Pričamo, dakle postojimo- Arhiva II

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Jedna od mojih omiljenih pesama:

LJUDI U NAŠIM GODINAMA
Ljudi u našim godinama
ulaze u ljubav oprezno
kao neplivači u plitku vodu,
kao političari u kombinacije,
iz čistog straha od ponovnog voljenja,
iz nesigurnosti,
a oni su zanate ljubavi
već dobrano izučili
i mogli bi biti od slatke
pouke neiskusnima,
no ostaće zavatreni
a sigurni i uspravni na ulici,
međ ljudima,
samo će u hladnim noćima,
sami i prepoznati odjednom,
izaći na začuđen sneg
i glasno zaplakati.

P.Zubac

Pitam se - koliko su istiniti ovi stihovi?
Odgovor:


Joj, Roso, ženo pobogu!

Šta ti onu lepotu sa tela izbrisa,

Šta bi od onih zanosnih nogu,

a šta od veličanstvenih sisa!

Ja te više takvu gledati ne mogu,

Roso, ženo pobogu!


Kada se setim - kako ne bih plak'o

noć, zamirišu grudi devojačke;

k'o ždrebac sam ogradu preskak'o,

oblačio gaće naopačke

A kad sam se prvi put od ljubavi pričestio

odjednom sam se onesvestio!


Sada bih dao sve ove godine hrome

za onu jednu noć ispod lipe:

zvezde pršte, tela se lome,

ispod nas mirisne trave škripe!

Ujutro smo oboje od umora klonuli;

ne, to smo negde daleko u ljubavi potonuli!

Noćima sam te sanjao:

ideš šljivikom, mamiš me,

a gola se skinula.

Znojio sam se, propinjao,

ni Bogu se nisam sklanjao!

Što u snu buncam - majka se teško brinula!

A kad bih se posle svega

na stomak potrbušio

celu bih slamaricu izbušio!

E, mislio sam da ću

mlad i besan večno biti

i da će mi telo uvek u vatri da gori!

Al' evo i bore, duboke k'o korito rečno,

a korak sve sporiji i spori'.

'Bem ti život i ovaj lažni sjaj

kad tako brzo dođe kraj!

A sada, kada te gledam, Bože me oprosti,

ostale ti samo koža i kosti!

I gladan pas bi pored takve morao da posti!

Roso, tugo moja, molim te oprosti!

Ako ćemo duši po volji

ni ja ti nisam ništa bolji!

Došli smo do takvog stanja -

sedimo jedno kraj drugog k'o dva panja!

E, nekad sam ti umesto pesama

ono drugo nudio,

a sada nas život k'o dva zločinca

na starost osudio!
 
Iz tog vremena, Borac se sprema za diskoooo :super:

th_milka.jpg
 


Hteo bih negde da te vidim
Kao slucajno
U kom dzepu ovaj grad
Te nocas sakrio

Sada ne mogu da zaspim
Nesto se dogodilo
Poludeo sam sasvim
Od kad mislim na tebe
Sve se izmenilo

Kad sam s tobom kao da hodam po vrelom asfaltu
I taman kad se noge naviknu ti vise nisi tu
Sada ne mogu da zaspim, nesto se dogodilo
Poludeo sam sasvim, od kad mislim na tebe
Sve se izmenilo


Neko te ima nocas, neko te voli
Neko te ima, to nisam ja

Kad sam s tobom, kao da padam, a nikad ne-padnem
Gde te sakrio ovaj grad, ne mogu da te pronadjem
I ne mogu da zaspim, nesto se dogodilo
Poludeo sam sasvim, od kad mislim na tebe
Sve se izmenilo

Neko te ima nocas, neko te voli
Neko te ima, to nisam ja


dobro vece :cao:
 
Je l' to spada u grublje ili finije nastranosti? :)

Volim poznu jesen, ali mi nije drago što ometa drage zemljoradnike
da se bave oranjem i kopanjem, kao jedinim načinom da niknu plodovi, prethodno namerno zasejani.


Hmm... Valjda finije, jer je nokat na prstu ruke.
Bila sam nežna prema svojim noktima... negovala ih, volela ih ali izgleda da sam precenila njihovu izdržljivost prema mojim strastvenim egzibicijama po tastaturi.

Ja obožavam zimu. Prija mi. :) Prija i mojim noktima. Zimi ih mažem lakom boje višnje ... tek koliko da ne zaboravim blagodeti leta.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top