Prijateljstvo

Prijateljstvo je jedna najbitnija grana u životu! Teško je naći pravog prijatelja i održati to prijateljstvo bez obzira na sve. Teško je nekome vjerovati, otvoriti srce i dušu, ... Ali kada imaš nekoga tko će te saslušati i kome vjeruješ onda je to najljepše prijateljstvo. Teško je naći srodnu dušu, ali kad je nađješ, ne smiješ ju pustiti. Ruku prijateljstva treba prihvatiti, ali isto tako i pružiti. Ponekad je teško vidjeti svjetlo kroz probleme i prepreke na putu, ali mora jednoga svaniti sunce.... Na kraju tunela je uvijek svijetlo.

Pravo prijateljstvo uključuje otvorenu iskrenost. Pravi dokaz stvarnog prijateljstva je, odanost, opraštanje, rame za plakanje, ohrabrenje, suosjećanje, povjerenje, tješenje, i ljubav kroz cijelo vrijeme!
Prijateljstvo je vrijedno, jer kroz prijateljstvo možemo primati ljubav i potporu, čak i kritiku koja će nam pomoći u izgradnji karaktera.
Komunikacija je ključ za pronalaženje novog prijatelja.

Dobar prijatelj neće tračati nego će sve zadržati u povjerenju.
Dobar prijatelj će se radovati i plakati sa vama.
Dobar prijatelj neće vas povrijediti.
Dobar prijatelj će vam uvijek pomoći, dijeliti stvari sa vama, vjerovat će u vas, razumjeti vas i vjerovati vam.
Dobar prijatelj oprašta. Onaj koji oprašta je onaj koji voli.

Prijatelji su zaista vrlo rijedak dragulj, oni čine da se smiješiš, ohrabruju te da uspiješ u nečemu, oni su spremni da te saslušaju, da podijele tvoju bol, imaju lijepe riječi za tebe i uvijek im je srce otvoreno za tebe
 
Prijateljstvo-da li zaista postoji??????Svaki put kad sam nekome povjerovala, razočarala sam se. Sad imam jednu prijateljicu koja ajde da kažemo nije loša, stvarno hoće pomoći, ali, ljudi, toliko me zna opteretiti svojim problemima da ponekad nemam volje da se vidim s njom. Svojevremeno sam i ja imala puno problema, pa me ona slušala, i tješila, i pomagala, zato i "trpim" njene "monologe". Samo, do kada? Još mi teže pada jedna druga osoba kojoj sam poklonila svoje povjerenje, i sa kojom sam zaista bila bliska (bar sam tako mislila). Ona je u međuvremenu dugo bila bolesna, te kad se vratila na posao odjednom se distancirala od mene, ne od drugih ljudi. Sa ostalima normalno komunicira. Znate kad osjetite distanciranost. Čak je na momente i gruba i nema strpljenja da me sluša. Je li ju bolest promijenila-jer prije je bila otvorena i srdačna sa svima, pa se želi distancirati od sviju, pa i od mene?Baš me boli...
 
Prijateljstvo-da li zaista postoji??????Svaki put kad sam nekome povjerovala, razočarala sam se. Sad imam jednu prijateljicu koja ajde da kažemo nije loša, stvarno hoće pomoći, ali, ljudi, toliko me zna opteretiti svojim problemima da ponekad nemam volje da se vidim s njom. Svojevremeno sam i ja imala puno problema, pa me ona slušala, i tješila, i pomagala, zato i "trpim" njene "monologe". Samo, do kada? Još mi teže pada jedna druga osoba kojoj sam poklonila svoje povjerenje, i sa kojom sam zaista bila bliska (bar sam tako mislila). Ona je u međuvremenu dugo bila bolesna, te kad se vratila na posao odjednom se distancirala od mene, ne od drugih ljudi. Sa ostalima normalno komunicira. Znate kad osjetite distanciranost. Čak je na momente i gruba i nema strpljenja da me sluša. Je li ju bolest promijenila-jer prije je bila otvorena i srdačna sa svima, pa se želi distancirati od sviju, pa i od mene?Baš me boli...
ne brini sad si dosla na forum svi smo tu za tebe:heart:
 
Da postavim jedno pitanje na ovu temu: donedavno sam bila jako bliska sa jedno osobom i smatrala je prijateljem. Uvijek je bila srdačna i otvorena prema svima, a prema meni posebno. Radi u jednoj državnoj ustanovi i u stalnom je kontaktu sa ljudima (da dalje ne objašnjavam). Međutim, u jednom periodu bila je jako bolesna, i kad se vratila na posao, prema meni je napravila neku distancu, nimalo srdačnosti i veselosti kao nekad. Sa drugim ljudima iz svoje sredine sa kojima ona dolazi u kontakt ponaša se kao i prije. Zašto se naglo promijenila?Ja jednostavno osjećam tu neku distancu. Inače sam jako senzibilna osoba i emocije drugih lako "uhvatim" i prepoznam, tako da smatra da ne umišljam. Zašto takav otpor prema meni?
 
Da postavim jedno pitanje na ovu temu: donedavno sam bila jako bliska sa jedno osobom i smatrala je prijateljem. Uvijek je bila srdačna i otvorena prema svima, a prema meni posebno. Radi u jednoj državnoj ustanovi i u stalnom je kontaktu sa ljudima (da dalje ne objašnjavam). Međutim, u jednom periodu bila je jako bolesna, i kad se vratila na posao, prema meni je napravila neku distancu, nimalo srdačnosti i veselosti kao nekad. Sa drugim ljudima iz svoje sredine sa kojima ona dolazi u kontakt ponaša se kao i prije. Zašto se naglo promijenila?Ja jednostavno osjećam tu neku distancu. Inače sam jako senzibilna osoba i emocije drugih lako "uhvatim" i prepoznam, tako da smatra da ne umišljam. Zašto takav otpor prema meni?

A kako da mi znamo zašto takav otpor. Navela si tako malo detalja, kako bi bilo da nam ispričaš u detalje vaš odnos prije toga.


Ja ti jedno mogu reći što i ovaj iznad, pokušaj da razgovaraš sa njom. Ako je idalje tako hladna i drži distancu, zatjeraj je u ***** materinu. End of story...
 

Back
Top