Pričamo, dakle postojimo- Arhiva II

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
ČE : )

šta ti je čovek
bolestan, a o5 svrati u kafanu : )
nadam se da ne mogu da vas zarazim preko monitora
za svaki slučaj, odaljite se malo : )


Auuuuuuuuuuu, kralj nam je bolestan :(

Ima u kafani i ovoga.... ;)

lemon-tea-1.jpg


Iako, možda, ne voliš, MORRRRAŠ :rtfm:
I sve ono što sam ti "tamo" napisala. MORAŠ :cmok:



Pozz Barbi, Faraonne :heart:
 
Poslednja izmena:
Kakav dan:confused:

Nepomičan, gavran sedi još i sada, još i sada,
Na poprsju bledom Paladinom iznad samih mojih sobnih vrata;
A oči su mu kao u demona koji sanja,
Svetlost lampe što ga žari po podu mu baca senku;
Iz te senke, što po podu lebdi, duša mi se
Dići neće - nikad više.
 
Evo i mene.

Fantastična muzika, Strelo. :p

Podseti me na jedan davni događaj: kad sam imala 15 godina, održavao se veliki maskenbal (pod pokroviteljstvom tada popularnog časopisa). Bila sam pozvana, ali nisam znala u koga/šta da se prerušim. Mamina prijateljica, koja je radila u Narodnom pozorištu, dala mi je ideju da budem Tatjana iz "Evgenija Onjegina" (jer je mogla da mi obezbedi njen kostim ;)).
I tako sam bila Tatjana - u dugačkoj, svetlo-plavoj satenskoj haljini, sa kompletnom pratećom opremom (čak i sa umetkom za kosu).
Sećam se da je taksista koji me je vozio do Doma omladine, gde se održavao maskenbal, bio očaran i recitovao mi stihove iz "Onjegina". Eee, ni taksisti nisu što su nekad bili... :lol:

Osvojila sam 3.mesto. Nagrada je, između ostalih, bila LP ploča ruskih romansi (potpuna koincidencija). Razočarala sam se ... tada me nije nteresovala ruska romansa. Ali moja majka ju je slušala po ceo dan.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top