- Poruka
- 8.988
U toku izricanje presude Milanu i Sredoju Lukiću
4 decembar 2012 Izmijenjeno 15:09 CET
U julu 2009. prvostepenom presudom Haškog tribunala Milan Lukić osuđen je na doživotni zatvor, a Sredoje Lukić na 30 godina zatvora.
Žalbeno vijeće Haškog tribunala rasmatra prvostepene presude Milanu Lukiću i Sredoju Lukiću za zločine počinjene nad muslimanima u Višegradu od 7. juna 1992. godine do 10. oktobra 1994. godine.
U julu 2009. godine prvostepenom presudom Tribunala Milan Lukić osuđen je na doživotni zatvor, a Sredoje Lukić na 30 godina zatvora.
Pretresno vijeće, kojim je predsjedavao sudija Patrick Robinson, zaključilo je tada da je Milan Lukić "lično ubio najmanje 132 muslimana" i da je imao vodeću ulogu u "živim lomačama", spaljivanju najmanje 119 živih civila u dvjema kućama u Višegradu.
Sredoje Lukić nije lično učestvovao u spaljivanju, ali je bio prisutan, pomagao u provođenju ljudi u kuće i unapijred znao šta će se dogoditi.
Prema optužnici, grupa od oko 70 žena, djece i starih ljudi zatvorena je 14. juna 1992. godine u kuću u Pionirskoj ulici, koja je potom zapaljena, a pucano je na one koji su pokušali pobjeći kroz prozore.
Sudija Robinson je izjavio da je utvrđeno da je tom prilikom živo izgorjelo najmanje 59 ljudi.
Prema njegovim riječima, dokazano je da je Milan Lukić lično zatvorio vrata kada je ušla poslednja žrtva, ubacio zapaljivu napravu u kuću i pucao na one koji su pokušali pobjeći kroz prozore.
Mada nema dokaza da je Sredoje Lukić zapalio kuću ili pucao na ljude, Pretresno vijeće je, uz protivno mišljenje sudije Robinsona, zaključilo da je on, svojim prisustvom, doprinio ubistvu 59 ljudi.
Prema optužnici, druga grupa muslimana, također od oko 70 žena, djece i starih ljudi, zatvorena je 27. juna 1992. godine u kuću u višegradskom naselju Bikavac, a potom je u kuću ubačeno nekoliko bombi.
Robinson je rekao da je utvrđeno da je u požaru koji je izbio ubijeno najmanje 60 civila i da dokazi pokazuju da je Milan Lukić gurao ljude kundakom u kuću, pucao na kuću, ubacio u nju ručne bombe i potom je polio benzinom i zapalio.
I u ovom slučaju Sudsko vijeće se nije uvjerilo da je Sredoje Lukić učestvovao u paljenju kuće.
Odbacili optužbe
Optužnica je teretila dvojicu rođaka i za premlaćivanje muslimana zatočenih u logoru u kasarni u Uzamnici, u Višegradu.
Sudije su zaključile da je Milan Lukić (45) kriv i za streljanje pet Bošnjaka na obali Drine 7. juna 1992. godine, ubistvo sedam radnika fabrike Varda, ubistvo Hajre Korić, kao i za brutalno zlostavljanje zatočenika logora Uzamnica kod Višegrada.
On je bio vođa Belih orlova ili Osvetnika, lokalne paravojne grupe bosanskih Srba u Višegradu, koja je sarađivala s lokalnom policijom i vojskom, zavodeći vladavinu terora nad lokalnim muslimanskim stanovništvom.
Njegov rođak Sredoje (51), koji je pre rata bio policajac u Višegradu, pridružio se 1992. godine toj paravojnoj grupi.
Milan Lukić je, poslije sedam godina u bekstvu, uhapšen u avgustu 2005. u Argentini, a u februaru 2006. prebačen je u Hag.
Sredoje Lukić se predao vlastima bh. entiteta Republika Srpska u septembru 2005. i istog meseca je izručen Tribunalu.
Obojica su se, prilikom prvog pojavljivanja pred sudom, izjasnila da nisu krivi ni po jednoj tački optužnice.
Lukići su prvobitno bili optuženi zajedno s Mitrom Vasiljevićem. Vasiljević je uhapšen u januaru 2000, a suđeno mu je odvojeno pošto su dvojica saoptuženih još bili u bjekstvu. Žalbeno vijeće ga je 25. februara 2004. osudilo na 15 godina zatvora.
Milan Lukić je u Srbiji osuđen na 20 godina zatvora zbog ratnog zločina nad civilima u Sjeverinu. Vrhovni sud Srbije je u maju 2006. godine potvrdio presudu Okružnog suda u Beogradu iz jula 2005., kojom su Lukić, Oliver Krsmanović, koji je u bjekstvu i Dragutin Dragićević osuđeni na 20 godina zatvora, a Ðorđe Šević na 15 godina.
Četvorica ljudi bili su pripadnici grupe Osvetnici. Oni su, s još petoricom neidenticiranih ljudi, 22. oktobra 1992. godine oteli 16 mještana Sjeverina iz autobusa na liniji Pljevlja-Priboj. Petnaest muškaraca i jedna žena oteti su u mjestu Mioče i odvedeni u motel Vilina vlas kod Višegrada, gde su fizički i psihički zlostavljani i ubijeni.
Izvori: Al Jazeera i agencije
4 decembar 2012 Izmijenjeno 15:09 CET
U julu 2009. prvostepenom presudom Haškog tribunala Milan Lukić osuđen je na doživotni zatvor, a Sredoje Lukić na 30 godina zatvora.

Žalbeno vijeće Haškog tribunala rasmatra prvostepene presude Milanu Lukiću i Sredoju Lukiću za zločine počinjene nad muslimanima u Višegradu od 7. juna 1992. godine do 10. oktobra 1994. godine.
U julu 2009. godine prvostepenom presudom Tribunala Milan Lukić osuđen je na doživotni zatvor, a Sredoje Lukić na 30 godina zatvora.
Pretresno vijeće, kojim je predsjedavao sudija Patrick Robinson, zaključilo je tada da je Milan Lukić "lično ubio najmanje 132 muslimana" i da je imao vodeću ulogu u "živim lomačama", spaljivanju najmanje 119 živih civila u dvjema kućama u Višegradu.
Sredoje Lukić nije lično učestvovao u spaljivanju, ali je bio prisutan, pomagao u provođenju ljudi u kuće i unapijred znao šta će se dogoditi.
Prema optužnici, grupa od oko 70 žena, djece i starih ljudi zatvorena je 14. juna 1992. godine u kuću u Pionirskoj ulici, koja je potom zapaljena, a pucano je na one koji su pokušali pobjeći kroz prozore.
Sudija Robinson je izjavio da je utvrđeno da je tom prilikom živo izgorjelo najmanje 59 ljudi.
Prema njegovim riječima, dokazano je da je Milan Lukić lično zatvorio vrata kada je ušla poslednja žrtva, ubacio zapaljivu napravu u kuću i pucao na one koji su pokušali pobjeći kroz prozore.
Mada nema dokaza da je Sredoje Lukić zapalio kuću ili pucao na ljude, Pretresno vijeće je, uz protivno mišljenje sudije Robinsona, zaključilo da je on, svojim prisustvom, doprinio ubistvu 59 ljudi.
Prema optužnici, druga grupa muslimana, također od oko 70 žena, djece i starih ljudi, zatvorena je 27. juna 1992. godine u kuću u višegradskom naselju Bikavac, a potom je u kuću ubačeno nekoliko bombi.
Robinson je rekao da je utvrđeno da je u požaru koji je izbio ubijeno najmanje 60 civila i da dokazi pokazuju da je Milan Lukić gurao ljude kundakom u kuću, pucao na kuću, ubacio u nju ručne bombe i potom je polio benzinom i zapalio.
I u ovom slučaju Sudsko vijeće se nije uvjerilo da je Sredoje Lukić učestvovao u paljenju kuće.
Odbacili optužbe
Optužnica je teretila dvojicu rođaka i za premlaćivanje muslimana zatočenih u logoru u kasarni u Uzamnici, u Višegradu.
Sudije su zaključile da je Milan Lukić (45) kriv i za streljanje pet Bošnjaka na obali Drine 7. juna 1992. godine, ubistvo sedam radnika fabrike Varda, ubistvo Hajre Korić, kao i za brutalno zlostavljanje zatočenika logora Uzamnica kod Višegrada.
On je bio vođa Belih orlova ili Osvetnika, lokalne paravojne grupe bosanskih Srba u Višegradu, koja je sarađivala s lokalnom policijom i vojskom, zavodeći vladavinu terora nad lokalnim muslimanskim stanovništvom.
Njegov rođak Sredoje (51), koji je pre rata bio policajac u Višegradu, pridružio se 1992. godine toj paravojnoj grupi.
Milan Lukić je, poslije sedam godina u bekstvu, uhapšen u avgustu 2005. u Argentini, a u februaru 2006. prebačen je u Hag.
Sredoje Lukić se predao vlastima bh. entiteta Republika Srpska u septembru 2005. i istog meseca je izručen Tribunalu.
Obojica su se, prilikom prvog pojavljivanja pred sudom, izjasnila da nisu krivi ni po jednoj tački optužnice.
Lukići su prvobitno bili optuženi zajedno s Mitrom Vasiljevićem. Vasiljević je uhapšen u januaru 2000, a suđeno mu je odvojeno pošto su dvojica saoptuženih još bili u bjekstvu. Žalbeno vijeće ga je 25. februara 2004. osudilo na 15 godina zatvora.
Milan Lukić je u Srbiji osuđen na 20 godina zatvora zbog ratnog zločina nad civilima u Sjeverinu. Vrhovni sud Srbije je u maju 2006. godine potvrdio presudu Okružnog suda u Beogradu iz jula 2005., kojom su Lukić, Oliver Krsmanović, koji je u bjekstvu i Dragutin Dragićević osuđeni na 20 godina zatvora, a Ðorđe Šević na 15 godina.
Četvorica ljudi bili su pripadnici grupe Osvetnici. Oni su, s još petoricom neidenticiranih ljudi, 22. oktobra 1992. godine oteli 16 mještana Sjeverina iz autobusa na liniji Pljevlja-Priboj. Petnaest muškaraca i jedna žena oteti su u mjestu Mioče i odvedeni u motel Vilina vlas kod Višegrada, gde su fizički i psihički zlostavljani i ubijeni.
Izvori: Al Jazeera i agencije