Pričamo, dakle postojimo- Arhiva II

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
jutro...
vala ovo je baš sneg.... z:dm2:

lokacija:bgd!

sneg u Beogradu! u Topciderskom parku, na Dunavu..
na tajnom stepenistu negde tamo dole, iz Kosutnjaka ka Kanarevom brdu
sneg na njivama oko Sida, nocni voz iz Ljubljane tutnji belom tisinom sveta, ona se budi,
prsti mi gore dok iz tanusne plasticne casice otvaram oci vrelom kafom..
sneg na jelama u 28-om bloku, na krovovima nocnih autobusa, sneg za vratom..
sneg na Tasmajdanu, na Crvenom Krstu, sneg, i kuvano vino u Vltavi..
sneg na pramenu kose, na marami
sneg na isplazenom jeziku
na Avali, na svakom koraku..
sneg u nasim tragovima, po parkovima
na mostovima, na Uscu, svuda
drago mi je ako je sneg u Beogradu
to znaci da se ona jutros probudila s belinom u ocima

...

i da, dobro jutro svima : )
 
Napokon da uhvatim tempo ...
Dobro jutro. z:)

Sneg u Beogradu?:)
Nekad: povratak s klizanja i vruće viršle, kupljene na jednom od kioska duž tramvajskih šina na Tašmajdanu.

Sada: nema više kioska, klizalište odavno ne radi .... ali sneg je tu. :grudvanje2:

Postovana
url
dobro jutro:ukras5:
 
Napokon da uhvatim tempo ...
Dobro jutro. z:)

Sneg u Beogradu?:)
Nekad: povratak s klizanja i vruće viršle, kupljene na jednom od kioska duž tramvajskih šina na Tašmajdanu.

Sada: nema više kioska, klizalište odavno ne radi .... ali sneg je tu. :grudvanje2:

де се сети виршли и наранџатих пекабеових киоска :)
почели су полако да нестају доласком мекдоналдса и разних роштиљџија у центар града.
једини прилог сенф, ал стварно су биле укусне...
 
де се сети виршли и наранџатих пекабеових киоска :)
почели су полако да нестају доласком мекдоналдса и разних роштиљџија у центар града.
једини прилог сенф, ал стварно су биле укусне...

I ti se sećaš toga? z:)

Jedan je bio na ulasku u tašmajdanski park, s one strane gde je tramvajska stanica (prekoputa zgrade "JAT"-a).
Tu smo, kao klinci, po povratku sa klizanja kupovali viršle. U zemičkama koje su imale oblik zrna kafe.
 
uf..ja nisam jeo ništa, pa sam mrzeo viršle i narandžaste kioske na okretnici trole kod kališa...
a kralja petra dole kod patrijaršije bila zatvorena za sankanje...i kod cvijete ah...
idila danas, malo dan liči na teee dane.. nisam video nijedno dete sa sankama danas.... šteta šo je prestao sad da pada sneg...
 
I ti se sećaš toga? z:)

Jedan je bio na ulasku u tašmajdanski park, s one strane gde je tramvajska stanica (prekoputa zgrade "JAT"-a).
Tu smo, kao klinci, po povratku sa klizanja kupovali viršle. U zemičkama koje su imale oblik zrna kafe.

наравно да се сећам. обично су били постављени на почетним станицама градског превоза. сећам се оног на зелењаку, окретница трола у рајићевој, код старог меркатора... тај на ташу нисам оверио.
те виршле ушле су у екс ју митологију.
 
uf..ja nisam jeo ništa, pa sam mrzeo viršle i narandžaste kioske na okretnici trole kod kališa...
a kralja petra dole kod patrijaršije bila zatvorena za sankanje...i kod cvijete ah...
idila danas, malo dan liči na teee dane.. nisam video nijedno dete sa sankama danas.... šteta šo je prestao sad da pada sneg...

Hehe, znam ... Pričaš o mom starom kraju. Kod Patrijaršije sam stanovala do pre koju godinu a po Kališu godinama šetala kuče. Ulica, zatvorena za saobraćaj zbog sankanja: Zadarska.

Biće snega opet, u subotu.
 
једини прилог сенф, ал стварно су биле укусне...

A cenovnik otkucan na onom belom jeftinom, providnom papiru pisacom mashinom...pa kaze...

1. Virsle u kifli...................50 din
2. Virsle u kifli sa senfom.....50 din
3........
z:lol:

Ulica, zatvorena za saobraćaj zbog sankanja: Zadarska.

Uuuuu...a Vardarska, Grahovska, Igmanska? Ludilo - zimi sanke, leti skejt z:lol:
 
Profesor filozofije i retorike, gospodin Marlončina Gebels Pazdrkan, udavao je svoju kćer Ivanu Best za profesora istorije i muzike Dhula Ibzena Karnayna. Svadbeno veselje teklo je kao podmazano. U kafani se pevalo, sviralo, igralo. Po sobama na spratu, kao ošamućeni, muvali su se tamo-amo lakeji Corto, Risto i Filatelista, u crnim frakovima i belim umrljanim kravatama, za tu priliku kod gospodične Petrane iznajmljenim. Čula se galama i žagor.

Profesor matematičkih i logičkih operacija Lajtning Moonja Gromovnik, Francuz Navar i mlađi kafanski filozof Monti S. Krstaš, sedeli su jedan pored drugog na divanu i žurno, prekidajući jedan drugog, pričali gostima o slučajevima sahranjivanja živih ljudi i iznosili svoja mišljenja o spiritizmu. Oni nisu verovali u spiritizam, ali su dopuštali da na ovom svetu ima mnogo stvari koje će zauvek ostati neuhvatljive za ljudski um.

U drugoj sobi, profesor književnosti Bundeva objašnjavao je gostima slučajeve kad stražar ima pravo da puca na prolaznike. Razgovori su, kao što vidite, bili strašni ali sasvim prijatni. Spolja, kroz prozore, virili su ljudi koji, zbog svog društvenog položaja, nisu imali pravo da uđu (iz jednostavnog razloga - bili su neobični).

Tačno u ponoć domaćin Pazdrkan otišao je u kuhinju da pogleda je li sve gotovo za večeru. Kuhinja je od poda do tavanice bila puna pare od ćurećeg i prasećeg pečenja i drugih mirisa. Na dva stola bili su naslagani i razmešteni u umetničkom neredu, dodaci raznih jela i pića. Oko stolova muvala se kuvarica Kuca, rumena devojka s dvostrukim, zategnutim trbuhom.

"De, golubice, pokaži mi jesetru!", reče Pazdrkan, trljajući dlanove i oblizujući se. "Oh, kakav miris, kakav miomiris! Prosto da pojedeš celu kuhinju! Deder, pokaži mi jesetru."
Kuca priđe jednoj od klupica i pažljivo zadiže umašćenu mesarsku hartiju. Pod tom hartijom, na ogromnom tanjiru, ležala je velika jesetra u aspiku i sva se šarenila od mirođije, maslinki i šargarepe. Pazdrkan je pogledao jesetru i ahnuo: "Ah!" Lice mu sinu i on užagri očima, pa se saže i ustima cijuknu kao nepodmazan točak. Pošto je malo postojao, od zadovoljstva pucnu prstima i još jednom coknu ustima.

"Ba! Kakav vatreni poljubac! S kime se ti to ovde ljubiš, Kuco?!", ču se iz susedne prostorije i na vratima se pojavi kratko-ošišana glava čuvara šećera, Kojatkina. "S kim ti to? Aaaa... milo mi je! Sa Marlonom Pazdrkanom! Dobar je deda, nema šta! Sa ženskim svetom tet-a-tet."

"Uopšte se ne ljubim!", zbunio se Pazdrkan, "ko ti je to rekao, budalo jedna? To sam ja, ovaj... coknuo ustima zbog... razmišljajući o zadovoljstvu... kad sam video Kucinu jesetru."
"Pričaj ti, pričaj, pravdaj se."
Kojatkinova glava široko se nasmejala i iščezla iza vrata. Pazdrkan je pocrveneo. "Đavo bi ga znao šta mu je", pomisli. "Sad će krenuti, gad, i počeće da spletkari. Obrukaće me u celom gradu, skot!"

Pazdrkan bojažljivo uđe u salu i iskosa pogleda naokolo; gde je Kojatkin? Kojatkin je stajao pored pijanina, i mangupski zavaljen šaputao nešto Bundevinoj svastiki koja se smejala.
"To on o meni", pomisli Pazdrkan, "o meni, crkao dabogda! A ona mu veruje... veruje! Smeje se! Bože moj! Ne, to se ne sme tako ostaviti... ne... Moraću nešto učiniti, da mu se ne poveruje, da ne dođe do moje... Ja ću porazgovarati sa svima njima, pa ću ga, spletkaroša, nasamariti."
Pazdrkan se počeša po glavi i veoma zbunjen priđe Navaru:

"Sad sam bio u kuhinji, da naredim oko večere", reče Francuzu. "Znam da volite ribu, a Kuca ima... pardon! ja imam jesetru, ama, ah! Pola metra dugačku. Hehehe... Da, kad smo već kod toga, zamalo da zaboravim... A u kuhinji je malopre s tom jesetrom bila prava smejurija. Uđem ja malopre u kuhinju; hoću da probam jela... Gledam jesetru i od zadovoljstva, od pikantnosti coknem ustima! U taj mah ona budala Kojatkin ulazi i kaže... ha ha ha... i kaže: "Aaaa, vi se ovde ljubite!" S Kucom kuvaricom! Ala je izmislio, glupak! Žena ni kuka ni struka, prava natkasna, a on... ljube se! Kreten!"

"Ko je kreten?", upita prilazeći Moonja.
"Ama, eno, onaj Kojatkin! Ulazim vam ja u kuhinju, da probam jela. Gledam Kucinu jesetru, i od zadovoljstva, od pikantnosti coknem ustima. U taj mah ona budala Kojatkin ulazi i kaže..." I ispriča o Kojatkinu.
"Nasmejao me, kreten. A meni bi prijatnije bilo da se i sa kučkom ljubim nego sa Kucom", dodade Pazdrkan, osvrte se i iza sebe ugleda Montija Krstaša.

"Mi o Kojatkinu", reče ovome, "Kreten! Ulazi u kuhinju, vidi mene pored Kuce i odmah počne svašta da izmišlja. "Šta je", kaže, "vi se ljubite?" Pijandura, od Jacka mu se svašta priviđa. "A ja bih se", kažem, "pre s Tabom503 ljubio nego s Kucom. Pa ja imam ženu", kažem, "budalo jedna!" Nasmejao me."

"Ko vas je nasmejao, poštovani?" upita, prilazeći mu, profesor etike i bon-tona, Ambasador.

"Kojatkin. Stojim, znate, ja u kuhinji i gledam jesetru..."

I tako dalje. Za nekih pola sata svi gosti su znali priču o jesetri i Kojatkinu.
"Neka ga sad, neka im priča", razmišljao je Pazdrkan trljajući ruke, "neka ga". On će početi da priča, a odmah će mu: 'Prekini, budalo, da lupaš gluposti. Mi sve znamo!' "

I pazdrkan se tako smirio, da je popio tri-četiri čašice previše. Pošto je posle večere otpravio mladence do njihove spavaće sobe, otišao je u svoju i zaspao kao malo dete. Kao pijano malo dete. Već sutradan se nije sećao događaja s Kucinom jesetrom. Ali, avaj! Čovek kaže, a Bog raspolaže. Zli jezici učinili su svoje i Pazdrkanu nije pomoglo lukavstvo. Tačno kroz nedelju dana, a upravo u četvrtak posle trećeg časa, kad je Pazdrkan govorio o sličnostima između greha studentkinja sa Krstarovskog i Nevskog prospekta, priđe mu rektor Tab503 i pozva ga na stranu.

"Znate šta, Marlone Pazdrkane", reče rektor, "Izvinite... To se mene ne tiče, pa ipak moram da vam stavim do znanja. Moja dužnost... Vidite, priča se da vi živite s tom... s kuvaricom Kucom... To nije moja stvar, ali... živite s njom, je'bite se... pardon! ljubite se, samo, molim vas, ne tako javno! Molim vas! Nikad ne zaboravite da ste pedagog!"

Pazdrkan se sledi. Išao je kući a činilo mu se da je namazan katranom pa posipan perjem, i da ceo grad gleda u njega. Kod kuće ga je dočekala nova nevolja.

"A ti ni da gukneš?" upinjala ga je Borčica za ručkom. "Šta si se zamislio, misliš o ljubavi? Zaželeo si se Kucine jesetre? Sve ja znam, Turčine! Dobri ljudi, poput Kojatkina, otvorili su mi oči. Uuf, varvarine!" I "PLJUS!" po obrazu...
On se diže od stola, i ne osećajući zemlju pod sobom, bez zimske kape i kaputa, uputi se Kojatkinu. Kojatkina je zatekao u kafani.

"Ti si podlac!", obrati se Pazdrkan Kojatkinu. "Zašto si se na mene bacio blatom pred celim svetom? Zašto si mi napravio spletku?"

"Kakvu spletku, šta izmišljaš?

"A ko je raširio spletku da sam se ja, šatro, ljubio s Kucom? Hoćeš da kažeš kako nisi ti? Ti nisi, razbojniče!"

Kojatkin poče da skuplja oči u proreze, zaigraše mu svi damari na časnom i poštenom licu, diže oči prema ikoni Dionisa i reče:

"Bog me ubio! Oči mi ispale, crko dabogda ako sam ijednu reč o tebi rekao! Nemamo ni kuće ni kućišta, po vasceli dan sedimo u kafani, zar nam nije malo ove muke?"

"Ali, ko je?", zamislio se Pazdrkan pretresajući u sećanju sve svoje poznanike i prijatelje. "Ko?"


Monica-Bellucci-Sexy-Hot-Screensaver.jpg


... pardon,

modigliani.gif
 
Poslednja izmena:
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top