Kafić Priče iz prošlog veka

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Najbizarniji casopis koji sam obozavao da citam kao klinac bio je "Ćao tifo", neko sub izdanje mladalackog casopisa "Ćao", koji je bio specijalizovan za opisivanje odnasnje navijacke scene sa fudbalskih manifestacija. Izlazili su intervjui sa ondasnjim vodjama navijaca koji su potpuno otvoreno pricali o tucnjavama medjusobno i sa policijom, o izgredima koje su pravili na gostovanjima u zemlji, a narocito u inostranstvu, zatim bile su tu slike navijackih kopova, transparenata, bakljada, zatim tekstovi najvijackih pesama. Mnogo sam tada zalio sto nisam ziveo u velikom gradu i zato nisam bio u mogucnosti da idem na neku utakmicu da navijam... Nazalost, u ono doba s kraja 80ih i pocetkom 90ih oni su imali i previse materijala da pisu, jer secam se da su se svako malo desavali manji ili veci incidenti po utakmicama, gde se prelamalo ocajno stanje u kome se drzava nalazila. Izaslo je svega nekih 5-6 brojeva, a srce me i danas boli sto su roditelji to bacili u nekoj od akcija ciscenja kuce.

Kasnije, s kraja 90ih u Srbiji je neko vreme na slican kalup bio izlazio takodje interesantan i bogato ilustrovan navijacki fanzin "Kop", ali mislim da tekstovi ipak nisu bili tako eksplicitni i direktni kao u "Cao tifo-u"...
 
ја пре него што схватих који је датум и одмах после тога у секунди
Kermit The Frog Break GIF by Muppet Wiki
Scared Kermit The Frog GIF
 
To vrv znaci da niste nikad seli da iscitate vasa forumska dela, kao ja u tom ocaju.
Ed je s druge strane dva puta mogao da cita haha.
Nisam čitala sam pisala, ali ne mogu ni da brišem profil za slučaj da mi padne na pamet. Nisam stigla u rl-u da popunim "radosnicu" a tamo sam na bebećim temama bila aktivna. 🤣

Trenutno sam na Adi, gledam u ove što se kupaju, divno vreme, neki topao vetrić.
 
Najbizarniji casopis koji sam obozavao da citam kao klinac bio je "Ćao tifo", neko sub izdanje mladalackog casopisa "Ćao", koji je bio specijalizovan za opisivanje odnasnje navijacke scene sa fudbalskih manifestacija. Izlazili su intervjui sa ondasnjim vodjama navijaca koji su potpuno otvoreno pricali o tucnjavama medjusobno i sa policijom, o izgredima koje su pravili na gostovanjima u zemlji, a narocito u inostranstvu, zatim bile su tu slike navijackih kopova, transparenata, bakljada, zatim tekstovi najvijackih pesama. Mnogo sam tada zalio sto nisam ziveo u velikom gradu i zato nisam bio u mogucnosti da idem na neku utakmicu da navijam... Nazalost, u ono doba s kraja 80ih i pocetkom 90ih oni su imali i previse materijala da pisu, jer secam se da su se svako malo desavali manji ili veci incidenti po utakmicama, gde se prelamalo ocajno stanje u kome se drzava nalazila. Izaslo je svega nekih 5-6 brojeva, a srce me i danas boli sto su roditelji to bacili u nekoj od akcija ciscenja kuce.

Kasnije, s kraja 90ih u Srbiji je neko vreme na slican kalup bio izlazio takodje interesantan i bogato ilustrovan navijacki fanzin "Kop", ali mislim da tekstovi ipak nisu bili tako eksplicitni i direktni kao u "Cao tifo-u"...
Нисам га куповао, али и данас се сећам, не знам како али мени као тад једанаестогодишњем навијачу Партизана дошао је у руке примерак са извештајем о гостовању Партизана Интеру 1990 године!
 
Najbizarniji casopis koji sam obozavao da citam kao klinac bio je "Ćao tifo", neko sub izdanje mladalackog casopisa "Ćao", koji je bio specijalizovan za opisivanje odnasnje navijacke scene sa fudbalskih manifestacija. Izlazili su intervjui sa ondasnjim vodjama navijaca koji su potpuno otvoreno pricali o tucnjavama medjusobno i sa policijom, o izgredima koje su pravili na gostovanjima u zemlji, a narocito u inostranstvu, zatim bile su tu slike navijackih kopova, transparenata, bakljada, zatim tekstovi najvijackih pesama. Mnogo sam tada zalio sto nisam ziveo u velikom gradu i zato nisam bio u mogucnosti da idem na neku utakmicu da navijam... Nazalost, u ono doba s kraja 80ih i pocetkom 90ih oni su imali i previse materijala da pisu, jer secam se da su se svako malo desavali manji ili veci incidenti po utakmicama, gde se prelamalo ocajno stanje u kome se drzava nalazila. Izaslo je svega nekih 5-6 brojeva, a srce me i danas boli sto su roditelji to bacili u nekoj od akcija ciscenja kuce.

Kasnije, s kraja 90ih u Srbiji je neko vreme na slican kalup bio izlazio takodje interesantan i bogato ilustrovan navijacki fanzin "Kop", ali mislim da tekstovi ipak nisu bili tako eksplicitni i direktni kao u "Cao tifo-u"...
Sjajan post. Znaci to je bila bogata i iskrena zamena za forume i navijacke grupe. Pogledaj da se ne krije neki primerak po Limundu i na slicnim mestima.
Mada meni sve sto sam nasla, naslo me kasno.
 
Шта знам...
ово сад што куцкамо неком ко је млађи може изгледати носталгично...
ја нисам носталгичан уопште.
Друго време било, живело се опуштеније и спорије, а све се стизало.
Било посла, новца, летовало се и зимовало без сабирања и одузимања и крпљења.
Није било толико информација које нас затрпавају са вих страна...а често су глуп'е и непотребне.
Нисам ја тек тако одлучио да никад не отворим профил на друштвеним мрежама...
и да немам интернет на телефону...
Уопште ми то не смета.
 
Poslednja izmena:
То бре
чекаш писмо по 10 дана
док одговориш и то стигне тамо, тај неко заборави да постојиш
:hahaha::hahaha::hahaha:
Mojoj mami valjda gimnazija naredila da se dopisuje na francuskom. I upozna Spanjolku Rozaliju. Ja sam joj upropastila lutku, jer sam se nadala da haljina ipak moze da se rasceprka za Barbiku.
Rozalija je slala sjajne poklone, a mama kaze da se za uzvratno obrukala jer nije bilo tako zgodnih stvarcica.
Tetka se dopisivala sa ruskinjama i moja mama kao starija je driblala da to izgleda pristojno i sricala umesto nje.
 
Mojoj mami valjda gimnazija naredila da se dopisuje na francuskom. I upozna Spanjolku Rozaliju. Ja sam joj upropastila lutku, jer sam se nadala da haljina ipak moze da se rasceprka za Barbiku.
Rozalija je slala sjajne poklone, a mama kaze da se za uzvratno obrukala jer nije bilo tako zgodnih stvarcica.
Tetka se dopisivala sa ruskinjama i moja mama kao starija je driblala da to izgleda pristojno i sricala umesto nje.
Да знаш да ми недостаје то време...
замисли сад да кажем некоме од 15 година
напиши писмо
Гледао би ме као да са са крушка пао на главу.
Не умеју бре ни да држе оловку, а камоли да пишу...
О стилу писања и говору да и не почињем...
а и нисам прави саговорник, мени то професионална деформација...
Увек са мало оштрији него што би требало у таквој причи.
 
Нисам га куповао, али и данас се сећам, не знам како али мени као тад једанаестогодишњем навијачу Партизана дошао је у руке примерак са извештајем о гостовању Партизана Интеру 1990 године!
Najveci crnjak koji sam procitao u tom casopisu bio je kada je jedan od vodja navijaca BBB (Dinamo Zagreba) pomenuo kako su na nekom gostovanju u severnoj Italiji njihovi decki silovali neku policajku koja ih je valjda uhodila (izvinjavam se na izrazu, ali se secam da je tako pisalo), a ja kao klinja od 10 godina tada nisam ni znao sta znaci ta rec...
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top