Proklijavanje

U Hamiju se talenat gnezdio poput klice života u semenu sekvoje, ali nije imao novac ni za parče obične akvarel hartije, a kamo li za platno ili neke skuplje boje.
Sada je gledao u goblen "Prodavačice cveća" koji mu je baba ostavila u nasledstvo. Tačnije, u nasledstvo mu je ostavljena šupa iz koje je, nakon sati grozničavog preturanja, uspeo da između letvica nekadašnjih gajbi za voće i ostalog otpada iščeprka goblen i... kutijicu s tuševima u boji. Drhteći od uzbuđenja otvorio je teglice, u svaku umočio po prst, a zatim krenuo da razmazuje mastilo po zaštitnom staklu goblena. Rumeni osmeh prodavačice cveća nestao je pod namazima modre noći bez zvezda, a zatim je, u toj mrkloj noći, pod Hamijevim prstima počela da buja neobična svetleća šuma, šuma u kojoj su na vrhovima korenovih žila plesale breze besramno se šepureći svojim blistavim korama od alabastera.
 
A i stilski se razlikujemo :)

Ovo je Sfyontull stil:

8f233357cfd4570ee5c08d4f543e41eb.jpg


a ovo je moj:

ccda5af632ba518fa2ddbb6ed1a854f9.jpg


malo sam tražila odgovarajuće slike, ali mislim da je to - to sad :)
 
Poslednja izmena:
Nema to toliko veze sa samim japanom koliko sa složenošću i slojevitošću koja me asocira na slojevitost japanske tradicionalne nošnje, a rekla bih da je način na koji pišeš sličan izradi ikebane: svaka reč je pažljivo odabrana i postavljena na precizno određeno mesto.
Dalje, u plesu snega (ne u svakom japanskom plesu, nego baš u ovom konkretnom plesu kojeg sam se setila) imaš najpre hod u cipelama koje su kao tegovi i gde je svaki korak dobro odmeren pre nego što je napravljen, da bi kasnije, kad se oslobodi cipela, ples postao slobodniji. To mi je, otprilike, slika tvog prelaska s poezije na prozu :) Osim toga, sve je u japanu izuzetno senzualno, ali je ta senzualnost uvek odmerena, i pristojna, i suzdržana.

Otud asocijacije :)
 
sanja*;bt299738:
evo ti i muzičke verzije različitosti stilova :)

Ova 2. pesma mi je poznata, ali me zbunilo to što u naslovu piše da je instrument na kojem je odsvirana bliskoistočni oud, a pesma je Djam Leelii, sa istoimenog akustičnog albuma Baaba Maala i Mansour Secka, i obojica sviraju gitare...imam taj album u kući.

Evo orginalne pesme:

 
kako mi se sviđa pesma!

Samo uopšte ne primećujem da je to ista melodija kao ova iz filma. Ritam je isti, iako sporiji, ali melodija je, čini mi se, značajno drugačija.
 
sanja*;bt299785:
kako mi se sviđa pesma!

Samo uopšte ne primećujem da je to ista melodija kao ova iz filma. Ritam je isti, iako sporiji, ali melodija je, čini mi se, značajno drugačija.
Upravu si, moja greška, reč je o narednoj pesmi sa istog albuma - Bibbe Leydi - u filmu je korišten uvodni deo pesme.
Našao sam i nju...

 

Back
Top