Ja sam možda previše isključivo odgovorio, nije da nema - nema. Upisao sam režiju nekada davno ali je nisam završio, na B.K. - nisam imao para devedesetih... u vezi sa tim ja sam generalno razočaran današnjim filmom uopšte - ne samo kod nas, ali svakako da postoje ljudi, pored Nebojša Milovanovića ima još nekih imena svakako, moj poznanik još iz mladosti, Bojan Žirović je postao dobar, Nenad Jezdić ima dobru dikciju ; i ima ih još...
Poblem sa filmom generalno je što sve njih zajedno, od scenariste do onog što pušta dim ; ujedinjuje i treba da "nadzire" reditelj - reditljski postupak, atmosfera, autentičnost filma, autorski pečat... pa gluma, montaža, sve-sve... i tu je problem. Imamo još par naših savremenika, rediteljelja koji su majstori tog posla, bez obzira na budžet, Abel Ferrara... Scorssese je mejnstrim ali je odličan itd. Ali zaista, ovde kod nas ne mogu da se sastave da naprave, dobar jak i autorski, dugometražni film.
Lajanje na zvezde je ok ali i to je već stariji film - a i tu negde je naša filmska industrija počela da bilduje serije i filmiće koji su žanrovski upakovani.
Čitava Jugoslovenska kinematografija i njena neprocenjiva vrednost je bila zasnovana na neverovatnim remek-delima. Svi ti filmovi su imali isto tako, znaš i sam, kakva imena od režije pa na dole. Danas se ime producenta piše kao poslednje, nekada je stajalo ime reditelja. I što se brže radi, više se greši, tako da imamo takvu situaciju kakvu imamo. Dok sam gledao filmove (prestao sam da ih gledam ima par godina unazad) tražio sam film po četiri-pet sati, kriterijum mi se izoštrio i odjednom, iako sam čitavog života gledao filmove - imao sam i video klub - najdenom sam prestao potpuno da ih gledam. Zato sada više čitam