Kad sam bila klinka, tvrdila sam da nikad neću probati taj "odvratan, crni napitak".

Počela sam sa slatkom, slabom kafom, i došla do toga da pijem jaku i bez šećera.
A van kuće sam najviše volela da pijem kafu u kafeu "Šeherezada", prekoputa moje zgrade. Em je bila jeftina, em jedna od najuskusnijih koje sam ikad pila. Služila se uz ratluk i čašu mineralne. Nažalost, "Šeherezade" više nema.
Za "Šeherezadu" je vezana još jedna priča.
Elem, dok sam nosila sočiva, dobila sam eroziju rožnjače. Ajd što sam morala da se odreknem sočiva, nego sam 3 nedelje morala da nosim crni povez preko oka (smetala mi je svetlost). U početku nisam htela da mrdnem iz kuće, ali nisam dugo mogla da izdržim, pa sam sa drugom trknula na kafu u "Šeherezadu". Desetak minuta pošto smo seli, priđe nam šef i tužno kaže: "Draga komšinice, od sada kod nas imate besplatnu kafu." Ja pitam zašto, a on odgovori: "Pa ne možemo ništa drugo da učinimo za Vas. Vi ste nam stalna mušterija, i žao nam je što ste izgubili oko."

Čim sam sklinula povez, morala sam da odem u "Šeherezadu" da vide da je sve u redu.