Pričamo, dakle postojimo!

  • Začetnik teme Začetnik teme Gerda
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Neko voli uzburkanu vodu. Tada se ne vidi ni odraz u njoj, ni dno, i mogu se svakakve stvari nazivati istinama.
Ali kada se bura smiri, stvari same postaju jasne i ocigledne.

Mladi vole buru, adrenalin, a starima prija mir. Kada to do kraja shvatis, star si.
Bura je nepristajanje, neprihvatanje. Sam zivot.
 
"Bio si moja prva ljubav", rekla mu je. (Mogla mu je kazati i: "Ti si moja prva ljubav", ili "Uvek ćeš biti moja prva ljubav" - za Tamaru je smisao ostajao isti, i nije imao mnogo veze za upotrebom glagola u nekom određenom vremenu.)
Iznenadila ju je spoznaja da je tako jednostavno izgovoriti ove reči! Osetila je kako joj se kamen odvaljuje sa srca - breme, staro koliko i čitav život jednog psa.
"Znam", odgovorio je.
Ćutali su.
"Bila si samo klinka, a ja sam čekao da porasteš", promrmljao je, polu-šaljivim tonom.
"Nikad nije kasno."
"Nije."
Nakon što je, par meseci kasnije, zbog nekih porodičnih prilika, iznenada otputovao u inostranstvo, poslao joj je kratko pismo. "Kada se vratim" , pisalo je sitnim, urednim rukopisom, " reći ću ti nešto što želim već dugo da ti kažem."
Da li je to bila izjava ljubavi, Tamara nije saznala. Mladić se nije vratio, niti se više javljao. Nije imala nijednu njegovu fotografiju i vremenom je zaboravila kako je izgledalo njegovo lice. Zaboravila je i to kako je imati četrnaest godina, i verovatno bi se gorko nasmejala kada bi je neko podsetio koliko je nestrpljivo čekala da iskoči iz kože šilježeta. Zaboravila je skoro sve, osim osećanja čežnje, koje je tako dugo nosila u srcu.
Kada je nedavno prošla parkom, šetajući svog psa, jedino što ju je podsetilo na sedamdeset i neku, bila je padina - nekada obrasla travom, a sada gola i prazna, poput rupa u njenom sećanju.
 
"Bio si moja prva ljubav", rekla mu je. (Mogla mu je kazati i: "Ti si moja prva ljubav", ili "Uvek ćeš biti moja prva ljubav" - za Tamaru je smisao ostajao isti, i nije imao mnogo veze za upotrebom glagola u nekom određenom vremenu.)
Iznenadila ju je spoznaja da je tako jednostavno izgovoriti ove reči! Osetila je kako joj se kamen odvaljuje sa srca - breme, staro koliko i čitav život jednog psa.
"Znam", odgovorio je.
Ćutali su.
"Bila si samo klinka, a ja sam čekao da porasteš", promrmljao je, polu-šaljivim tonom.
"Nikad nije kasno."
"Nije."
Nakon što je, par meseci kasnije, zbog nekih porodičnih prilika, iznenada otputovao u inostranstvo, poslao joj je kratko pismo. "Kada se vratim" , pisalo je sitnim, urednim rukopisom, " reći ću ti nešto što želim već dugo da ti kažem."
Da li je to bila izjava ljubavi, Tamara nije saznala. Mladić se nije vratio, niti se više javljao. Nije imala nijednu njegovu fotografiju i vremenom je zaboravila kako je izgledalo njegovo lice. Zaboravila je i to kako je imati četrnaest godina, i verovatno bi se gorko nasmejala kada bi je neko podsetio koliko je nestrpljivo čekala da iskoči iz kože šilježeta. Zaboravila je skoro sve, osim osećanja čežnje, koje je tako dugo nosila u srcu.
Kada je nedavno prošla parkom, šetajući svog psa, jedino što ju je podsetilo na sedamdeset i neku, bila je padina - nekada obrasla travom, a sada gola i prazna, poput rupa u njenom sećanju.
tri knjige o ovome mogu napisati
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top