Pričali mi baba i deda... (podelite priče sa nama)

Moji baba i deda imaju milion takvih prica u kojima su glavne uloge najcesce pijani i polupijani.
Npr pre dvadesetak godina, jedan komsija se vracao svako vece iz kafane i tri noci uzastopno ga pratila jedna devojka u belom duge plave kose. Sto se vise okretao, to mu je bila sve bliza i bliza. I tako do nekog mosta koji nikada nije presla za njim.... tu bi nestala.
U vreme kada nije bilo sms poruka da posaljes prvom komsiji, nego moras da ustanes i odes da ga zoves, moja baba podje, bas u komsiluk da potrazi mog tatu. Tacnije kod svoje svekrve. Ulazi ona u njihovo dvoriste, kad tamo kraj bunara, žena u crnom izvlači vodu. Baba pretpostavi da je to nejna svekrva i pita da li je moj tata tu kod njih, a žena se onako u mraku, samo ispravi i pogleda je. Baba ukapira da to nije moja prababa, vec ko zna ko i sta i krene, onako oduzeta od sebe, da ide unazad sve do kapije i krene polako u kucu. Bas joj nije bilo dobro, dolazila i Hitna pomoc da joj ubrizga injekciju za smirenje.
 
Moji baba i deda imaju milion takvih prica u kojima su glavne uloge najcesce pijani i polupijani.
Npr pre dvadesetak godina, jedan komsija se vracao svako vece iz kafane i tri noci uzastopno ga pratila jedna devojka u belom duge plave kose. Sto se vise okretao, to mu je bila sve bliza i bliza. I tako do nekog mosta koji nikada nije presla za njim.... tu bi nestala.
U vreme kada nije bilo sms poruka da posaljes prvom komsiji, nego moras da ustanes i odes da ga zoves, moja baba podje, bas u komsiluk da potrazi mog tatu. Tacnije kod svoje svekrve. Ulazi ona u njihovo dvoriste, kad tamo kraj bunara, žena u crnom izvlači vodu. Baba pretpostavi da je to nejna svekrva i pita da li je moj tata tu kod njih, a žena se onako u mraku, samo ispravi i pogleda je. Baba ukapira da to nije moja prababa, vec ko zna ko i sta i krene, onako oduzeta od sebe, da ide unazad sve do kapije i krene polako u kucu. Bas joj nije bilo dobro, dolazila i Hitna pomoc da joj ubrizga injekciju za smirenje.


da to nije bio beli mis? :mrgreen:
 
Мој деда(покојни)отишао са једним другаром,Жицаром у Беч,на почетку рата,мислећи да ће да остану сигурни
на германском тлу,јер је одатле кренуо рат,а и ко је могао да сумња у Хитлерову ратну тактику.Међутим,на штајги
у Бечу глупи Жицар оде до пандура(или војника,свеједно)да га пита кад стиже воз за Берлин,јер су тамо намеравали
да се запуте,крајње.Како је имао југославише дојч акценат одмах је био сумњив.Наравно,пандур рече-сачекајте,
молим,идем да проверим,и после 30 секунди ето га са 5 колега,одмах креће апс,творза и после 2 месеца-логор.
Шлезвиг Холштајн,тај неки рад.

И све ово ништа не би било чудно да је остало на томе.Али,због прљавог одела које је добио,и због зноја од
свакодневног кулука ђед доби тифус.Напомена-оброк у логору се састоји у парчету тврдог хлеба и шољи кафе.
Они га пошаљу у болницу логорску,али тамо све пуно.И сад,како је био физички јак,Балканац,Србенда,они одлуче
да га пошаљу у оближњи град(ваљда Шлезвиг)да се лечи,да би после имали јаку радну снагу.Да је био слабији кокнули би га.
Оде он тако у болницу и наравно опоравак кренуо,клопа у реду,али он се фолирао како не види,не може да се покрене и шта ти
ја знам и једне ноћи искористи непажњу дежурног и скочи са 2.спрата и фурне..Успут је променио болничку одежду неком другом
и запутио се ка југу.Тамо нађе неку фабрику да ли конопца за бродове или некаквих жица,не служи ме добро сећање и уз фалсификоване
или мазнуте папире се пријави ту као Италијан(реч италијанског није знао).Остао ту неко време и решио да се врати у Југославију,
јер су у фабрику почели да пристижу неки нови људи,чак и неки Италијани,па их је избегавао колико је могао.Елем,фурне опет и
укачи се на неки воз (чини ми се да је био ишао прво до Загреба,па до Земуна(НДХ,тадашња))па до Би Џи-ја.Сео он у воз до Загреба и у једном купеу
нашао на кофер,нигде никога около.Отворио он,нашао неко оделце,идемо,брзо пресвлачење и штура даље.Морам да напоменем како му је
италијански пасош остао у старим панталонама које је бацио( ?!! ).У Загребу навала људи сви се измешаше,пошто су претходно све исконтролисали,
али се издвајао из гомиле,јер је био лепо обучен и успео је да буде пропуштен.Ушли у воз нови путници,за Земун.Усташе на сваком кораку.
Деда случајно прошао поред једног купеа и видео неки ликови играју карте,обучени у црна одела као и он.Ушао и он тамо,ваљда су били фолксдојчери,ту прозборио коју са њима,знао је нешто немачког(фолксдојчери изузетно слабо знају изворни немачки,заправо како који)и ту заблејао,
као-''не сметате ми,само наставите...''.После неког времена у Земуну контрола од стране усташа,воз стоји,сви ћуте,само се усташе чују.Изводили жене,децу,све,који су им били сумњиви,причао ми ђед после да је чуо пуцње,плотун,као да стрељају више људи одједаред.И тако,дошли они и до његовог купеа,а ови фолксдојчери сви закунтали,ђед се исфолирао да и он кунта,отвара усташа купе и гледа их.Улази унутра,а други иза њега му виче,или шапуће,боље-''Пусти их,то су Нијемци из Срема,путују до Земуна да накупују џебане по поруџби.''Који минут још пролете,воз крете за Београд,зато је данас трамвајски мост у БГ-у понео име-''стари железнички мост''и изађе у Србији(тадашњој,која се рачунала после Саве)и побеже у своје село у Шумадији,одакле опет побеже од партизана у партизане( ***,дешава се).У рату са Швабама био је погођен 2 пут,у шаку и у ногу,али се опоравио и крај рата дочекао у високом чину,не знам ком(пажња-опет заборав).Е,сад,могу да вам причам још и о Блајбургу и како су роксали усташе и како је спасао неке клинце,који су били кокани са осталим члановима породице,али то је далеко од ове теме,веровтно сам је и сам прекорачио.Надам се да вам се допала.

moj pradeda pobego sa Francuskinjom iz Svabskog logora u Francusku i tamo osnovao porodicu i nije se ni vraco u yugu,obogatio se,a vamo nije slao ni kintu....
 
Moja baba mi pricala da je kada je ona bila mlada krenula po vodu na cesmu koja se nalazi ispod kuce.to je sinbolicno mesto zbog hrasta koji se nalazi pored nje i koji je najvece i najstarije drvo u okolini.Mrak je poceo da pada a oni nisu imali vode za pice.Kako se priblizavala cesmi primetila je svetlost i cula zvuke koji su podsecali na pesmu...Kada je stigla blizu cesme videla je kako ona kaze vile...Devojke koje plesu oko hrasta...Otrcala je kuci i rekla majci...I ona je zelela da ode da vidi..Kada su se vratile do cesme njih vise nije bilo,a u daljini sse videla svetlost.
Ja ne verujem u te stvari,to je potpuno banalno...
Isto tako ni u vracare,o kojim me baba stalno smara.Cim joj se dogodi nesto lose ona odmah kaze kako joj je to neko kako ona to kaze nabacio(uvracao):roll::roll:Strasno
 
Moja baba mi pricala da je kada je ona bila mlada krenula po vodu na cesmu koja se nalazi ispod kuce.to je sinbolicno mesto zbog hrasta koji se nalazi pored nje i koji je najvece i najstarije drvo u okolini.Mrak je poceo da pada a oni nisu imali vode za pice.Kako se priblizavala cesmi primetila je svetlost i cula zvuke koji su podsecali na pesmu...Kada je stigla blizu cesme videla je kako ona kaze vile...Devojke koje plesu oko hrasta...Otrcala je kuci i rekla majci...I ona je zelela da ode da vidi..Kada su se vratile do cesme njih vise nije bilo,a u daljini sse videla svetlost.
Ja ne verujem u te stvari,to je potpuno banalno...
Isto tako ni u vracare,o kojim me baba stalno smara.Cim joj se dogodi nesto lose ona odmah kaze kako joj je to neko kako ona to kaze nabacio(uvracao):roll::roll:Strasno

Isti slučaj. Ljudi su po selima mnogo sujeverni, i svaku pojavu, naročito onu lošu ( a manje-više sve smatraju lošim i zloslutnim :) ) tumače kao rezultat bajanja i vradžbina. Strašno je biti opterećen time
 
Meni je baba pricala kad sam bio mali, da je pored puta raslo nekakvo cvece koje su oni zvali Stidak.

Ovo nije bajka nego suva istina.


U pitanju je stitasta cvast bele boje koja je u sredini imala nekoliko crnih cvetica,

Kaze baba kad je ona bila mala crnih cvetica je bilo otprilike kao povrsina petodinarke .
Kad sam ja bio mali povrsina crne boje bila je otprilike kao zrno graska a proslog leta sam se setio i pogledao nema ni jednog crnog cvetica na beloj cvasti.

Baba mi je ispricala da su njoj pricali da je crna boja stid u ljudima i da ga polako nestaje .
Danas ga, kolko vidim, vise i nema.
 
Mislim da moj deda ima najviše ima takvih doživljaja, a uglavnom je bio pripit. Najčešće je viđao ljude u crnim odorama i za svakog pretpostavlja da je ( Bože oprosti !) sveta Petka.
Tako se jednom prilikom vraćao biciklom kroz selo, malo pripit, i naišao na neku crnu figuru. On prolazi i kaže: ,,Dobro veče", a ta figura samo uzdahne duboko. On zapuca da mota kao lud i sav istraumiran dodje kući.
Ima on i kao trezan raznih doživljaja. Radio je neko vreme i kao noćni čuvar. I tako se u jednom prigradskom naselju gradilo nešto i njega postave noću da čuva građevinu. On , kao i svaki noćni čuvar prilegne malo, i negde u pola noći oseti kako mu nešto pritiska grudi. Sutradan on se požali tu nekoj babi kako nije mogao da dremne, a ta baba mu kaže da je mesto ukleto i da su tu sahranjivana nekrštena deca. Moja deda, istog časa da otkaz i od tada odluči da treću smenu više ne radi.
 

Back
Top