Princip „oko za oko“ – „zub za zub“

Nina

Zlatna tastatura
Supermoderator
Poruka
396.850
Ko god ubije bilo koga, biće ubijen. Ko ubija stoku mora da plati, stoka za stoku.
Ko pokvari telo bližnjeg, mora da učini isto što i on: prelom za prelom, oko za oko, zub za zub;
kao što je naneo štetu ljudskom telu, tako se i njemu mora učiniti.
Ko ubije stoku, mora da plati; a ko ubije čoveka neka se pogubi . ( Lev 24 :17–21)

Izraz „oko za oko“ potiče iz Starog zaveta i izražava pravnu normu koja ograničava osvetu i zamenjuje je kaznom koju određuje sud po principu jednake odmazde. U jurisprudenciji, ovo pravilo je poznato kao „talion“.

Pre mnogo hiljada godina, ljudska osvetoljubivost nije imala granice. U primitivnoj eri, za zločin protiv jednog člana klana, njegovi rođaci su se osvetili, a ne samo zločinac, već i njegovi rođaci mogli su da stradaju. Kazna je često bila gora od samog zločina, izazivala je sledeći krug osvete, a često je sitni sukob eskalirao u dugu krvavu svađu. Ovi običaji su bili karakteristični i za stare Jevreje. Da bi promenio situaciju, Gospod preko proroka Mojsija uspostavlja novi pravosudni sistem zasnovan na principu jednake, simetrične odmazde. Za svoje vreme, ovo je bio značajan korak napred u razumevanju šta je prava pravda.

Poreklo izraza

Prvo nalazimo izraz „oko za oko“ u knjizi Izlaska, drugoj od pet zakonodavnih knjiga proroka Mojsija:
Kad se ljudi potuku i udare trudnicu, a ona to baci, ali druge štete nema, onda uzmite od krivca kaznu koju će mu izreći muž te žene, a on je mora platiti preko posrednika;
ali ako je zla, onda daj život za život, oko za oko, zub za zub, ruku za ruku, nogu za nogu, opekotine za opekotine, ranu za ranu, modricu za modricu (Izl 21: 22-25 ) .

Ovaj zakon se ponavlja u Levitskoj, trećoj Mojsijevoj knjizi.
Ko god ubije bilo koga, biće ubijen. Ko ubija stoku mora da plati, stoka za stoku. Ko pokvari telo bližnjeg, mora da učini isto što i on: prelom za prelom, oko za oko, zub za zub; kao što je naneo štetu ljudskom telu, tako se i njemu mora učiniti. Ko ubije stoku, mora da plati; ali ko ubije čoveka neka se pogubi (Lev. 24 :17-21).
 
U Ponovljenim zakonima, petoj Mojsijevoj knjizi, ova pravna norma se primenjuje ne samo na neposredne počinioce štete, već i na lažne svedoke:
Ako se protiv nekoga javi nepravedan svedok optužujući ga za zločin, onda neka ova dva čoveka, koji imaju tužbu, stanu pred Gospodom, pred sveštenike i pred sudije koji će biti u te dane; sudije moraju dobro ispitati, a ako je taj svedok lažni svedok, lažno je optužio svog brata, onda mu učini ono što je nameravao da uradi svom bratu; i tako uništi zlo iz svoje sredine; a ostali će čuti, i uplašiće se, i neće više činiti takvo zlo među vama; Neka [ga] oko tvoje ne poštedi: život za život, oko za oko, zub za zub, ruka za ruku, noga za nogu. [Ko naudi svom bližnjem, mora mu se uzvratiti.] (5. Mojsijeva 19 :16-21).

Konačno, u Novom zavetu, Isus Hristos potvrđuje najviši moralni standard:
Čuli ste da se kaže: oko za oko i zub za zub. Ali ja vam kažem: ne protivite se zlu. Ali ko te udari po desnom obrazu, okreni mu i drugi; a ko hoće da te tuži i da ti uzme košulju, daj mu i kaput; A ko vas primorava da idete s njim jednu milju, idite s njim dve milje (Mt 5 , 38-41).

Oko za oko, zub za zub – značenje izraza
Princip taliona, ili jednake odmazde, sada se smatra zastarelim. Neki, poput Mahatme Gandija, tvrde da će, ako se primeni pravilo „oko za oko“, ceo svet oslepeti. Međutim, kao što je već pomenuto, za svoje vreme to je bio korak napred u moralnom razvoju društva. Kako je pisao sveti Jovan Zlatousti, „Zakonodavac je propisao – oko za oko, ne da bismo jedni drugima oči vadili, nego da bismo čuvali ruke svoje od uvreda; jer pretnja koja izaziva strah od kazne obuzdava želju za krivičnim delima.

Da bismo ilustrovali oblike krvne osvete pre uvođenja principa taliona, uzmimo sledeći primer iz Starog zaveta. Jednom je Sihem, sin vladara jednog hananskog grada, silovao Dinu, Jakovljevu kćer. Bio je to težak zločin, koji se u antičko doba kažnjavao smrću. Da bi se iskupio, Sihem je obećao da će uzeti Dinu za ženu i dati bogate poklone. Ali nije pomoglo. Simeon i Levije, Dinina braća, kaznili su ne samo Sihema i njegovog oca, već i sve muškarce u njihovom gradu, opljačkali njihovu imovinu i odveli njihove žene i decu u ropstvo (videti Postanje 34 ) . Takvu surovost je trebalo da obuzda zakon „oko za oko, zub za zub“.

Primeri praćenja ovog novog principa takođe se nalaze u knjigama Starog zaveta. Dakle, Jevreji, uhvativši kralja Adoni-Bezeka, nisu ga ubili, već su mu odsekli palčeve, postupajući prema njemu na isti način kao što je on sam postupao sa poraženim neprijateljima (Sudije 1:6–7 ) . Po istom principu, prorok Samuilo je osudio kralja Agaga: kao što je tvoj mač oduzeo tvoju decu od tvojih žena, tako neka tvoja majka bude lišena sina među ženama (1. Samuilova 15:33 ). Takođe u Bibliji postoji priča o Suzani, ženi koju su zli starci nepravedno optužili za preljubu. Kada je prorok Danilo saznao da su krivokletstvo, dobili su istu kaznu koju je mogla da pretrpi i Suzana (Dan 13 ).
 
Imajte na umu da se Mojsijev zakon razlikuje od brojnih drugih drevnih zakona zasnovanih na principu taliona. Ustanovljava ličnu odgovornost počinioca i zabranjuje kažnjavanje onih koji nisu imali nikakve veze sa zločinom: očevi ne bi trebalo da budu kažnjeni smrću za decu, a deca ne bi trebalo da budu kažnjena smrću za očeve; svako mora biti kažnjen smrću za svoj zločin (5. Mojs. 24:16 ). Poređenja radi: zakon drevnog vavilonskog vladara Hamurabija je rekao da ako muškarac prebije trudnu ženu na smrt, onda njegovu ćerku treba pogubiti.

U Novom zavetu Hristos zapoveda da budemo pravedniji od književnika i fariseja: ako je Stari zavet ograničio osvetu i zamenio ličnu kaznu kaznom na sudu, onda Jevanđelje poziva na iskorenjivanje svake osvetoljubivosti i čak, suprotno očekivanjima prestupnika, da mu učini dobro. Međutim, to ne ukida rad svetovnih sudova koji imaju pravo da kazne zločinca (Rim. 13,4 ). Sam apostol Pavle je jednom iskoristio svoje pravo kao rimski građanin zahtevajući da se njegov slučaj sudi na carskom sudu (Dela 25:12 ).

Dakle, izraz „oko za oko“ u Bibliji ne poziva na osvetu, već je sudski princip koji podrazumeva adekvatan odnos kazne i zločina: kazna ne treba da prelazi težinu samog zločina, već da bude jednaka i simetrično.
Čudo
 
Imajte na umu da se Mojsijev zakon razlikuje od brojnih drugih drevnih zakona zasnovanih na principu taliona. Ustanovljava ličnu odgovornost počinioca i zabranjuje kažnjavanje onih koji nisu imali nikakve veze sa zločinom: očevi ne bi trebalo da budu kažnjeni smrću za decu, a deca ne bi trebalo da budu kažnjena smrću za očeve; svako mora biti kažnjen smrću za svoj zločin (5. Mojs. 24:16 ). Poređenja radi: zakon drevnog vavilonskog vladara Hamurabija je rekao da ako muškarac prebije trudnu ženu na smrt, onda njegovu ćerku treba pogubiti.

U Novom zavetu Hristos zapoveda da budemo pravedniji od književnika i fariseja: ako je Stari zavet ograničio osvetu i zamenio ličnu kaznu kaznom na sudu, onda Jevanđelje poziva na iskorenjivanje svake osvetoljubivosti i čak, suprotno očekivanjima prestupnika, da mu učini dobro. Međutim, to ne ukida rad svetovnih sudova koji imaju pravo da kazne zločinca (Rim. 13,4 ). Sam apostol Pavle je jednom iskoristio svoje pravo kao rimski građanin zahtevajući da se njegov slučaj sudi na carskom sudu (Dela 25:12 ).

Dakle, izraz „oko za oko“ u Bibliji ne poziva na osvetu, već je sudski princip koji podrazumeva adekvatan odnos kazne i zločina: kazna ne treba da prelazi težinu samog zločina, već da bude jednaka i simetrično.
Čudo
Bas tesko sprovoditi kako je Isus rekao, ako mene neko napravi invalidom(a da nicim to nisam izazvao, ili da je sitna stvar u pitanju) da ne mogu normalno da funkcionisem u zivotu, sta ja mogu da izgubim ako mu vratim istom merom, jok najbolje da gledam kako je taj zdrav i prav iz svoje invalidske pozicije i da oprostim. Mozda bih i radio tako kako je Isus rekao da 100 posto znam da ovaj zivot nije jedini i da cu imati opet svoju priliku ili tako nesto
 
A posmatrajuci ceo svet cini mi se da smo zivotinje kao i sve druge, sve impulse i nagone imamo kao i one i vecinom smo vodjeni njima,a ne razumom. Kod nas razum dolazi pod starije dane kad dejstvo hormona i impulsa slabi, zato se i kaze da su stariji ljudi mudriji jer kako hormoni opadaju, mozak vise dolazi do izrazaja vrv
 

Back
Top