Problem zla u svetu

  • Začetnik teme Začetnik teme Nina
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Nina

Veteran
Supermoderator
Poruka
403.834
Neki dečak je hodao uz obalu reke i ugledao je krokodila zapletenog u mrežu. Krokodil mu reče: Smiluj mi se i oslobodi me. Možda izgledam strašno, ali znaš, to nije moja krivica. Takav sam stvoren. Ali, kakav god bio moj izgled, ipak imam majčinsko srce. Došao sam jutros ovamo u potrazi za hranom za svoje mlade i ulovio sam se u ovoj zamci.

Dečak reče: Ah, kad bi ti došao pomoći ti bi me zgrabio i ubio.
Krokodil odvrati: Zar misliš da bi to učinio svojem dobročinitelju i osloboditelju?
I tako je krokodil uverio dečaka da ga oslobodi iz mreže, i dok ga je dečak oslobađao krokodil ga zgrabi.
Ulovljen u krokodilove ralje dečak reče: Tako mi dakle vraćaš za moje dobročinstvo?
Krokodil reče: Nije to ništa lično, sinko. Takav je svet, takav je zakon života.
Dečak se nije složio pa mu krokodil reče: Želiš li možda nekoga pitati da proveriš?
Dečak ugleda pticu koja je sedela na obližnjem drvetu pa je upita: Ptico, govori li krokodil istinu?

Ptica reče: Krokodil je u pravu. Pogledaj mene. Jednog sam se dana vraćala kući s hranom za svoje mlade ptiće. Zamisli moj užas kad sam ugledala zmiju kako puzi uz stablo ravno prema mojem gnezdu. Bila sam potpuno bespomoćna. Zmija je proždirala moje mlade jednog po jednog. Vrištala sam i vikala ali ništa nije koristilo.
Krokodil je u pravu, to je zakon života, takav je svet.

Vidiš? , reče krokodil.
Ali dečak reče: Daj da pitam još nekog.
Krokodil reče: U redu. Hajde, pitaj.

Jedan stari magarac prolazio je uz obalu reke. Magarče! , reče dečak, Evo šta krokodil kaže. Je li u pravu?
Magarac reče: Krokodil je potpuno u pravu. Pogledaj mene. Radio sam i robovao svojem gospodaru celi svoj život, a jedva da mi je davao dovoljno da preživim.
Sada kada sam star i beskoristan, pustio me je s uzde, i sada lutam po džungli čekajući da me zaskoči kakva divlja zver i privede mi život kraju. Krokodil je u pravu, to je zakon života, takav je svet.

Vidiš? , reče krokodil, Idemo!
Dečak reče: Daj mi još jednu priliku, zadnju priliku. Dopusti mi da pitam još nekog stvora. Seti se kako sam dobar bio prema tebi.
I krokodil reče: Dobro. Tvoja zadnja prilika.
 
Dečak ugleda zeca koji je onuda prolazio pa ga upita: Zeko, jel' krokodil u pravu?
Zec sedne i reče krokodilu: Zar si to zaista rekao?
Krokodil reče: Jesam.
Čekaj malo., reče zec, moraćemo to raspraviti.
Dobro., reče krokodil.
Ali zec reče: Kako ćemo raspravljati kad imaš dečaka u ustima? Pusti ga. I on bi takođe trebao sudelovati u raspravi.
Krokodil reče: Stvarno si pametan. Pobeći će mi čim ga pustim.
Zec odvrati: Mislio sam da si razumniji. Ako pokuša pobeći, možeš ga ubiti jednim udarcem svojega repa.
U redu., reče krokodil i pusti dečaka.
Čim ga je krokodil pustio, zec poviče: Beži!

I dečak pobeže i spasi se.

Zec tada reče dečaku: Sigurno voliš krokodilovo meso, a i ljudi iz tvog sela sigurno bi voleli dobar obrok. Nisi oslobodio krokodila do kraja. Veći deo njegovog tela još je uvek zamotan u mreži. Idi u svoje selo i dovedi sav narod, pa pripremite gozbu.
I dečak učini tačno tako. Ode u svoje selo i pozove sav narod. Došli su sa sekirama, kolocima i kopljima, i ubiše krokodila. Došao je i dečakov pas, i kad je video zeca stao ga je juriti, i zadavi ga. Dečak je stigao prekasno, i kad je video kako zec umire, reče: Krokodil je bio u pravu. Takav je svet, takav je zakon života.
 
Da, zanimljivo opravdanje za zlo, osim što ljudi odavno ne žive u selima i ne zavise od zakona opstanka...Poslednji sistem opstanka je imperijalizam iza njega ljudi su smislili prave demokratske sisteme dogovaranja i ne žive po zakonima krokodila.
Bilo bi zanimljivo primeniti dato razmišljanje na muško ženske odnose, pa ih uporediti sa ovakvim razmišljanjem.
 
Krokodil je bio u pravu. Takav je svet, takav je zakon života.
Pa, sad nešto ne žurim iz svoje postojbine da pitam tamo nekog krokodila o ravnoteži dobra i zla u svetu, ali interesantno je to opisao naš, čitavom Balkanu dragi, gospodin Kređimir Mišak. U njegovoj misli-čovek je dobar samo ako je pasivan. Čim se aktivira i nešto značajno radi u svrhu promene-više nego velika verovatnoća je da će ga okolina doživljavati za izuzetno zlog čoveka.
Konformistički stav je: " Šta ćeš ti tu sad kad je i ovako već dobro?"
Pamtim i prožiljavam isto sad kad su idejni tvorci i menadžeri Windowsa insistirali da je od XP-a bolji Win-7. Dan-danas postoje ljudi koji sa nostalgijom i velikim nedostajanjem misle o XP sistemu, kad ono-evo ga i Win11 koji obezvređuje Win10 načisto.
Krokodil je uvek isti, ali u humanom svetu-inicijatori promena deluju na manje grafički dramatičan način, pod uslovom da govorimo o svojim godinama mira, razume se, ali je to uvek u korist human-krokodila.
 
problem je u propagandi koja nas stalno navodi na zlo. Ocigledno da je ogromna vecina covecanstva na strani dobra a tek poneki promil na strani zla. Medjutim, propaganda taj odnos prikazuje obrnuto.
Al da nastavimo , da vidimo ko je i gde je te izvor propagande. I te kako znamo odakle dolazi to zlo ali nas to zlo stalno uverava da smo samo "mi" na ovoj strani a da je celo covecanstvo na strani zla I DA NE POKUSAVAMO TO PROMENITI JER "NEMAMO SANSE" RADI OGROMNE VECINE ZLA.
To vam je kao kada se pitamo, kako to da 30 miliona engleza kontrolise 3 milijarde stanovnika ove planete. Oni to cine propagandom. Tacnije, nekolicina familija u engleskoj kotrolise i tih 30 miliona engleza...............................sto dalje implicira EPICENTAR ZLA KOJE SE NALAZI U OLICENJU SAMO NEKOLICINE OSOBA NA OVOJ PLANETI.......................
 
Što se tice Boga ,Epikur kaže:

Bog ili želi da ukine zlo a ne može; ili može ali ne želi; ili pak niti može niti želi. Ako želi a ne može, onda je nemoćan. Ako može ali ne želi, onda je zao. Ali ako Bog može i želi da ukine zlo, otkuda onda zlo u svetu?

Hjum sumira Epikurovu verziju problema na sledeći način: "Da li je Bog želi da spreči zlo, ali nije u stanju? Tada nije svemoguć. Da li je u stanju, ali nije voljan? Tada je zlonameran. Da li je i sposoban i voljan? Odakle onda dolazi zlo?"
 
Drugi opet smatraju da:

Veliko zlo u svetu nije u onome što nazivamo 'greh', već u sistemu koji nagrađuje slabost, pohlepu i laž, a kažnjava hrabrost, nezavisnost i istinu.
Ludi ne postaju loši zato što žele da budu loši, već zato što se loše ponašanje često pokazuje kao najisplativije.
Kada bi čovek bio slobodan — istinski slobodan — da bira istinu, ljubav i pravdu, većina bi to učinila.
Ali nije slobodan: rođen je u poretku koji oblikuje njegov um i dušu tako da postane poslušan, ne da misli.
 

Back
Top