Richard III
Domaćin
- Poruka
- 3.892
Izvinjavam se, unapred, na malo dužem postu koji sledi.
Ne volim prevode Flavia Rigonata ni najmanje, iako ih svi hvale na sva usta. Tip je uspostavio tapiju nad svim delima Bukovskog pa ih samo on prevodi, da ne pričam o Karveru, Selindžeru i drugima. Menja prevode i suštine rečenica, ubacuje neke svoje projekcije, i prilagodjava tekst svojim vizijama tj. onako kako bi ih on pisao, a ne onako kako su izvorno napisani. Dovoljno je da pročitate "Factotum" Bukovskog na izvornom engleskom i Rigonatov prevod istog. Flavio Rigonat je potpuno izmenio stilsku strukturu i ritam teksta, tako da gotovo hemingvejski, ozbiljan, sumoran ton Bukovskog kojim genijalno opisuje sirove uslove preživljavanja običnih radnika u Americi u Flavijevom prevodu dobija posprdan, dripački, cirkuzantski, gotovo uličarski ton. Kao da je knjigu pisao Prele ili tako neki beogradski klošar i propalitet, a ne sam Bukovski.
Medjutim, ne pišem zbog toga ovaj tekst. Ono što me je frapiralo se desilo pre nedelju dana. Naime, kupio sam u Delfi knjižari knjigu Eduarda Limonova "To sam ja, Edička" (kod nas prevedena kao "Ja, Edička"): Odavno sam želeo da je kupim. Kad sam je konačno otvorio i počeo da je čitam, video sam da je prevodilac a ko drugi nego Flavio Rigonat. To mi je u startu pomalo ogadilo prevod, ali dobro, nastavio sam da čitam. Naime, imao sam pri sebi i engleski prevod. Kad sam prešao odredjeni broj strana video sam da nešto nije u redu. Čitao sam ranije engleski prevod i znao sam kako ide priča. Da bih na kraju shvatio da je Flavio Rigonat mrtav hladan potpuno izbacio!!! čitava dva poglavlja iz srpskog prevoda knjige! I to baš onaj deo u kom Limonov opisuje svoja homoseksualna iskustva sa crncima tokom emigracije. Izbacio ih je valjda zbog svojih predrasuda i mrtav hladan nastavio da prevodi u svom opušteno-uličarskom stilu. To su desetine i desetine stranica. Govorim o poglavljima pod nazivom "Kris" i "Karol".
Kako znam da nije u pitanju štamparska greška? Pa tako što Rigonat u završetku poglavlja koje prethodi poglavlju "Kris" piše sledeće:
"Na pola puta, Rejmon se okrenuo i pogledao me. Nasmešio sam se i mahnuo mu. Do tada sam već spavao sa muškarcem."
U engleskoj verziji, medjutim, piše ovo:
"Halfway there, Raymond turned and looked at me. I smiled and waved to him. By then I had slept with Chris, I already had Chris." Odnosno, u pravilnom srpskom prevodu:
"Na pola puta do tamo, Rejmond se okrenuo i pogledao u mene. Nasmešio sam se i mahnuo mu. Do tada sam već spavao sa Krisom. Već sam imao Krisa."
Drugim rečima, šta je Flavio Rigonat uradio? Kako bi izbacio sledeće poglavlje pod nazivom "Kris" a i ono posle njega, jednostavno je izmenio poslednju rečenicu i umesto imena protagoniste sledećeg poglavlja (Krisa) samo napisao, neodredjeno, kako je protagonista romana "do tada već spavao sa muškarcem". Time je oslobodio sebe obaveze da prevede sledeća dva poglavlja, i jednostavno nastavio ka poglavlju "Sonja", kao da se ništa nije desilo.
Ko je ovom tipu dao nezasluženi naslov "jednog od najboljih srpskih prevodilaca"?!? Još dobija svakakve nagrade i svi ga hvale. A reč je o čoveku koji na uličarski način menja suštinu i ritam čitavih tekstova, menja reči i rečenice, ubacuje neke svoje izraze, kao što vidimo zbog predrasuda isključuje i čitava poglavlja iz prevoda.
Jad i beda. I jadni mi sa ovakvim "ekspertima" i "uvaženim prevodiocima". Nije ni čudo što nam je književnost u rupi i na margini, zajedno sa celokupnom kulturom.
Ne volim prevode Flavia Rigonata ni najmanje, iako ih svi hvale na sva usta. Tip je uspostavio tapiju nad svim delima Bukovskog pa ih samo on prevodi, da ne pričam o Karveru, Selindžeru i drugima. Menja prevode i suštine rečenica, ubacuje neke svoje projekcije, i prilagodjava tekst svojim vizijama tj. onako kako bi ih on pisao, a ne onako kako su izvorno napisani. Dovoljno je da pročitate "Factotum" Bukovskog na izvornom engleskom i Rigonatov prevod istog. Flavio Rigonat je potpuno izmenio stilsku strukturu i ritam teksta, tako da gotovo hemingvejski, ozbiljan, sumoran ton Bukovskog kojim genijalno opisuje sirove uslove preživljavanja običnih radnika u Americi u Flavijevom prevodu dobija posprdan, dripački, cirkuzantski, gotovo uličarski ton. Kao da je knjigu pisao Prele ili tako neki beogradski klošar i propalitet, a ne sam Bukovski.
Medjutim, ne pišem zbog toga ovaj tekst. Ono što me je frapiralo se desilo pre nedelju dana. Naime, kupio sam u Delfi knjižari knjigu Eduarda Limonova "To sam ja, Edička" (kod nas prevedena kao "Ja, Edička"): Odavno sam želeo da je kupim. Kad sam je konačno otvorio i počeo da je čitam, video sam da je prevodilac a ko drugi nego Flavio Rigonat. To mi je u startu pomalo ogadilo prevod, ali dobro, nastavio sam da čitam. Naime, imao sam pri sebi i engleski prevod. Kad sam prešao odredjeni broj strana video sam da nešto nije u redu. Čitao sam ranije engleski prevod i znao sam kako ide priča. Da bih na kraju shvatio da je Flavio Rigonat mrtav hladan potpuno izbacio!!! čitava dva poglavlja iz srpskog prevoda knjige! I to baš onaj deo u kom Limonov opisuje svoja homoseksualna iskustva sa crncima tokom emigracije. Izbacio ih je valjda zbog svojih predrasuda i mrtav hladan nastavio da prevodi u svom opušteno-uličarskom stilu. To su desetine i desetine stranica. Govorim o poglavljima pod nazivom "Kris" i "Karol".
Kako znam da nije u pitanju štamparska greška? Pa tako što Rigonat u završetku poglavlja koje prethodi poglavlju "Kris" piše sledeće:
"Na pola puta, Rejmon se okrenuo i pogledao me. Nasmešio sam se i mahnuo mu. Do tada sam već spavao sa muškarcem."
U engleskoj verziji, medjutim, piše ovo:
"Halfway there, Raymond turned and looked at me. I smiled and waved to him. By then I had slept with Chris, I already had Chris." Odnosno, u pravilnom srpskom prevodu:
"Na pola puta do tamo, Rejmond se okrenuo i pogledao u mene. Nasmešio sam se i mahnuo mu. Do tada sam već spavao sa Krisom. Već sam imao Krisa."
Drugim rečima, šta je Flavio Rigonat uradio? Kako bi izbacio sledeće poglavlje pod nazivom "Kris" a i ono posle njega, jednostavno je izmenio poslednju rečenicu i umesto imena protagoniste sledećeg poglavlja (Krisa) samo napisao, neodredjeno, kako je protagonista romana "do tada već spavao sa muškarcem". Time je oslobodio sebe obaveze da prevede sledeća dva poglavlja, i jednostavno nastavio ka poglavlju "Sonja", kao da se ništa nije desilo.
Ko je ovom tipu dao nezasluženi naslov "jednog od najboljih srpskih prevodilaca"?!? Još dobija svakakve nagrade i svi ga hvale. A reč je o čoveku koji na uličarski način menja suštinu i ritam čitavih tekstova, menja reči i rečenice, ubacuje neke svoje izraze, kao što vidimo zbog predrasuda isključuje i čitava poglavlja iz prevoda.
Jad i beda. I jadni mi sa ovakvim "ekspertima" i "uvaženim prevodiocima". Nije ni čudo što nam je književnost u rupi i na margini, zajedno sa celokupnom kulturom.
Poslednja izmena: