varvara koji su živjeli oko njih i po moći i po brojnosti, i, kao što je prirodno napadali su ih i pobjeđivali više puta i silom otimali njihovu imovinu. I konačno su porobili Langobarde, koji su bili kršćani i nekoliko drugih naroda koji su im postali podanici i obveznici, iako varvari tog kraja nisu bili navikli na takve stvari;
Eruli su bili nagnuti na ova djela zeljom za novcem i duhom bezakonja.
ERULI U VRIJEME TEODORIKA I ANASTAZIJA
Međutim, kada je Anastazije preuzeo vlastu u Rimskom carstvu (491-518) Eruli nisu imali koga vise napasti te su smirili oružje i mirovali tako tri godine. Ali njihov narod koji nije moga s mirom počeo je nasrtati na svog vođu Rudolfa, i odlazeći kod njega neprestano ga nazivati kukavicom i ženstvenim, i proklinjati ga na krajnje neprimjeren način rugajući mu se i nazivajuci ga raznim pogrdnim imenima. I Rudolf, budući da nije mogao slusati te uvrede krenuo je protiv Langobarda, koji im nisu činili ništa loše, ne optužujući ih za bilo kakvo zlo niti navodeći bilo kakvo kršenje njihovog sporazuma,
I tako ih je bez ikakvog opravdanog razloga uveo u rat. A kada su Langobardi saznali za to poslali su Rudolfu poruku i zatražili od njega da iznese optužbu zbog koje Eruli na njih nasrcu s oružjem, predlazuci da ako su Erule lišili bilo kakvog danka, oni ce to odman isplatiti uz velike kamate; a ako je njihova pritužba da danak nije dovoljan, onda Langobardi ne bi oklijevali da se danak poveća.
Takve su bile ponude koje su dali izaslanici Longobarda, ali Rudolph ih je uz prijetnju otpustio i krenuo u napad. A oni su mu opet poslali druge izaslanike na istu misiju i molili ga raznim molbama. Kada su i drugi izaslanici prošli na isti način kao i prvi, došla mu je treća ambasada i zabranila Erulima da na bilo koji način povedu rat bez opravdanja.
Jer ako bi i oni krenuli protiv njih s takvom svrhom, e onda ce i oni ne jer zele već iz najveće nužde ustati spremni protiv napadača, pozivajući Boga kao svog svjedoka ciji najmanji dasak naklonost moze prevagnuti i parirati svoj moci obicnih ljudi. A On bi najvjerovatnije bio ganut razlozima za ovaj rat i u skladu s tim bi odredio ishod rata za obe strane. Tako su govorili, misleći tako prestrašiti svoje napadače.
Ali Eruli, koji nisu prezali ni od čega, odlučili su da se okrse u boju s Langobardima. I kada su se dvije vojske približile jedna drugoj, desilo se to da je nebo iznad Langobarda bilo natkriveno nekakvim oblakom, crnim i vrlo gustim, a iznad Erula je bilo izuzetno vedro. I po ovome bi se pretpostavilo da Eruli ulaze u sukob na svoju štetu; jer ne može postojati strašnija predznaka od ove za varvare dok idu u bitku.
Međutim, Eruli nisu obraćali pažnju čak ni na to, već su potpuno zanemarivši to išli protiv svog neprijatelja s potpunim prezirom, procjenjujući ishod rata samo svojom brojčanom superiornošću. Ali kada doslo do bitke, mnogi Eruili su izginuli i sam Rudolf je također poginuo, a ostali su pobjegli punom brzinom, zaboravljajući svu svoju hrabrost. A pošto ih je neprijatelj gonjao, većina ih je pala na bojnom polju, a samo nekoliko ih se uspjelo spasiti.
Iz tog razloga Eruli više nisu mogli ostati na ognjistima svojih predaka, i bjezeci odatle nastavili su dalje prelazeći cijelu zemlju koja se nalazi iza rijeke Dunav zajedno sa svojim ženama i djecom. Ali kada su stigli u zemlju u kojoj su živjeli Rogi (Rog, ne orao) od davnina, narod koji se pridružio gotskoj vojsci i otišao u Italiju, nastanili su se na tom mjestu.
Ali budući da su bili pritisnuti glađu jer su bili u neplodnoj zemlji (valjda mocvara), ubrzo su otisli odatle i došli u regju blizu zemlje Gepeda. I u početku su im Gepedi dozvolili da dodju i nastane se i budi komsije, jer su došli kao podanici moleci. Ali nakon toga, bez ikakvog razloga Gepedi su ih počeli zlostavljati. Zlostavljali su im žene i otimali stoku i drugu imovinu ne uzdržavajuci se od ikakvog zla, i konačno su ih poceli i nepravedno vojno napadati.
A Eruli, ne mogavši više sve to trpiti pređoše reku Dunav i odlučise da žive kao susjedi Rimljana u toj oblasti; to je bilo za vreme cara Anastasija, koji ih je primio sa velikom ljubaznošću i dozvolio im da se nasele tamo gde su bili. Ali ubrzo nakon toga ovi varvari su ga uvrijedili svojim bezakonjem i svojim postupanjem prema tamošnjim Rimljanima pa je iz tog razloga poslao vojsku protiv njih.
A Rimljani su nakon što su ih porazili u borbi vecinu pobili, a i imali su dovoljno prilika da ih potpuni unište. Medjutim preostali su molili za milost i nemilost generalima i molili ih da im poštede živote i da ih uzmu za saveznike i sluge cara. A kada je Anastasije to saznao, bio je zadovoljan, i zbog toga je jedan broj Erula ostao; međutim, oni niti su postali saveznici Rimljana, niti su im učinili nešto dobro.
Ali kada je Justinijan preuzeo carstvo, darovao im je dobre zemlje i druge posjede i tako u potpunosti uspio pridobiti njihovo prijateljstvo i sve ih nagovorio da postanu hrišćani. Kao rezultat toga, usvojili su blaži način života i odlučili da se u potpunosti pokore zakonima hrršćana, a u skladu s uslovima tog saveza uglavnom se zajedno sa Rimljanima suprotstavljaju svojim neprijateljima. Oni se međutim još uvijek ne pridravaju dogovora, a budući da su odani srebroljublju skloni su nasilju nad svojim komsijama, ne osjećaju sramotu zbog takvog ponašanja.
I pare se na nesveti način, posebno ljudi s magarcima, i oni su najniži od svih ljudi i potpuni prokelti nitkovi. (Ovaj zadnji dio je izgleda dodan jer ne ide sa pricom.)
Nakon toga, iako je nekolicina njih ostala u miru s Rimljanima, kao što ću ja ispričati u sljedećoj pripovijesti, svi ostali su se pobunili iz sljedećeg razloga.
Eruli, pokazujući svoj zvjerski i fanatičan karakter protiv vlastitog "Cara", jednog Ochusa po imenu, iznenada su ubili čovjeka bez ikakvog razloga, obrazlažući da su nakon toga željeli ostati bez kralja. Ipak, čak i prije toga, dok je njihov kralj imao titulu, on praktično nije imao nikakvu prednost nad bilo kojim privatnim građaninom. Svi su imali pravo da sjede s njim i jedu s njim, a ko god je htio vrijeđao ga je bez ograničenja; jer nijedan čovjek na svijetu nije manje vezan opstim pravilima ili nestabilniji od Erulija. Dakle, kada su to zlodjelo izvršili, oni su se odmah pokajali. Jer su rekli da ne mogu živjeti bez vladara i bez generala; pa im se nakon dugog razmišljanja činilo da je najbolje da kako bolje mogu pozovu nekog od svoje kraljevske porodice sa ostrva Thule. A razlog za to ću sada objasniti.
Kada su Longobardi porazili Erule u vec navedenoj bici iznad, oni su migrirali sa svojih pradjedovskih ognjista, neki od njih su kako sam gore rekao naselili zemlje u zemlji Iliriku, ali preostali koji nisu bili skloni da predju Dunav su se naselili na samom kraju svijeta; ova grupa vodjena mnostvom kraljevske loze je prosla sve narode Slavena jedan za drugim, i nakon što su onda prošli kroz veliku neplodnu zemlju (mocvare valjda), došli su do "takozvanih" Varna (sjeverna danasnja Njemacka). Nakon njih prošli su pored naroda Danaca a da nisu pretrpjeli nasilje od strane tamošnjih varvara. Stigavši odatle do okeana, otišli su preko mora i iskrcali se na Thule, i ostali su tamo na ostrvu.
(Onda Prokopije opisuje Skandinaviju i nastavlja o Erulima) (Primjeticete slicnost ostrvo Thule, i rijeka VisTula.)
ERULI U ILIRIKU U VRIJEME JUSTINIJANA
Dakle, Eruli koji su zivjeli među Rimljanima (Ilirik), nakon što su oni počinili ubistvo njihovog kralja, poslali su neke od svojih uglednih na ostrvo Thule da tamo nađu bilo koga od kraljevske loze. I kad je ekipa stigla na ostrvo, tamo su našli mnogo kraljevskih potomaka, ali su izabrali jednog čovjeka koji im se najviše svidio i krenuli s njim nazad. Ali ovaj se čovjek razbolio i umro kada je došao u zemlju Danaca.
Ekipa se stoga vratila na ostrvo i uzeli su drugog čovjeka po imenu Datije. A u pratnji su mu bili brat Ordo i dvije stotine mladića Erula sa Tule. Ali pošto su bili dugo odsutni na tom putu, Erulima koji su bili blizu Singidunuma (Srem, Beograd) je palo na pamet da se je dovodjenje novog Kralja sa Tule protivnom interesima cara Justinijana.
Stoga su poslali izaslanike u Vizantiju moleći cara da im pošalje vladara po njegovom licnom izboru. I odmah im je poslao jednog od Erula koji je dugo boravio u Vizantiji, po imenu Svartava. Isprva su ga Eruli dočekali i poklonili mu se i iskazali uobičajenu poslušnost njegovim naredbama; ali ne mnogo dana kasnije stigao je glasnik sa vjestima da je ekipa sa ostrva Thule blizu.
I Svartava im je naredio da ih presretnu, njegova namjera je bila da ih uništi, a Eruli su, odobravajući njegovu namjeru, odmah krenuli s njim. Medjutim kada su te dvije strane bile udaljene jedna od druge oko jedan dan puta, sva ga je vojska noću napustila i samovoljno prešla na stranu pridošlica, dok je on sam pobjegao i bez pratnje krenuo prema Vizantiji. Nakon toga Car se svim silama ozbiljno obavezao da ga vrati na njegovu poziciju, a Eruli su se strahujuci od rimske sile pokorili Gepedima. To je, dakle, bio uzrok pobune Erula. (valjda protic Vizantije.)
THE END, Prokopijeve price o Erulima.
PROKOPIJE, RATOVI, VI, 14
UVOD - ERULI U DAVNINI IZA DUNAVA
"Ko su zaboga Eruli? I kako su stupili u savez sa Rimljanima? Sad cu objasniti.
Zivili su iza rijeke Dunav od davnih vremena slaveci mnostvo bogova, njihovih, misleci da je i tim bogovim svetinja prinjeti i ljudske zrtve. I drzali su se mnogih običaja koji nisu bili u skladu s običajima drugih ljudi. Jer im na primjer nije bilo dopušteno da žive kada ostare ni kada se razbole, ali čim bi jednog od njih sustigla starost ili bolest, bilo je potrebno da zamoli svoje rođake da ga uklone sa ovoga svjeta što prije. I ovi rođaci bi nagomilali drva visoko i položili čovjeka na drvo, a zatim bi jednog od Erula, ali ne i rođaka tog čovjeka, poslali da stane sa bodezom sa strane polozenog jer nije bilo dozvoljeno ga rođak ubije.
A kada bi se egzekutor vratio, oni bi onda spalili lomacu, počevši sa rubova. I nakon što bi se vatra stisala, odmah bi pokupilli kosti i zakopali ih u zemlju. A kada bi umro neki čovjek iz Erulija, bilo je pozeljno i da njegova žena ako je bila casna i postena i željela da ostane upamcena kao poštena nedugo za njim i ona umre pored grobnice svog muža objesivši se užetom. A ako to ni bi učinila, ostala bi na lošem glasu, a rodbina njenog pokojnog muža bi to smatrala uvrjedljivim. Takvi su bili običaji kod Erula u drevnim vremenima.
Ali kako je vrijeme odmicalo, postali su najjaci od svih varvara koji su živjeli oko njih i po moći i po brojnosti, i, kao što je prirodno napadali su ih i pobjeđivali više puta i silom otimali njihovu imovinu. I konačno su porobili Langobarde, koji su bili kršćani i nekoliko drugih naroda koji su im postali podanici i obveznici, iako varvari tog kraja nisu bili navikli na takve stvari;
Eruli su bili nagnuti na ova djela zeljom za novcem i duhom bezakonja.
ERULI U VRIJEME TEODORIKA I ANASTAZIJA
Međutim, kada je Anastazije preuzeo vlastu u Rimskom carstvu (491-518) Eruli nisu imali koga vise napasti te su smirili oružje i mirovali tako tri godine. Ali njihov narod koji nije moga s mirom počeo je nasrtati na svog vođu Rudolfa, i odlazeći kod njega neprestano ga nazivati kukavicom i ženstvenim, i proklinjati ga na krajnje neprimjeren način rugajući mu se i nazivajuci ga raznim pogrdnim imenima. I Rudolf, budući da nije mogao slusati te uvrede krenuo je protiv Langobarda, koji im nisu činili ništa loše, ne optužujući ih za bilo kakvo zlo niti navodeći bilo kakvo kršenje njihovog sporazuma,
I tako ih je bez ikakvog opravdanog razloga uveo u rat. A kada su Langobardi saznali za to poslali su Rudolfu poruku i zatražili od njega da iznese optužbu zbog koje Eruli na njih nasrcu s oružjem, predlazuci da ako su Erule lišili bilo kakvog danka, oni ce to odman isplatiti uz velike kamate; a ako je njihova pritužba da danak nije dovoljan, onda Langobardi ne bi oklijevali da se danak poveća.
Takve su bile ponude koje su dali izaslanici Longobarda, ali Rudolph ih je uz prijetnju otpustio i krenuo u napad. A oni su mu opet poslali druge izaslanike na istu misiju i molili ga raznim molbama. Kada su i drugi izaslanici prošli na isti način kao i prvi, došla mu je treća ambasada i zabranila Erulima da na bilo koji način povedu rat bez opravdanja.
Jer ako bi i oni krenuli protiv njih s takvom svrhom, e onda ce i oni ne jer zele već iz najveće nužde ustati spremni protiv napadača, pozivajući Boga kao svog svjedoka ciji najmanji dasak naklonost moze prevagnuti i parirati svoj moci obicnih ljudi. A On bi najvjerovatnije bio ganut razlozima za ovaj rat i u skladu s tim bi odredio ishod rata za obe strane. Tako su govorili, misleći tako prestrašiti svoje napadače.
Ali Eruli, koji nisu prezali ni od čega, odlučili su da se okrse u boju s Langobardima. I kada su se dvije vojske približile jedna drugoj, desilo se to da je nebo iznad Langobarda bilo natkriveno nekakvim oblakom, crnim i vrlo gustim, a iznad Erula je bilo izuzetno vedro. I po ovome bi se pretpostavilo da Eruli ulaze u sukob na svoju štetu; jer ne može postojati strašnija predznaka od ove za varvare dok idu u bitku.
Međutim, Eruli nisu obraćali pažnju čak ni na to, već su potpuno zanemarivši to išli protiv svog neprijatelja s potpunim prezirom, procjenjujući ishod rata samo svojom brojčanom superiornošću. Ali kada doslo do bitke, mnogi Eruili su izginuli i sam Rudolf je također poginuo, a ostali su pobjegli punom brzinom, zaboravljajući svu svoju hrabrost. A pošto ih je neprijatelj gonjao, većina ih je pala na bojnom polju, a samo nekoliko ih se uspjelo spasiti.
Iz tog razloga Eruli više nisu mogli ostati na ognjistima svojih predaka, i bjezeci odatle nastavili su dalje prelazeći cijelu zemlju koja se nalazi iza rijeke Dunav zajedno sa svojim ženama i djecom. Ali kada su stigli u zemlju u kojoj su živjeli Rogi (Rog, ne orao) od davnina, narod koji se pridružio gotskoj vojsci i otišao u Italiju, nastanili su se na tom mjestu.
Ali budući da su bili pritisnuti glađu jer su bili u neplodnoj zemlji (valjda mocvara), ubrzo su otisli odatle i došli u regju blizu zemlje Gepeda. I u početku su im Gepedi dozvolili da dodju i nastane se i budi komsije, jer su došli kao podanici moleci. Ali nakon toga, bez ikakvog razloga Gepedi su ih počeli zlostavljati. Zlostavljali su im žene i otimali stoku i drugu imovinu ne uzdržavajuci se od ikakvog zla, i konačno su ih poceli i nepravedno vojno napadati.
A Eruli, ne mogavši više sve to trpiti pređoše reku Dunav i odlučise da žive kao susjedi Rimljana u toj oblasti; to je bilo za vreme cara Anastasija, koji ih je primio sa velikom ljubaznošću i dozvolio im da se nasele tamo gde su bili. Ali ubrzo nakon toga ovi varvari su ga uvrijedili svojim bezakonjem i svojim postupanjem prema tamošnjim Rimljanima pa je iz tog razloga poslao vojsku protiv njih.
A Rimljani su nakon što su ih porazili u borbi vecinu pobili, a i imali su dovoljno prilika da ih potpuni unište. Medjutim preostali su molili za milost i nemilost generalima i molili ih da im poštede živote i da ih uzmu za saveznike i sluge cara. A kada je Anastasije to saznao, bio je zadovoljan, i zbog toga je jedan broj Erula ostao; međutim, oni niti su postali saveznici Rimljana, niti su im učinili nešto dobro.
Ali kada je Justinijan preuzeo carstvo, darovao im je dobre zemlje i druge posjede i tako u potpunosti uspio pridobiti njihovo prijateljstvo i sve ih nagovorio da postanu hrišćani. Kao rezultat toga, usvojili su blaži način života i odlučili da se u potpunosti pokore zakonima hrršćana, a u skladu s uslovima tog saveza uglavnom se zajedno sa Rimljanima suprotstavljaju svojim neprijateljima. Oni se međutim još uvijek ne pridravaju dogovora, a budući da su odani srebroljublju skloni su nasilju nad svojim komsijama, ne osjećaju sramotu zbog takvog ponašanja.
I pare se na nesveti način, posebno ljudi s magarcima, i oni su najniži od svih ljudi i potpuni prokelti nitkovi. (Ovaj zadnji dio je izgleda dodan jer ne ide sa pricom.)
Nakon toga, iako je nekolicina njih ostala u miru s Rimljanima, kao što ću ja ispričati u sljedećoj pripovijesti, svi ostali su se pobunili iz sljedećeg razloga.
Eruli, pokazujući svoj zvjerski i fanatičan karakter protiv vlastitog "Cara", jednog Ochusa po imenu, iznenada su ubili čovjeka bez ikakvog razloga, obrazlažući da su nakon toga željeli ostati bez kralja. Ipak, čak i prije toga, dok je njihov kralj imao titulu, on praktično nije imao nikakvu prednost nad bilo kojim privatnim građaninom. Svi su imali pravo da sjede s njim i jedu s njim, a ko god je htio vrijeđao ga je bez ograničenja; jer nijedan čovjek na svijetu nije manje vezan opstim pravilima ili nestabilniji od Erulija. Dakle, kada su to zlodjelo izvršili, oni su se odmah pokajali. Jer su rekli da ne mogu živjeti bez vladara i bez generala; pa im se nakon dugog razmišljanja činilo da je najbolje da kako bolje mogu pozovu nekog od svoje kraljevske porodice sa ostrva Thule. A razlog za to ću sada objasniti.
Kada su Longobardi porazili Erule u vec navedenoj bici iznad, oni su migrirali sa svojih pradjedovskih ognjista, neki od njih su kako sam gore rekao naselili zemlje u zemlji Iliriku, ali preostali koji nisu bili skloni da predju Dunav su se naselili na samom kraju svijeta; ova grupa vodjena mnostvom kraljevske loze je prosla sve narode Slavena jedan za drugim, i nakon što su onda prošli kroz veliku neplodnu zemlju (mocvare valjda), došli su do "takozvanih" Varna (sjeverna danasnja Njemacka). Nakon njih prošli su pored naroda Danaca a da nisu pretrpjeli nasilje od strane tamošnjih varvara. Stigavši odatle do okeana, otišli su preko mora i iskrcali se na Thule, i ostali su tamo na ostrvu.
(Onda Prokopije opisuje Skandinaviju i nastavlja o Erulima) (Primjeticete slicnost ostrvo Thule, i rijeka VisTula.)
ERULI U ILIRIKU U VRIJEME JUSTINIJANA
Dakle, Eruli koji su zivjeli među Rimljanima (Ilirik), nakon što su oni počinili ubistvo njihovog kralja, poslali su neke od svojih uglednih na ostrvo Thule da tamo nađu bilo koga od kraljevske loze. I kad je ekipa stigla na ostrvo, tamo su našli mnogo kraljevskih potomaka, ali su izabrali jednog čovjeka koji im se najviše svidio i krenuli s njim nazad. Ali ovaj se čovjek razbolio i umro kada je došao u zemlju Danaca.
Ekipa se stoga vratila na ostrvo i uzeli su drugog čovjeka po imenu Datije. A u pratnji su mu bili brat Ordo i dvije stotine mladića Erula sa Tule. Ali pošto su bili dugo odsutni na tom putu, Erulima koji su bili blizu Singidunuma (Srem, Beograd) je palo na pamet da se je dovodjenje novog Kralja sa Tule protivnom interesima cara Justinijana.
Stoga su poslali izaslanike u Vizantiju moleći cara da im pošalje vladara po njegovom licnom izboru. I odmah im je poslao jednog od Erula koji je dugo boravio u Vizantiji, po imenu Svartava. Isprva su ga Eruli dočekali i poklonili mu se i iskazali uobičajenu poslušnost njegovim naredbama; ali ne mnogo dana kasnije stigao je glasnik sa vjestima da je ekipa sa ostrva Thule blizu.
I Svartava im je naredio da ih presretnu, njegova namjera je bila da ih uništi, a Eruli su, odobravajući njegovu namjeru, odmah krenuli s njim. Medjutim kada su te dvije strane bile udaljene jedna od druge oko jedan dan puta, sva ga je vojska noću napustila i samovoljno prešla na stranu pridošlica, dok je on sam pobjegao i bez pratnje krenuo prema Vizantiji. Nakon toga Car se svim silama ozbiljno obavezao da ga vrati na njegovu poziciju, a Eruli su se strahujuci od rimske sile pokorili Gepedima. To je, dakle, bio uzrok pobune Erula. (valjda protic Vizantije.)
THE END, Prokopijeve price o Erulima.
