A zasto je vama zenama toliko bitno da vezete i okujete nekog?
Zar bas ta zajednica bez papira nije najzdravija u svakom pogledu?
I zasto je toliko bitan i zajednicki zivot?
Zajednicki zivot ima smisla najvise kada je gajenje dece u pitanju, a i to dok su deca mala.
- - - - - - - - - -
Brak uvek moze da propadne i jedan potpisan papir to nece spreciti. Nametanje nekih pravila i zahtevanje ispunjavanja nekih ocekivanja samo govore u prilog protiv trajnog vezivanja iako sa tim nisam imao nekih posebnih problema.
Živimo u društvu (ne mislim samo na Srbiju) u kojoj se žena češće "osuđuje" nego muškarci za istu učinjenu/neučinjenu stvar. Npr. ako žena prevari njega - ona je ku**a, a on je smešan. Ako on prevari nju - on je faca, a ona je to "zaslužila" ("da je bila bolja žena ne bi on išao kod druge"). Takođe, razveden muškarac je poželjan, a razvedena žena se često smatra "ženom za upotrebu bez obaveza". U slučaju razvoda najčešće žena preuzima brigu o deci, dok muškarac eventualno plaća alimentaciju i bri ne o njima kad ima vremena - dakle on je slobodan za sledeću vezu, ona nije baš naročito jer vodi i decu sa sobom. (ne navodim moje mišljenje, nego mišljenje većine društva). Vekovima vanbračna i bračna deca nisu imala isti zakonski status (to je relativno novo u zakonskoj regulativi). Takođe, ako muškarac živi u više vanbračnih veza za redom - njemu se to ne zamera, ali ako to isto i žena radi - nju karakterišu kao "laku", "ku**u", itd. Između braka iz kojeg žena može izaći kao "raspuštenica sa/bez dece" ili slobodne žene koja izlazi iz vanbračnih veza, društvu je lakše prihvatljiva ta raspuštenica (iako se obe vrste žena osuđuju).
Pomisli kako bi tebe ismejali da kao slobodan dečko uđeš u vezu ili brak sa raspuštenicom - to nije prihvatljivo. Ukoliko bi tvoja sestra ušla u vezu/brak sa razvedenim čovekom koji ima decu - to je društveno prihvatljivo.
Zbog svega toga, i još mnogo toga nenavedenog, žene su te koje energičnije forsiraju ulazak u zvanični brak nego muškarci (govorim o normalnim vezama, ne o ekstremnim slučajevima).
Naprosto muškarcima se sve unapred "prašta", žena se unapred "osuđuju".
Dok god je tako, žene će težiti onom što ih koliko-toliko štiti, a to je taj brak. Iz istog razloga mnoge žene ostaju u veoma lošim i neprihvatljivim brakovima, jer bi razvodeći se postale meta raznih "frajera" koji smatraju da su takve žene dobre kad nema drugih (njima poželjnih) na raspolaganju (nešto kao besplatna prostitutka). Naprosto im je lakše trpiti teror jednog čoveka (lošeg muža), nego iživljavanje okoline.
Ne misle svi tako zatucano, ali većina da, uprkos nekom nazovi savremenom shvatanju i načinu života.