Prisustvo oca na porođaju, da ili ne? - Anketa

  • Začetnik teme Začetnik teme Nina
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Očevi na porodjaju ?

  • Da

    glasova: 19 51,4%
  • Ne

    glasova: 18 48,6%

  • Ukupno glasova
    37
Moju sestru je porodio prijatelj njenog muža :D Zet je bio prisutan online, nazvao joj muža na cam za vrijeme poroda nekoliko puta (budalaština). Sedam dana nakon, već su uveliko kod kuće i trebala je sestra na kontrolu, da pogleda dr kako joj je zacijelilo ono što je šivano, međutim dr rekao: ma haj, ne muči je, ne dovodi je, uslikaj da vidim kako to izgleda i šibni na viber. Kaže zet: da mi je neko rekao da ću vlastitoj ženi slikati p i slati drugom muškarcu....
 
Moju sestru je porodio prijatelj njenog muža :D Zet je bio prisutan online, nazvao joj muža na cam za vrijeme poroda nekoliko puta (budalaština). Sedam dana nakon, već su uveliko kod kuće i trebala je sestra na kontrolu, da pogleda dr kako joj je zacijelilo ono što je šivano, međutim dr rekao: ma haj, ne muči je, ne dovodi je, uslikaj da vidim kako to izgleda i šibni na viber. Kaže zet: da mi je neko rekao da ću vlastitoj ženi slikati p i slati drugom muškarcu....
sve mi se vise svidja tvoja familja.
 
Moju sestru je porodio prijatelj njenog muža :D Zet je bio prisutan online, nazvao joj muža na cam za vrijeme poroda nekoliko puta (budalaština). Sedam dana nakon, već su uveliko kod kuće i trebala je sestra na kontrolu, da pogleda dr kako joj je zacijelilo ono što je šivano, međutim dr rekao: ma haj, ne muči je, ne dovodi je, uslikaj da vidim kako to izgleda i šibni na viber. Kaže zet: da mi je neko rekao da ću vlastitoj ženi slikati p i slati drugom muškarcu....
alal mu ćufte
 
Ne radi se o tome.

Ja sam govorila o mom pogledu. Da mi tokom porođaja otac mog deteta uopšte nije trebao, niti sam iole patila što tamo nije bio.


I, JA ne bih volela da je on prisustvovao tome, jer nit je prizor lep, nit postoji neka nužda da on tome svedoči - osim nužde koju je propisao holivud, da se držimo za ruke dok se dete rađa i jednorozi nam pevaju kumbaja nad glavama.

Ne znam jel ste se vi porađale svetački, ko Mortiša Adams, sa osmehom, i sve vam bilo šetnja pod dugom. Meni trudovi nisu bili lako ćemo, sve što sam htela bilo je da se što pre završi i na kraj mi pameti nije bilo držanje za ruku i gledanje očima punim ljubavi u ma koga. Rekoh da mi je babica išla na živce. Naročito je bilo romantično kad su dve sestre legle na mene da lakše izbacim posteljicu, ko što rekoh. To je BAŠ prizor kojem bih htela da je neko svedočio. :roll:

Ni u jednom od tih momenata prisustvo muža mi nije trebalo - štaviše, bilo mi je milo (kasnije, kad mi je to uopšte palo na um jer dok sam se porađala samo sam o porođaju mogla da mislim) što on tamo nije bio. Jer bih ili urlala na njega, ili ga totalno ignorisala (što pobija vašu kompletnu ideju. Ako ćeš ga ignorisati, a šta će ti on tamo? Da ti da moralnu podršku? Izvinjavam se, mnogo mi je bitnija podrška stručnih lica koja znaju šta rade u tom momentu.). Kao što rekoh, tako isto nikad ne bih pristala da svedočim bilo kojoj njegovoj operaciji, ma ni vađenju zuba. Čemu? Odrasli smo ljudi? Porođaj dođe i prođe, i onda se stvari vide kakve su - ne dal smo se držali za ruke tokom samog čina.


Ne radi se o tanušnim muškim osećanjima - govorim iz svoje perspektive. Ja sam, sticajem okolnosti, gledala drugu ženu dok se porađala, i to nije bio lep prizor. A ja nemam nikakve sexualne pretenzije spram nje.


Uopšte mi nije jasno zašto se u mainstream uvela ideja kako očevi, valjda, neće moći da vole decu AKO nisu prisustvovali porođaju - što veze s mozgom nema -ali, ponavljam, ako je nekoj baš naspelo da joj njen čOek tome svedoči, od volje joj. Meni ni u džep ni iz džepa. Svako dobro i poz.
:heart:
 
Muž kad prisustvuje porođaju,u trenutku kad se beba rađa,ne stoji kod njenih nogu nego iza žene,gleda joj teme. Ne što on tako hoće,nego ga tako usmere lekar i babice. Zato ne gleda krv,ne gleda polni organ inema razloga da padne u nesvest.
Moj je prisustvovao oba puta. Ovdje svaka prodilja ima posebnu sobu i babicu koja je neprestano tu dok se porođaj ne završi. Doktori dolaze ako postoji neki problem (prvi je morao na vakuum da se izvuče, pa je tad došla doktorica) i da te zašije na kraju.

Muž može da bude gdje god hoće i da gleda šta god hoće, niko ga ne usmjerava. S drugim je sve išlo brzo i nije bilo vremena za epidural. Babica kaže nemamo vremena, vidi se beba, guraj. Muž kaže stvarno se vidi glava, moraš da guraš. :D On je mislio da babica to samo tako kaže da bih gurala, a ne da se stvarno išta vidi. Tako da neki očevi gledaju i krv i polni organ, pa opet ne padnu u nesvijest. Drugi put je on i presjekao vrpcu. Prvi put su me i pitali ako želim posteljicu da ponesem kući, rekoh, neka, hvala, mi ćemo samo bebu. :D
 
I, JA ne bih volela da je on prisustvovao tome, jer nit je prizor lep, nit postoji neka nužda da on tome svedoči - osim nužde koju je propisao holivud, da se držimo za ruke dok se dete rađa i jednorozi nam pevaju kumbaja nad glavama.

Ne znam jel ste se vi porađale svetački, ko Mortiša Adams, sa osmehom, i sve vam bilo šetnja pod dugom.
Meni trudovi nisu bili lako ćemo, sve što sam htela bilo je da se što pre završi i na kraj mi pameti nije bilo držanje za ruku i gledanje očima punim ljubavi u ma koga. Rekoh da mi je babica išla na živce. Naročito je bilo romantično kad su dve sestre legle na mene da lakše izbacim posteljicu, ko što rekoh. To je BAŠ prizor kojem bih htela da je neko svedočio. :roll:
:lol::lol::lol::lol::lol:
...ali koja si ti carica
:heart:
 
Porođaj s epiduralom je takav, "šetnja pod dugom, jednorozi, osmijeh" i šta je sve već nabrojano. Svega si svjestan, a ništa ne boli. Porođaj bez epidurala je takav da sam htjela da umrem, samo da prestane da boli. Prvi je bio s epiduralom, drugi bez.

Nego, zašto bi bio problem da me muž vidi u obje situacije? Kao sad od njega treba da krijem te "gadosti" da se njegova tanana osjećanja ne povrijede? I njegovo dijete se rađa, ne samo moje, a vjerovali ili ne postoje i muškarci koji ne padaju u nesvijest od malo krvi i koji žele da prisustvuju rađanju svog djeteta.

U svakom slučaju, što se mene tiče, dobro je da postoji izbor, pa ko želi da prisustvuje može, ko ne želi ne mora.
Ovdje kod mene se podrazumijeva da će neko da prisustvuje porođaju, njima je čudno ako je žena sama. Ako ne može muž ili ako ga nema, onda je tu mama, sestra, prijateljica...
 
Naišla sam na nekoliko članaka na ovu temu pa sam poželela da sa vama podelim ovo i porazgovaramo.
U nekim porodilištima očevi imaju mogućnost da budu u sali dok im se rađa dete, međutim mnogi buduci ocevi rođenje bebe čekali su u kafani sa prijateljima spremni da im se iscepa košulja.Poneke žene, ne žele da budući otac bude pored njih, šta više smatraju da će im izrazito smetati. Istovremeno, ima i takvih budućih majki, koje najlepši dan u njihovom životu žele da dožive uz podršku svog partnera.

Sam porodjaj kada majka donese na svet dete i nov zivot je velicanstven i vredan svega
Ali je koliko znam i stresan za ženu i bolan .Ima tu svega.Žene u vecini slucajeva u tim trenucima nisu svesne okolione pa ni prisustva oca deteta,
stoga ne vidim potrebu da ocevi prisustvuju samom cinu poradjanja..vec treba da sede u porodilistu i da nakon samog porodjaja mogu da vide majku i dete

To je moje mišljenje..A Vase ?
Da li bi trebalo da otac prisustvuje porođaju? I zašto Da a žasto Ne
Prisustvo supruga - 15.000
Prisustvo komšije - 10.000
Prisustvo poštara - 5.000
i onda se oni siti narazgovaraju jer porodjaj može i da potraje
 

Back
Top