Priča o Karmini Burani Karla Orfa

Sensei

Master
Moderator
Poruka
92.106
Carl Orff - Carmina Burana

Carl orff carmina burana



Karl Orfova Karmina Burana je verovatno najčešće izvedeno horsko delo 21 veka. Ime ima latinske korene – 'Karmina' znači 'pesme', dok je 'Burana' latinizovana forma Beurena, imena benediktinskog manastira Benediktbeuren u Bavarskoj.

Dakle, Karmina Burana se prevodi kao Beurenove pesme, i odnosi se na zbirku pesama i poema s početka 13. veka koja je otkrivena u Beurenu 1803. godine – iako je od tada ustanovljeno da zbirka potiče iz Seckau Abbey u Austriji – i sada je smeštena u Bavarskoj državnoj biblioteci.

Pesme (preko 1000 njih) su u mešavini latinskog, nemačkog i srednjovekovnog francuskog napisali Goliardi, grupa pesnika-muzičara koju čine naučnici i klerikalni studenti, koji su uz svakodnevni humor proslavili radost kafane, prirode, ljubavi i požude. Iako je Orf zadržao originalne tekstove, on je izabrao da ne koristi primitivnu muzičku notaciju koja je pratila neke od pesama.

Zbirka je prvi put objavljena u Nemačkoj 1847.godine, ali tek 1934. da je Orf naišao na tekstove; selekcija je prevedena na engleski jezik i formirana je kao deo publikacije pod nazivom Vino, žene i pesma.

Uz pomoć Majkla Hofmana, studenta prava i poznavaoca latinskog, Orf je odabrao 24 pesme i postavio ih na muziku u, kako je rekao, "živopisnoj kantati".

Karmina Burana je podeljena na tri dela – Proleće, U kafani i Dvor ljubavi – kojoj prethodi i završava se pozivanjem na Bogatstvo. Napisano između 1935. i 1936. za soliste, hor i orkestar, prvobitno je zamišljeno kao koreografisano scensko delo.

U tom obliku se prvi put čulo 8. juna 1937. godine, u Frankfurtu, pod punim nazivom Carmina Burana : Cantiones Profanae Cantoribus Et Choris Cantandae Comitantibus Instrumentis Atque Imaginibus Magicis (Pesme Beuren: Sekularne pesme za soliste i hor koje će se pevati zajedno sa instrumentima i magijom slika).

Posle trijumfalne premijere Karmina Burana, Orf, tada 41-ogodišnji, napisao je svojim izdavačima: "Sve što sam do danas napisao, a što ste vi, nažalost, objavili, može biti uništeno. Sa Karminom Buranom počinju moji sabrani radovi." Međutim, ništa što je Orf naknadno napisao nikada nije bilo ni blizu popularnosti Karmine Burane.


Iako postoji mnogo dobrih modernih alternativa, klasična izvedba koja trijumfalno izdržava test vremena zabeležena je u prisustvu kompozitora 1968. godine, a u njoj nastupaju solisti Gundula Janowitz, Dietrich Fischer-Dieskau i Gerhard Stolze (DG 447 4372).

-Sensei-​
 
Tekst Carmina Burane



Latin
1. O Fortuna

O Fortuna,
velut Luna
statu variabilis,
semper crescis
aut decrescis;
vita detestabilis
nunc obdurat
et tunc curat
ludo mentis aciem,
egestatem,
potestatem
dissolvit ut glaciem.
Sors immanis
et inanis,
rota tu volubilis,
status malus,
vana salus
semper dissolubilis,
obumbrata
et velata
michi quoque niteris;
nunc per ludum
dorsum nudum
fero tui sceleris.
Sors salutis
et virtutis
michi nunc contraria
est affectus
et defectus
semper in angaria.
Hac in hora
sine mora
corde pulsum tangite;
quod per sortem
sternit fortem,
mecum omnes plangite!​
English Translation
1. O Fortune

O Fortune,
changeable like
the Moon,
ever waxing
and waning;
Detestable life,
first oppresses,
then soothes,
with its game;
poverty,
power,
it melts them like ice.
Fate monstrous
and empty,
you are a whirling wheel,
your position is uncertain,
your favor is idle
and always disappears,
shadowed
and veiled
you plague me too;
now through the game
bare-backed
I bow to your blow
The chance of prosperity
and virtue
is not now mine,
whether willing or not
a man is always liable,
for Fortunes service.
Therefore, at this hour,
without delay
pluck the vibrating strings;
because Fate
crushes the brave,
Everyone, lament with me!​
Prevod na srpski
1. O sudbino
O, sudbino
promenljiva
kao mesec,
uvek se puniš
i jedeš se.
Gnusni život,
čas nas kudi,
čas nas mazi,
svojom igrom;
siromaštvo,
moć
topi kao led.
Sudbino monstruozna
i prazna,
ti si vrtoglavo kolo,
tvoj stav neizvestan,
tvoja usluga zaludna
i uvek se poništi,
iz senke
i pod velom
ti i mene mučiš;
sad u toj igri
moja gola leđa
podležu tvojim udarcima
Šansa za blagostanje
i čednost
sada nije moja,
spreman ili nespreman
svako je obavezan,
da služi sudbini.
Zato, ovog časa
bez odlaganja
udari u žice;
Jer Sudbina
lomi hrabre,
Svi, oplakujte sa mnom!​
 
Muzika „Karmine Burane” je pod uticajem kasne renesanse i ranog baroka, sa jednostovanijom harmonijom i izbegavanjem polifonije. Ritam je jasan i jednostavan, ali ima primarnu ulogu. Deonice za solo-pevače na pojedinim mestima predstavljaju izazov za pevače – tenor u solo deonici mora da peva falset, bariton takođe (što je jedinstven primer u repertoaru za bariton)… Izvođački sastav čini simfonijski orkestar ”a tre” sa velikim brojem udaračkih instrumenata: 5 timpana, 2 doboša, veliki bubanj, triangl, činele, antičke činele, čegrtaljke, kastanjete, daire, praporci, tam-tam, zvona (cevna), 3 zvona, 3 gloknšpila, gong, ksilofon, čelesta, zatim, dva klavira, dva četvoroglasna mešovita hora (jedan veći i jedan manji), dečiji hor (hor dečaka) i solo-pevači – sopran, tenor i bariton (jednu pesmu izvode tri tenora, bariton i dva basa).
 
Od svih dela klasične muzike, ovo najbolje komunicira sa publikom. Nastala iz zaboravljene zbirke rukopisa, „Karmina Burana” inspirisana je stihovima srednjovekovnih pevača, studenata, filozofa o njihovoj svakodnevici – ljubavi, religiji i odnosu prema prirodi.
Slike tog vremena, jednostavnost i životni ritam učinili su je zanimljivom svim uzrastima, ljubiteljima opere i pop muzike širom sveta.
 
Za čuvenu „Karminu Buranu” Karla Orfa vezana je ružna priča: ova scenska kantata bila je simbol „mladalačke kulture” Trećeg rajha. Jedan novi film nam, međutim, otkriva da je priča o samom kompozitoru bila još ružnija.


Za čuvenu „Karminu Buranu” Karla Orfa vezana je ružna priča: ova scenska kantata bila je simbol „mladalačke kulture” Trećeg rajha. Jedan novi film nam, međutim, otkriva da je priča o samom kompozitoru bila još ružnija.


Ime Karla Orfa, u principu, znači jednu od dve moguće stvari. Prva je da je Orf bio kompozitor naglašeno ovozemaljske „Karmine Burane”, uvek popularnog horskog dela koje slavi seks, piće i mladalačka preterivanja kakva su svetsku slavu stekla na fudbalskim terenima Premijer lige i u televizijskim reklamama za pivo i losione posle brijanja.


Druga je da je Orf, pre svega, bio Nemac.

Prvo izvođenje „Karmine Burane”, 1937. god. u Frankfurtu, obeležilo je bavarskog kompozitora Orfa (tada mu je bila 41 godina) kao značajnog muzičkog stvaraoca. Ključnog značaja ovog dela u svom opusu bio je svestan tako nedvosmisleno, da se kasnije odrekao gotovo svega što je prethodno napisao. Nakon prvobitne zvanične nelagodnosti zbog otvorenih seksualnih aluzija u ovom delu, Orfova kantata je dobila kultni status u nacističkim krugovima koji su je tretirali kao jedan od simbola „mladalačke kulture” Trećeg rajha.

Novi film Tonija Palmera „O Fortuna” potvrđuje, međutim, da o ovom kompozitoru treba da znamo još nešto. Ovaj film, čiji naslov zapravo predstavlja prve reči Orfove kantate, jasno pokazuje da je kompozitor imao psihologiju večitog adolescenta. Mislio je uglavnom i prvenstveno na sebe. Nije bio u stanju da održi odrasle veze sa ljudima - uključujući i sopstvenu ćerku koju je odbacio. „Imao je svoj život, i to je bilo to”, kaže Orfova ćerka u razgovoru sa Palmerom.
6Xxk9lLaHR0cDovL29jZG4uZXUvaW1hZ2VzL3B1bHNjbXMvT0dFN01EQV8vZDBiN2ExMDA4MDRhMDRmNGFjNzA2MjEyN2NmMjc0OTIuanBnkZMCzQKAAIEABQ



Dok u Palmerovom filmu gledamo sekvence sa Orfom, prisutno je iskušenje da ga doživimo kao prepoznatljiv tip posleratnog Nemca, čoveka koji nosi svoj deo zajedničke traume zbog onoga što bi najradije prećutao. Sam Orf nikada nije bio nacista i nacistički plaćenik. Ali prosperirao je pod vladavinom nacional-socijalista, a imao je i sopstvenu, osobito ružnu tajnu iz nacističkog perioda, koju je Palmerovo istraživanje izvuklo na svetlost dana.


U rodnom gradu Minhenu Orf je dugo bio blizak prijatelj sa Kurtom Huberom, intelektualcem rođenim u Švajcarskoj koji mu je pomagao oko libreta za „Karminu Buranu” i druga dela. Huber je, međutim, za razliku od Orfa, bio protivnik nacista. Štaviše, Huber je bio osnivač pokreta otpora „Bela ruža”, zbog čega ga je u februaru 1943. uhapsio Gestapo, da bi bio mučen i pogubljen nakon montiranog sudskog procesa.


Na dan hapšenja Orf je nazvao Huberovu kuću ne znajući šta se dogodilo i obavešten je o sudbini koja je ovoga zadesila. Prva Orfova reakcija bila je kuknjava zbog opasnosti da i sam bude upropašćen. Huberova supruga ga je molila da interveniše ili da da neku izjavu u Huberovu korist, ali Orf nije reagovao. „Mislio je samo na sebe”, priseća se u filmu Huberova udovica Klara. Ona i kompozitor se nikada više nisu sreli.


Orfova moralna problematičnost se, međutim, tu ne završava. Kako Palmer pokazuje, mesto je ustupila jednoj mnogo manje razumljivoj hipokriziji. Godine 1946. kompozitora su ispitivale vlasti koje su sprovodile denacifikaciju. Orf je lagao prilikom ispitivanja tvrdeći da je zajedno sa Huberom bio jedan od osnivača „Bele ruže”.

Oslobođen je svih optužbi i vratio se u javni život posleratne Zapadne Nemačke, gde je kao poznata ličnost živeo sve do svoje smrti 1982. Ne iznenađuje, međutim, da se svoje prljave tajne potajno stideo. Ubrzo nakon što je i od denacifikacionih vlasti dobio potvrdu da je oslobođen svih optužbi, Orf je svoje osećanje krivice izrazio u apologetskom pismu koje je napisao mrtvom Huberu - a koje, naravno, nikada nije objavljeno.


Sve ovo puno govori o Orfu kao čoveku. Ali šta nam govori o njemu kao o muzičaru, ako nešto uopšte govori? Sve u svemu, i ne baš puno. Pa, ipak, dve činjenice koje većina ljudi o Orfu zna nas podsećaju: Orfovu muziku je zadesila sudbina da uvek bude posmatrana u svetlu njegovog jako kompromitovanog javnog života i duboko oštećene ličnosti koju Palmerov film tako upečatljivo prikazuje.


Na neki način, to je veoma nepravedno prema njemu. Na kraju krajeva, Orf je bio proizvod Nemačke kakva je bila tokom čitavog njegovog života, a ne samo u nacističkom periodu. Njegova zaokupljenost „muzikom za upotrebu”, koju je čitavog života delio sa savremenicima Paulom Hindemitom i Bendžaminom Britnom, proistekla je, recimo, više iz egalitarnih estetskih preokupacija socijaldemokratske ere Vajmarske republike nego iz ma kojeg konkretnog nacističkog učenja.
 

Kako bi proslavili i obeležili svoju 30. godišnjicu sezone, članovi The Long Bay Symphony of Myrtle Beach, SC priredili su Flash Mob na kojem je svirala muzika zapanjujuće Carmine Burane Carla Orffa. Dirigirao je dr. Charles Jones Evans, uz asistenciju članova Carolina Master Chorale, Koncertnog hor Univerziteta Coastal Carolina i Hor naprednih počasti srednje škole Hartsville.
 

Back
Top