PEPELJUGA JE KUPILA CRVENE CIPELICE
Pepeljuga: Zašto sam došla? Zato što pokušavam shvatiti do koje je sfere moguće živjeti paralelni život u svijetu, uvjetno rečeno, mašte. Nisam došla zbog toga da me analizirate i da mi kažete da nepopravljivo patim od sjebanog djetinjstva, da se moram naučiti živjeti s tim i da mi prepišete lijekove. S tim se znam nositi. Došla sam zato da mi pomognete iscrtati granice, jer ja ih za sada ne vidim. One možda ne postoje. Vi možda niste osoba koja mi ih može iscrtati ili mi ih otkriti. Ali to nema veze. Probat ću.
Dr Cervello: U redu. Ja ću snimati ovu našu seansu, ako vam ne smeta. I neću vas prekidati.
Pepeljuga: Ne smeta me, samo izvolite.
Dr Cervello: Dobro, možemo početi.
Pepeljuga: Od kuda da počnem? Od kratkog uvoda u povijest djetinjstva ili od ove zadnje situacije?
Dr Cervello: Krenite s onim što vam je prvo na pameti. Nije bitno da pričate kronološki složenu priču. Pa čak niti u uzročno-posljedičnim blokovima. Pričajte kako vam dođe.
Pepeljuga: Dobro. Kupila sam cipelice. Za jedno primanje na koje sam bila pozvana.
Dr Cervello: Zašto niste išli u starim cipelicama?
Pepeljuga: Nisam sigurna. Htjela sam imati na sebi cipele koje još nisam nosila. Htjela sam u njima napraviti prve korake baš tu večer.
Dr Cervello: A što se dogodilo te večeri?
Pepeljuga: Zapravo ništa. I svašta. Trebalo se dogoditi, i nije se trebalo dogoditi. Ja sam znala da se neće dogoditi. Iako sam znala da se neće dogoditi ja sam sve napravila baš kao da će se dogoditi.
Dr Cervello: Što se trebalo dogoditi?
Pepeljuga: Trebala sam sresti poslovnog partnera moga oca. Kojemu sam predala neke dokumente koji kompromitiraju moga oca.
Dr Cervello: Željeli ste ga sresti?
Pepeljuga: I da i ne. Onoliko koliko ga poznam do sada, a to je vrlo površno, dovoljno mi je. A opet, voljela bih ga upoznati i u drugačijem svjetlu. No, bojim se da se ne razočaram.
Dr Cervello: Zašto ste tom čovjeku dali papire koji kompromitiraju vašeg oca? Iz osvete?
Pepeljuga: Možda. Ja mislim da je moj motiv drugačiji. Mislim da moj otac nije u pravu, igra prljavo. Ali možda je i osveta. Za tako nešto imam definitivno razloga. No, u cijeloj toj priči, papiri su manje bitni. Nisu nebitni, ali moj odnos s ocem je ionako mrtav odavno.
Dr Cervello: Zašto je mrtav?
Pepeljuga: Vjerojatno zato što je odmah nakon što je majka umrla oženio drugu ženu. Koja mu je godinama prije mamine smrti bila ljubavnica. Koja je došla u naš dom sa svoje dvije kćeri. Od tada je počeo moj pakao.
Dr Cervello: Niste se slagale? Napravile su vam nešto nažao?
Pepeljuga: Da. Onako kako to znaju samo žene. Suptilno, zmijski, pokvareno. Tako da on ništa nije vidio. Da sam mu nešto rekla ne bi mi vjerovao. Rekao bi da sam ljubomorna na novu situaciju i da ne mogu preboliti mamu. Znate, onako tipično muški. Ispričavam se, i vi ste muškarac, ali budući da ste psihijatar, vjerojatno znate o čemu govorim. Stalno mi je govorio da moram preboliti mamu i da moram prihvatiti nove sestre. A njih tri su pred njim uvijek bile slatke. Glumile su veliko prijateljstvo. Kada bi on okrenuo leđa, krenulo bi maltretiranje. Njemu je zmija pričala o tome kako sam ja ovakva i onakva. Kako postajem nedostojna te familije, mijenjam dečke, izostajem iz škole, družim se s lošim ljudima.
Dr Cervello: Ali vi ocu niti niste rekli da imate problema s njima. Mislite da je on to sam trebao primjetiti?
Pepeljuga: Da. Da me je stvarno volio, i da je stvarno volio moju mamu primijetio bi. Znao bi. I zaštitio bi me. Ali nije. Ona ga je uspjela udaljiti od mene. Više nije bio moj otac. Gledao me kao nepoželjno dijete. U međuvremenu se i njegov poslovni život promijenio. Do tada smo živjeli skromno, ali smo se voljeli i bilo je sve puno topline. Taman nekako kako je oženio zmiju počeo se baviti businessom i zarađivati puno novaca. Život nam se potpuno promijenio.
Dr Cervello: Kakve su boje cipelice koje ste kupili?
Pepeljuga: Crvene. Jako elegantne i sexy.
Dr Cervello: Jeste se zaljubili u očevog poslovnog partnera?
Pepeljuga: Da. Ali to nije uobičajena zaljubljenost. To je vrlo neobičan spektar osjećaja. Ne želim svakodnevicu. A znam da je kod njega slično. Radi neke stvari koje ne mora raditi. Tako je i sa mnom.
Dr Cervello: Da li imate obitelj? Da li ju on ima?
Pepeljuga: On ima obitelj. Ja nemam nikoga. Povremene veze.
Dr Cervello: Jeste imali ikada ozbiljnu vezu?
Pepeljuga: Da. Nekoliko. I sve su završile. Iz ovih ili onih razloga.
Dr Cervello: Što je u ovoj priči drugačije od ostalih?
Pepeljuga: Svaka ljubavna priča je posebna i ne liči niti na jednu drugu, ali u ovoj postoje neke dimenzije koje do sada nisam otkrila. U cijeloj toj priči ima jako puno prepreka. A opet postoji cijeli jedan svemir u kojem nema nikakvih prepreka. Problem je taj što sam počela živjeti u tom svemiru.
Dr Cervello: U svijetu mašte?
Pepeljuga: Recimo to tako.
Dr Cervello: Cipelice ste kupili za svijet mašte ili za stvarni svijet?
Pepeljuga: Za svijet mašte.
Dr Cervello: Za svijet mašte ne trebaju nove cipelice. Bar ne stvarne.
Pepeljuga: Da, ali ja sam željela da mašta bude stvarnija.
Dr Cervello: On je vidio te cipelice?
Pepeljuga: Da, vidio ih je. Bio je tamo, ali mi se nije htio javiti. Zapravo, čak mi je i poslao poruku da će tako biti.
Dr Cervello: Ali vi ste ipak kupili crvene cipelice?
Pepeljuga: Da, zato što sam znala da će ih on vidjeti. I stajala sam točno na mjestu na kojem sam znala da me gleda i plakala sam. Onako kako plaču razočarane i napuštene ljubavnice. Čak nisam niti glumila. Mislila sam da ću glumiti, za njega, ali obuzeli su me stvarni osjećaji.
Dr Cervello: To je neka vaša igra?
Pepeljuga: Da. Ja ju igram, jer znam da on želi da ju igram. I on igra, jer zna da ja želim da ju igra. Znatiželjni smo oboje. Zanima nas što će se dogoditi. Do kuda to može ići. Induciranje stvarnosti. U mašti.
Dr Cervello: To je neistraženo područje. A svako neistraženo područje nosi svoje opasnosti.
Pepeljuga: Ne privlače me opasnosti. Privlači me otkrivanje novih svjetova.
Dr Cervello: Ali kako znate što je u njegovoj glavi? Što njega privlači...
Pepeljuga: Naslućujem. Ali i bojim se tog paralelnog svijeta. Zapravo, ne bojim se paralele, bojim se one točke u kojoj bi se naši stvarni svijetovi sudarili sa svijetom iz mašte. Ne želim miješati ta dva svijeta. Meni je moj stvarni život dobar takav kakav je. Želim stvoriti novu dimenziju. A osjećam da je kod njega slično. Znate ono, kada vam se neki osjećaj intenzivira to je zbog toga što postoji interakcija. Vibra nalazi vibru i postaje jača.
Dr Cervello: Da li ste do sada imali vezu s oženjenim muškarcem?
Pepeljuga: Nisam. Ne bih niti željela.
Dr Cervello: On je oženjen. I ima djecu.
Pepeljuga: Da. Ali mi nemamo vezu.
Dr Cervello: Nemate seksualnu vezu. Ali vezu imate. Jaku.
Pepeljuga: Da, imamo nešto. Ali to nije veza. Ja nikada ne bih dirala njegov stvarni život. Imam osjećaj da iz nekog razloga ne bi ni on moj. A opet, želimo nešto jedno od drugog...
Dr Cervello: Isteklo nam je vrijeme. Nastavit ćemo drugi put.
(phidea)
