Problem sa tikovima i drugovima

26041967

Obećava
Poruka
82
Moj mlađi sin koji ima 16 godina već duži niz godina ima problema sa tikovima ili kako to doktori kažu nevoljna radnja , to se prvi put pojavilo kada je imao 8 godina i nekim ciklusima je odlazilo i vraćalo se , ali je otprilike stalno bilo tu . Neki put su ti tikovi bili izraženiji neki put skroz nestajali . Problem sa drugovima smo stalno povezivali da ga deca zadirkuju zbog tikova a on opet nezna kako da se postavi prema njima pa kroz neku malu odbojnost polako je ostao skoro sam ,I prilikom promene sredine i kada počne da se sreće sa novom decom brzo iako ga u početku prihvate ostaje skoro sam , kada kažem skoro stalno ima par drugara ili bolje reći drugarica koje ipak ostanu sa njim i druže se .
Drugi problem koji je vezan sa tim druženjem je to šton on sam kaže ja nenam šta da pričam sa njima , a ako i nađu neku zajedničku temu brzo je završe pošto on preuzima inicijativu a drugar se povlači .
Vreme najčešče provodi u kući sluša muziku na kompijuteru odigra poneku igricu , i sam fejs ga neprivlači u početku pre godinu dana je malo i četovao sa drugovima sada ni to .Tikovi jednostavno su stalno tu počeo je polako da sa njiam izaziva i pojedine profesore kojisu išli do toga da tvrde da im to ometa nastavu tako da traže da gaodvedem kod psihijatra . Pošto smo i to morali da odradimo predložio je da ga odvedemo u institut u Palmotićevu u Beograd prepisani su mu lekovi za smiranej Bromezepan i to mala doza 0.75 mg ujutru u uveče , u početku su lekovi potpuno ukinuli tikove ali se oni sada ponovo javljaju kako se bliži odlazak na posmatranej u institut . On je izričito protiv i da ide tamo i da pije lekove , za lekove ga još kontrolišemo pošto ih pije ispred nas .
Sada stvarno neznam šta da radim bojimse da prisilno ostajanje u institutu ne prouzrokuje još veće probleme .
Moje mišljenej je d abi samo izostajanje tih tikova kod njega promenio i odnos prema drugima ili bolje reći odnos drugih prema njemu i da bi sve to izišlo posl ena dobro .

Molim vas ko je imao slične probleme pomagajte , i još jedno pitanje da li se ti tikovi mogu kontrolisati samo sa lekovima ?
 
Ja imam i dan danas male u vidu treptanja kad mi je bas nepijatno ili kad se prica ili desava nesto sto mi je neprijatno ali bas.Moja teorija je da je koren svega toga u nekom neresenom problemu ili situaciji koji se potiskuje dugo.Napominjem nisam doktor pisem iz iskustva.Pitanje za tebe kakvi su to tikovi kada ometaju profesore??????Propisana doza leka je bezopasna taman malo da ga iskontrolisu,tako bi trebalo.Ne znam sta da ti kazem ja sam vise meditiranjem to umanjila lekovi su mi pomagali dok sam bila mladja nisam imala samopouzdanje.Imam 27godina sada.
 
Ja mislim da kod mog sina ide od velikog ne samopouzdanaj pa do totalnog dominantrnog stava prema pojedincima , Kada on postaje dominantan i malo i provocira . Izgleda da je u tom domenu i profesori smatraju da im smeta , ali samo kod nekih koji su netaktični i popustljivi , oni koji imaju jak stav i pokazali se kao autoritet oni sa njim nemaju problema .
Pitali ste kakve tikove , to je bila široka lepeza tikova od cimanja glavom treptanja očima pomeranjem sa prstima ruke trepavica kao da hoće da nekoga uplaši , cimanje rameima ili laktovima , sada u zadnje vreme počeo kao da šanjta pri hodu pa povlači noge i kuk unutra , povlči usne preko zuba dok su mu usta širom otvorena . Znaš neki put to izgleda strašno i činimi se kao da mu je to ventil da se oslobodi neke napetosti . Kada sednem da pričam o tome sa njim on negirada to radi i kaže da tonisu tikovi nego njegova navika za nekim pokretiam i da to niej strašno . Pazi te kada sluša muziku tikovi skoro i nepostoje ili kada se zadubi u čitanej neke materije koja ga interesuje .

Inače da dodam da su mu psiholozi radili testove kako emotivne intelegenciej tako i običan test intelegenciej .Intelegencija mu je jako velika , emotivna je jako niska , jednostavno psiholog kaže da on će jako teško da sklapa prijateljstva , traži društvo kao što je on ??? I na kraju da dodam da u toj svojoj emotivnoj ne intelegenciji jako teško procenjuje ljude da li sa nekim može da se našali ili ne pa su izgleda tu i profesori malo pukli .

Sada su mu doktori sa instituta duplirali dozu bromazepana i ubacili ujutru i u podne po četvrtinu od Haloperidola od 2 mg ?
 
Poslednja izmena:
Kao neko ko je prosao delimicno kroz to,znaci ponovicu ne kao lekar samo iz iskustva pricam,mislim da je kao sto si napisala problem u autoritetu,mozda je bez uvrede razmazen ili slicno,i da ce jacanje discipline i stvaranje autoriteta pomoci,i umanjiti lekove i sve.Ista je prica kod mene kad slusam muziku ili citam i to,to ga opusta to kazem posto mene opusta.Razmisli o stvaranju nekog autoriteta jaceg ili nekog hobija ili necega gde ce morati da se povinuje.Nista lose ne mislim nego sto da pije lekove kad ne mora toliko?Sta mislis o tome?
 
Znaš mislim da možda postoji mala doza razmaženosti , ali neznam koliko je to presudno . Ali u svakom slučaju kada se nađe sa autorittima onda ih poštuje . Znaš mislim niej on neki naduvenko , jako često koristi reč izvini i oprosti kada god svati da je pogrešio .

Danas sam dobio informacio od jednog prijatelja koji se setio da je moj sin kao malo dete primao vakcine i inekcije protiv Laringitis i alergijske vakcine pošto je imao nekoliko puta teške slučajeve gušenja zbog toga je i ležao u bolnici u tri navrata , A povezali smo tako što je on imao isti slučaj sa njegovim detetom i njemu je rođak lekar rekao kako te inekciej jesu spas ali mogu da imaju jedan od posledica tikove ?????? Injegov sin je imao u jednom periodu pre puberteta i za vreme puberteta tikove koji su nestali u starijem adolestenckom dobu , mada kaže da on kao otac isada neki put primeti kod njega blagi napad tikova .
 
Znaš mislim da možda postoji mala doza razmaženosti , ali neznam koliko je to presudno . Ali u svakom slučaju kada se nađe sa autorittima onda ih poštuje . Znaš mislim niej on neki naduvenko , jako često koristi reč izvini i oprosti kada god svati da je pogrešio .

Danas sam dobio informacio od jednog prijatelja koji se setio da je moj sin kao malo dete primao vakcine i inekcije protiv Laringitis i alergijske vakcine pošto je imao nekoliko puta teške slučajeve gušenja zbog toga je i ležao u bolnici u tri navrata , A povezali smo tako što je on imao isti slučaj sa njegovim detetom i njemu je rođak lekar rekao kako te inekciej jesu spas ali mogu da imaju jedan od posledica tikove ?????? Injegov sin je imao u jednom periodu pre puberteta i za vreme puberteta tikove koji su nestali u starijem adolestenckom dobu , mada kaže da on kao otac isada neki put primeti kod njega blagi napad tikova .

Ne znam za vakcine ali mislim da je problem kod razmazenosti,da je jaca disciplina ne bi razmisljao o tome niti imao.Da se blago izrazim "vojnicki rezim",ako ne razumes.To ne znaci da se ponasas kao tiranin vec samo da ga usmeris da bude vise autoriteta a manje razmazenosti dok to ne prodje.
 
Mislim da će ipak morati da prihvati posmatranej na institutu gde će po meni oni ipak da postave kompletnu dijagnozu i da daju potrebnu terapiju . Dosta čitam po internetu da li je moguće da je anksiozan , nemogu da nađem na internetu da li tikovi mogu da budu prateći u ovom stanju .
 
Znam da je bolje bez lekova ali on j ipak jako mlad , pod jedan traje to već godinama i ako su postojalo trenucikada je bio potpuno bez tikova , stalno se vraćao u trenucima kada je dolazio u neke stresne situacije .
Sada razmišljam da li on nema drugove zbog tikova ili su tikove posledica te nejgove usamljenosti i njegoev želej za enkim boljim društvom i većim krugom prijatelja . Na tu temu sam dosta puta pričao sa njim da niej bitan broj drugova nego kakvi su oni da li su dobri ili zlobni koji su sa njim samo iz interesa.
Sada već se puno zapetljavam u mojim mislima , ipak trebaju stručnjaci to da odrade , znam da će to da bude bolno kako za njega tako i za nas roditelej pošto će to da trakje nekoliko nedelja i biće odvojen od nas .
 
Nama je ne samo žao nego smo i zabrinuti da nam se dete još više ne otuđi od to malo drugova koje ima , jer ako ti drugovi budu saznali gde je bio bojimo se da neproradi ona predrasuda koja je jako česta kod našeg naroda . Takođe se bojim pošto je on jako osetljiv da se ne potrese i ne skupi "materijala " za neke svoje buduće strahove od druge dece koju će tamo sretati i koji imaju manje ili veće probleme od njega .
Da li ima neko ovde na forumu koji je lešao u Institutu u Palmotićevoj da on da svoje mišljenje o ovimnašim strahovima i da podeli malo miošljenje sa nama kako je on podneo to ispitivanje i tu sredinu .
 
Vidiš Malenano1 kažeš nije bino koliko sam ja u životu promenio drugova , da ali ja to treba da objasnim jednom 15-godišnjaku koji je u pubertetu koji od male bobujlice na čelu vidi ceo krater Etne . Ali biće bolje , osim tebe jevila mi se samo još jedna majka i to preko PP kojoj se zahvaljujem . Ipak je ovo zemlja Srbija ovd eje sramota pričati o psiholozima i poseti istima , a javan je tajna da nam je potrošnja tableta za smiranej naj veća u evropi pa i šire , nacija koja se busa u grudi kako je jaka a pucamo po svim šavovima unutra i odlepljuju nam se sve fleke našega života .

Tako sam ja mislio i moju decu da su jaki i da sve oni to mogu da podnesu ali vidiš nakupilo se te negativne energije nemože malo telo d asve to zadrži u sebi mora da postoji ventil gd eće da izađe .
 
Pliva svaki drugi dan po sat vremena , to je kao neki lakši oblik treninga nije takmičarski , više zbog razvoja kako fizičkog tako smo mislili da će malo da se prazni i opusti u vodi , Trenerica kaže da stane na sred bazena i počne sa njegovim tikovima . Sada je i ona primetila da ih nema od kada pije ove tablete .
 
Nisam doktor,pa pricam kao laik,ali opet prepisati nekome od 16 godina bensedin,kolika god doza bila i kolicina nije bas naivno.Ja razumem da je to veliki problem zbog prihvacenosti u drustvu ali opet ne treba unistavati sebe zbog drugih,kako kazete da su u pocetku delovali lekovi a kasnije ne po mojoj logici znaci da je postao otporan na tu dozu leka.
Pozdrav
 
Moj mlađi sin koji ima 16 godina već duži niz godina ima problema sa tikovima ili kako to doktori kažu nevoljna radnja , to se prvi put pojavilo kada je imao 8 godina i nekim ciklusima je odlazilo i vraćalo se , ali je otprilike stalno bilo tu . Neki put su ti tikovi bili izraženiji neki put skroz nestajali . Problem sa drugovima smo stalno povezivali da ga deca zadirkuju zbog tikova a on opet nezna kako da se postavi prema njima pa kroz neku malu odbojnost polako je ostao skoro sam ,I prilikom promene sredine i kada počne da se sreće sa novom decom brzo iako ga u početku prihvate ostaje skoro sam , kada kažem skoro stalno ima par drugara ili bolje reći drugarica koje ipak ostanu sa njim i druže se .
Drugi problem koji je vezan sa tim druženjem je to šton on sam kaže ja nenam šta da pričam sa njima , a ako i nađu neku zajedničku temu brzo je završe pošto on preuzima inicijativu a drugar se povlači .
A da probate da uopste ne obracate paznju na njegove tikove, kao i da mu ostavite malo slobode da sam bira sa kim ce i kada da se druzi ? I da ga ne vucete po doktorima, pogotovo ne da ga u 16-toj godini terate da pije lekove za smirenje .Mislim ( mozda i gresim ali ovo pisem u najboljoj nameri ) da vasu preveliku brigu on dozivljava kao pritisak i zato tikovi . Naravno posle skoro osam godina tih nevoljnih radnji tikovi nece preko noci da nestanu, trebace vremena ali sam sigurna da ako vec treba da ide doktoru to treba bude neko ko ce sa njim da prica i da proba da otkrije razlog tikova ( i to samo ako je to njegova zelja a ne vasa )- znaci neko sa iskustvom sa decom koja imaju tikove- psiholog ili nesto slicno . . Ne kazete da li ti tikovi njemu smetaju, da li on hoce lecenje ili je to vasa ideja. Zasto kazete da ostaje skoro sam ako uvek ima par drugara? Sto bi morao da ih ima desetine ako nema sta da prica sa njima i ne prijaju mu ?
Moj sin ima svega 3-4 prijatelja, to je njegov izbor. Ima dosta poznanika sa kojima poprica kad se sretnu (trenirao je i igrao fudbal, sad ima rok bend u kom svira gitaru, ima visegodisnju devojku, zavrsava u roku elektrotehnicki fakultet, nikad nije popio ni pivo, ne pusi - momak sasvim ok ) .Ali kaze da mu vise prija da je uz komp nego da je stalno sa nekim. Pa sta ? Sto bi svi morali da stalno budemo okruzeni gomilom ljudi? Neki vise vole malo samoce i mira
Probajte malo da ga pustite, da ga ne zagledate stalno i time mu sugerisete da sa njim nesto nije u redu . I nadam se da ce ubrzo tikovi nestati
 
Moj mlađi sin koji ima 16 godina već duži niz godina ima problema sa tikovima ili kako to doktori kažu nevoljna radnja , to se prvi put pojavilo kada je imao 8 godina i nekim ciklusima je odlazilo i vraćalo se , ali je otprilike stalno bilo tu . Neki put su ti tikovi bili izraženiji neki put skroz nestajali . Problem sa drugovima smo stalno povezivali da ga deca zadirkuju zbog tikova a on opet nezna kako da se postavi prema njima pa kroz neku malu odbojnost polako je ostao skoro sam ,I prilikom promene sredine i kada počne da se sreće sa novom decom brzo iako ga u početku prihvate ostaje skoro sam , kada kažem skoro stalno ima par drugara ili bolje reći drugarica koje ipak ostanu sa njim i druže se .
Drugi problem koji je vezan sa tim druženjem je to šton on sam kaže ja nenam šta da pričam sa njima , a ako i nađu neku zajedničku temu brzo je završe pošto on preuzima inicijativu a drugar se povlači .
Vreme najčešče provodi u kući sluša muziku na kompijuteru odigra poneku igricu , i sam fejs ga neprivlači u početku pre godinu dana je malo i četovao sa drugovima sada ni to .Tikovi jednostavno su stalno tu počeo je polako da sa njiam izaziva i pojedine profesore kojisu išli do toga da tvrde da im to ometa nastavu tako da traže da gaodvedem kod psihijatra . Pošto smo i to morali da odradimo predložio je da ga odvedemo u institut u Palmotićevu u Beograd prepisani su mu lekovi za smiranej Bromezepan i to mala doza 0.75 mg ujutru u uveče , u početku su lekovi potpuno ukinuli tikove ali se oni sada ponovo javljaju kako se bliži odlazak na posmatranej u institut . On je izričito protiv i da ide tamo i da pije lekove , za lekove ga još kontrolišemo pošto ih pije ispred nas .
Sada stvarno neznam šta da radim bojimse da prisilno ostajanje u institutu ne prouzrokuje još veće probleme .
Moje mišljenej je d abi samo izostajanje tih tikova kod njega promenio i odnos prema drugima ili bolje reći odnos drugih prema njemu i da bi sve to izišlo posl ena dobro .

Molim vas ko je imao slične probleme pomagajte , i još jedno pitanje da li se ti tikovi mogu kontrolisati samo sa lekovima ?

To su vrlo osetljive godine i tikovi mogu mnogo da mu otezaju da se uklopi u sredinu, jer da se ne lazemo, ljudi su neinformisani i puni predrasuda, naravno i deca. Bilo bi dobro da se nekako vidi otkud ti tikovi, da bi mogla da se primeni terapija koja ce dati rezultate. Ali sa druge strane, mozda biste i vi kao roditelji mogli da se posavetujete sa nekim ko je strucan u oblasti pedagogije, ima tih savetovalista za mlade koji vas mogu uputiti sta i kako.
Meni se cini da i vi vrsite dodatni pritisak na dete, sto njemu onda moze da zvuci samo kao potvrda da sa njim nesto nije u redu i da to ne samo da njegovi drugovi misle, vec i vi. A to mi se cini bas iz razloga sto pobija da ima tikove i sto prica da zapravo sve u redu, kao da se stidi ili da mu smeta sto je stalno pod lupom. Razumem da je to zato sto ste zabrinuti, i da bi svaki roditelj koji voli svoje dete bio zabrinut u istoj meri. I divno je to sto ste toliko posveceni svom detetu, umesto da se pravite da problem ne postoji i da ostavite da se sve samo od sebe resava. Ali mislim da bi neko strucan mogao da da korisne savete kako da vasem sinu stavite do znanja da ga vi jako volite bas takav kakav je, da nemate potrebu da ga menjate i da ste mu podrska u svemu, da u tom smislu bude rasterecen. Mozda je tu potreban i posrednik, koji je iskusan i ima neophodno znanje da prepozna sta je tacno problem. Jer i to sto nije narocito drustven moze biti samo zato sto je vise introvertan u ovoj fazi zivota, kasnije se obicno to menja, ali nikakva mana nije, pomoci ce mu da razvije neke druge vrline.
 
Imala sam tikove od ranog detinjstva, sa 4 godine sam čak ležala u bolnici na neurologiji jer su tikovi u ono vreme bili prilično nepoznati, pa se isprva sumnjalo u neurološki problem. Treptanje, cimanje, trzanje vratom je ono čega se sećam, a roditelji kažu da sam kao mala cimala i ramenima, ili imala 2-3 nevoljna pokreta istovremeno.

Na kraju sam, nakon što su sve organske bolesti isključene, sa 6 godina završila zajedno sa roditeljima kod psihijatra (čega se odlično sećam), gde je rečeno da je osnovni problem napetost u kući koju dete (naravno) oseća i tikovima se rešava nevoljnih radnji, kao i inteligencija koja ne prati godine života deteta, zbog čega se dete teže uklapa u okolinu jer oseća da svojim vršnjacima baš i ne pripada, a stariji ga odbacuju jer je za njih malo. No glavna stvar kod tikova je reakcija na probleme u kući, jer tikovi su "pomoćno sredstvo" iako nevoljno, kojim se osoba rešava napetosti.

Mojim roditeljima su takođe neki lekari predlagali da mi daju lekove za smirenje, međutim, ona gore psihijatrica je mojim roditeljima rekla bukvalno sledeće: ako želite mrtvog konja od deteta, dajte joj lekove, i istovremeno je preporučila psihoterapiju roditeljima, od koje su moji (naravno) odustali.

Da skratim priču; tikovi su spontano prošli u pubertetu, nikad nisam pila nikakve lekove.

Nisam ni psiholog niti psihijatar, ali iz ličnog iskustva savetovala bih vam sledeće: potražite još jedno mišljenje, kada je medikamentozna terapija u pitanju.
I ono najvažnije: razmislite, kao roditelji, da li postoji nešto u vašem međusobnom odnosu što je moglo da utiče da se vaše dete od svoje 8. godine ima potrebu oslobađanja od napetosti na taj način.
Nemojte od njega praviti bolesnika, jer on to nije - njegovi tikovi samo su pokazatelj postojanja otvorenih ili skrivenih konflikata sa kojima se on teško nosi, pa nevoljnom radnjom otklanja napetost. Neki ljudi trepću, neki prekomerno jedu, neki počnu da piju, a neki se bace na fizičke aktivnosti ili hobije - sve su to načini koji dovode do trenutnog olakšanja u konfliktima i napetosti, samo su neki nevoljni (poput tikova), neki su destruktivni (poput prekomernog jedenja i alkohola), a neki su zdravi i konstruktivni.

Pokušajte da ga usmerite na neke konstruktivnije metode nošenja sa stresom i pokažite mu to svojim primerom, ako mu već niste pokazali od ranog detinjstva. A ako ne znate kako ili niste u stanju, krenite vi kod psihijatra. Ne želim da zvučim grubo i da vas kao roditelje optužim za bilo šta, ali je činjenica da deca reaguju prvenstveno na sve negativne stvari u kući sa kojima ne umeju da se izbore i da je njihovo ponašanje samo ogledalo ponašanja i međusobnog često neadekvatnog odnosa roditelja.
Pomognite svom detetu ne samo na način što ćete insistirati da on pred vama pije lekove i tako leči posledicu, već i na način da razmislite koji je osnovni uzrok njegovog ponašanja i šta se to dešavalo u kući u njegovoj 8. godini kada je počeo da reaguje nevoljnim radnjama - a kada razmislite, pokušajte da osnažite podrškom ne samo njega, već i promenom onog lošeg u vašem međusobnom odnosu, kako roditeljskom tako i bračnom, (ako to loše postoji) što je uticalo ili i dalje utiče na njega u svojstvu glavnog uzroka.

Ako je nešto loše i bolesno, to je uzrok koji je doveo do tikova i on treba da se "leči".
A detetovo ponašanje nije uzrok, već samo posledica.
 
Poslednja izmena:
Mislim da će to ipak da odrede ovi stručnjaci sa Instituta u Palmotićevoj . Tikovi su nestali pod uticajem medikamenata , sada samo da nađemo uzrok koji ih je izazvao pa uz pomoć nekog dobrog psihoterapeuta uz pomoć neke tabletice da ga ušoramo u ovu našu svakodnevnu "idilu " da nekažem u normalu nenormalnog društva .
Ta terapija nemoj da obraćaš pažnju na dete i tikovi ćer sami proći ? To pali ako je neki manji i lakši slučaj ali ako ne prođe za par meseci ...... onda dođemo do ovoga ne može meni niko više da kaže ne obraćaj pažnju proći će ga to pa to traje jedan mesec jednu godinu pa drugu treću petu ... kada će da prođe ne zavaravajmo se mora se nači razlog zbog kojih ima tikove .
 
Ja sam samo iznela svoje iskustvo i svoja laička zapažanja.
Za vas pretpostavljam da ste kao roditelj deteta koje već 8 godina ima tikove obišli ne samo dečjeg psihologa, već i porodičnog psihoterapeuta, te aktivno uzeli učešće u podršci i pomoći svom detetu, spram uputstava stručnjaka. Barem se tako rešavaju stvari koje traju 8 godina, osim ako nije u pitanju "nemoj da obraćaš pažnju na dete i tikovi će proći sami", pa kad oni ipak ne prođu, nastane belaj.
 
Poslednja izmena:
Večeras sam prisustvovao terapiji upoznavanja njega sa psihoterapeutom , otvorila ga je kao knjigu; dete se lepo ispričalo i ako nema tikove zbog lekova koje pije počeo je polako da ih ima dok je pričao o lepim trenucima i ružnim koji su mu ostalu u pamćenju ???? I ja sam se iznenadio šta sve to mlado stvorenje drži u sebi ( Smrt dede od pre osam godina , matretiranej školskih drugara pre dve godine ... i sve je to on nabrajao kada mu se šta desilo ;; kao da je otvarao fioke i izbacivao spremljene papire sa pričama ), mnogo toga jednostavno je nemoguće popraviti , njemu treba način na koji će da se prazni kada mu počnu da naviru misli koje ga teraju na tikove ( Ventil njegove psihe ) . Cvetu ti si svoj ventil promenila u pubertetu za nešto drugo nisu više tikovi bili aktivni .
On očito ne može da nađe modalitet i način da se prazni na neki drugi način .
 
Naravno da može da nađe drugi i konstruktivniji način pražnjenja.
Ali mu je potrebna i vaša maksimalna podrška u svemu tome, koja isključuje pogled na stvari koji govori da on ima problem koji je nemoguće popraviti, kako vi sada tvrdite istovremeno mu postavljajući dijagnozu.
To nije njegov problem, već vaš zajednički porodični problem, u čijem rešavanju svaki član treba da uzme učešća.
Čim pre postanete toga svesni, problem će biti manji.

Potrudite se da upoznate svoje dete. nemojte da neke stvari čujete prvi put, sa njegovih 16 godina, u razgovoru sa trećim licem.
 

Back
Top